Šuma oko njih je pretvorena u pepeo, a njihove ‘utvrde’ ostale netaknute: Kako ove životinje ‘zaustavljaju’ smrtonosne požare
Dabrovi su korisni kod prevencije požara, ali i za saniranje požarišta (Foto: Pixabay)
Sklonost dabrova izgradnji brana stvara prirodne protupožarne barijere diljem Europe, što bi moglo pomoći u suzbijanju smrtonosnih požara.
Ekstremni toplinski valovi i dugotrajni izostanak oborina potaknuli su povijesne šumske požare koji su zahvatili dijelove Francuske i Španjolske, a njihovo širenje zasad ne pokazuje znakove usporavanja.
Stotine tisuća ljudi bile su prisiljene napustiti svoje domove u jednoj od najvećih evakuacija u Europi od Drugog svjetskog rata.
Europska komisija aktivirala je svoj mehanizam za hitni odgovor kako bi pomogla dvjema državama, dok snimke gustih oblaka dima i nekontroliranih plamenova pokazuju razmjere već nastale štete.
No europske vatrogasne snage sve teže prate rastući intenzitet požara koji su dosad spalili više od 80.000 hektara u Španjolskoj i 42.000 hektara u Francuskoj.
U ponedjeljak (27. srpnja) jedan je požar u Francuskoj postao toliko snažan da se stup dima iznad njega razvio u olujni oblak koji je stvarao munje. One su udarale u tlo i izazivale nove požare izvan izvornog požarišta. Prema navodima agencije AP, olujni oblak stvorio je i “snažne, nepredvidive vjetrove” koji su mogli usmjeriti vatru u potpuno novim smjerovima.

Dabrovi su korisni kod prevencije požara, ali i za saniranje požarišta (Foto: Pixabay)
Kako ekstremne vrućine potiču šumske požare
Strah od novih požara dodatno raste jer se velik dio Europe priprema za još jedan val ekstremnih vrućina. Već nekoliko dana visokih temperatura dovoljno je da vlaga iz trave, grmlja i druge vegetacije ispari, čime biljni pokrov postaje znatno zapaljiviji.
Kada se vegetacija osuši, i najmanja iskra, primjerice s roštilja ili odbačenog opuška cigarete, može izazvati veliki požar koji se vrlo brzo širi.
Problem dodatno pogoršavaju tla isušena dugotrajnim sušama uzrokovanima toplinskim valovima, zbog čega je požare teže ugasiti.
Ipak, životinja koja se nekoć intenzivno lovila zbog mesa i smatrala štetočinom mogla bi biti neočekivani saveznik u borbi protiv ovih smrtonosnih požara.

Dabrovi su korisni kod prevencije požara, ali i za saniranje požarišta (Foto: Pixabay)
Mogu li dabrovi pomoći u sprječavanju šumskih požara?
U jesen 2020. godine izbio je požar u šumama Colorada koje je pogodila dugotrajna suša. Potpomognut snažnim vjetrovima, požar je zahvatio Nacionalni park Rocky Mountain, zatvorio glavne prometnice, uništio stotine kuća i prekrio područje gustim dimom.
Požar poznat pod nazivom East Troublesome progutao je gotovo 200.000 jutara zemljišta, postavši jedan od najvećih u povijesti savezne države Colorado, a u njemu su poginule dvije osobe.
Snimke iz zraka nakon požara pokazale su golema područja šume pretvorena u pepeo. No usred razaranja ostala je zelena oaza koja je uspjela izbjeći vatru, zahvaljujući dabrovima.
Dabrovi grade brane, kopaju kanale i male potoke pretvaraju u prostrana močvarna područja. Takvi ekosustavi omogućuju da biljke ostanu zelene i tijekom dugotrajnih suša.
To znači da će vegetacija u blizini dabrovih jezerca mnogo teže izgorjeti kada izbije požar nego okolna isušena područja.
Stručnjaci ističu da se požari uglavnom šire putem najmanjeg otpora, odnosno kroz suhu vegetaciju, dok vlažna područja oko dabrovih brana često zaobilaze.
Takva područja postaju sigurna utočišta za životinje koje ne mogu pobjeći od požara, poput žaba, manjih sisavaca i riba.
Studija iz 2020. godine, simbolično nazvana Smokey the Beaver, analizirala je vegetaciju nakon pet velikih šumskih požara na zapadu SAD-a kako bi utvrdila koliko dabrovi pridonose stvaranju krajolika otpornijih na klimatske promjene.
Istraživanje je pokazalo da su područja uz dabrove brane ostala “relativno neoštećena” u usporedbi s područjima bez dabrova. Prosječno se stanje vegetacije u područjima bez dabrova tijekom požara pogoršalo gotovo tri puta više nego ondje gdje su dabrovi bili prisutni.
Drugo istraživanje, objavljeno prošle godine u National Library of Medicine, modeliralo je moguće učinke dabrova u planinskom lancu Sierra Nevada u Kaliforniji, području izrazito izloženom sušama i šumskim požarima.
Znanstvenici su utvrdili da je ondje sačuvano oko 51 posto povijesnog potencijala za izgradnju dabrovih brana te da sve slivne cjeline i dalje imaju značajan kapacitet za njihovu izgradnju. Slivno područje obuhvaća prostor koji oborinske i otopljene vode usmjerava prema zajedničkom vodotoku ili jezeru.
Procjenjuje se da bi dabrove brane mogle zadržati oko 120 milijuna kubičnih metara površinske vode te stvoriti oko 2.200 četvornih kilometara područja otpornijih na požare u zonama visokog rizika.
“Vodotoci na kojima dabrovi imaju najveći potencijal za povećanje zadržavanja vode i smanjenje rizika od požara, zahvaljujući karakteristikama krajolika i staništa, često se nalaze upravo u slivovima koji su najizloženiji sušama i požarima“, navodi se u istraživanju.
“Čak i u područjima gdje je opasnost od požara i suše manja, ponovni povratak dabrova vjerojatno će donijeti slične koristi.”

Dabrovi su korisni kod prevencije požara, ali i za saniranje požarišta (Foto: Pixabay)
Mogu li dabrovi pomoći u obnovi opožarenih područja?
Nakon istraživanja o ulozi dabrova u sprječavanju širenja požara, znanstvenici su željeli utvrditi mogu li ovi poluvodeni glodavci pomoći i u obnovi krajolika nakon požara.
Prošle godine istraživači su u planinama zapadno od grada Fort Collinsa u Coloradu izgradili umjetne dabrove brane na opožarenim područjima kako bi proučili kako močvare nastale iza takvih brana utječu na obnovu ekosustava i kvalitetu vode nakon požara.
“Za nas je ovo potpuno novo područje istraživanja”, rekao je voditelj istraživanja Tim Fegel, doktorand na Državnom sveučilištu Colorado.
Šumski požari destabiliziraju tlo i smanjuju njegovu sposobnost upijanja kišnice i otopljenog snijega, što povećava površinsko otjecanje vode i rizik od poplava. Velike količine vode, uz nedostatak korijenja koje bi učvrstilo tlo, uzrokuju da se nizvodno prenose velike količine sedimenta i ostataka, što narušava kvalitetu vode i otežava rad sustava za njezinu obradu.
Istraživači vjeruju da umjetne dabrove brane mogu usporiti protok vode i omogućiti njezino širenje po poplavnim ravnicama. Kada se tok uspori, sediment se taloži na dno umjesto da nastavlja put nizvodno.
Fegel također istražuje može li sporije kretanje vode pomoći da ugljik i dušik ostanu u gornjim dijelovima riječnog sustava, umjesto da dospiju nizvodno gdje mogu narušiti vodene ekosustave ili potaknuti cvjetanje algi.
Prvi rezultati pokazuju da dabrove brane doista poboljšavaju kvalitetu vode, no istraživački tim sada procjenjuje može li se takav pristup primijeniti u većem opsegu.
Povratak dabrova u Europu
Nekada gotovo istrijebljeni zbog intenzivnog lova, dabrovi su posljednjih desetljeća doživjeli izniman oporavak zahvaljujući strožoj zakonskoj zaštiti i programima očuvanja prirode.
Između 1960. i 2016. godine broj europskih dabrova povećao se za čak 16.000 posto, ne računajući Rusiju, pa danas njihova populacija premašuje 1,2 milijuna jedinki.
Istodobno su proširili svoje stanište više nego ikada prije. Između 1955. i 2020. područje njihove rasprostranjenosti povećalo se za oko 835 posto.
To znači da će se diljem Europe stvarati sve više prirodnih protupožarnih barijera, uz dodatne koristi poput zaštite od poplava i poboljšanja kvalitete vode.
Godine 2023. dabrovi su ponovno naseljeni u Nacionalni park Cairngorms u Škotskoj, koji je trenutačno zatvoren za posjetitelje zbog aktivnog šumskog požara.
“Kako zbog klimatskih promjena šumski požari postaju sve učestaliji i intenzivniji, vrijednost područja u kojima žive dabrovi ne može se precijeniti”, poručuju iz organizacije Rewilding Europe. “Kao što je jednom netko mudro rekao: ‘Voda ne gori.'”






