Požari koji stvaraju vlastito vrijeme: ‘Nepobjedivu’ vrsta požara guta Europu, visoki su i preko 60 metara
Požari poput onih koji već tjedan dana bjesne u Francuskoj i Španjolskoj toliko su intenzivni da ih je često nemoguće gasiti izravnom intervencijom vatrogasaca. Riječ je o novom obrascu požara povezanom s klimatskim promjenama koji zahtijeva poseban pristup.
Šumski požari koji su izbili prošlog tjedna u Francuskoj i Španjolskoj dosad su spalili više od 115.000 hektara zemljišta te prisilili više od 320.000 ljudi na evakuaciju. Posebno se ističu iznimnom snagom i razmjerima požara. Francuske vlasti upozoravaju da bi njihovo potpuno gašenje moglo potrajati mjesecima.
To su najnoviji primjeri onoga što znanstvena i operativna zajednica od druge polovice 2010-ih naziva šumskim požarima šeste generacije, osobito nakon katastrofalnih požara u portugalskom Pedrógão Grandeu 2017. godine i u Grčkoj 2018. godine, u kojima je poginulo više od stotinu ljudi.
Ovaj novi obrazac ponašanja požara najprije je postao očit u Europi, iako je zabilježen i u Čileu 2017. godine, gdje se u još razornijem obliku ponovno pojavio 2024., kada je život izgubilo 137 ljudi. Slične karakteristike uočene su i u Australiji tijekom sezone 2019./2020., na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država 2020. te u Kanadi 2023. godine.
Veliku promjenu u ponašanju požara uzrokuju klimatske promjene, objašnjava Domingos Xavier Viegas za Euronews. Profesor je na Fakultetu znanosti i tehnologije Sveučilišta u Coimbri te stručnjak za šumske i požare otvorenog prostora.
Zbog viših temperatura, manje oborina i niže razine vlage tlo i vegetacija postaju sve suši, što znatno povećava mogućnost izbijanja požara i površinu koja može izgorjeti, piše Euronews.

Požari (Foto: Pixabay)
Po čemu se požari šeste generacije razlikuju?
Razorna snaga ovih megapožara proizlazi iz goleme količine energije koju oslobađaju. Ta je energija dovoljno velika da mijenja vremenske prilike u svojoj okolini i nadvlada mogućnosti tradicionalnog gašenja požara, bez obzira na raspoložive resurse.
Kada požar oslobađa više od deset megavata toplinske energije po metru požarne fronte, vatrogasci ga više ne mogu ugasiti izravnim djelovanjem, objašnjava Xavier Viegas.
“Ako to prevedemo na visinu plamena, požarna fronta koja oslobađa deset megavata ima plamen visok otprilike deset metara”, kaže.
“Danas, međutim, ponekad svjedočimo požarima koji u pojedinim fazama širenja dosežu intenzitet tri, četiri, pet pa čak i šest puta veći. Drugim riječima, nemoguće je boriti se s plamenovima koji mogu dosegnuti i do 60 metara visine”, upozorava stručnjak.
Tolika toplinska energija znači da se požar praktički sam održava. Više nije riječ samo o pojavi na koju utječu lokalni vremenski uvjeti, nego požar počinje oblikovati atmosferu oko sebe.
Nastaju iznimno gusti oblaci dima koji prenose veliku količinu topline, mijenjaju smjer vjetra, stvaraju električna pražnjenja i izbacuju užarene čestice na udaljenosti od nekoliko kilometara, gdje izazivaju nova požarišta.
Požari izvan sezone i na neuobičajenim područjima
Požari šeste generacije postaju sve češći i, kako ističe stručnjak sa Sveučilišta u Coimbri, “više nisu izolirana pojava koja se događa samo ljeti”.
Kao primjer navodi Pedrógão Grande, gdje je veliki požar prije devet godina prvi put izbio u lipnju, još tijekom proljeća, a zatim ponovno u listopadu, već u jesenskom razdoblju. Osim toga, pojavljuju se na sve širem geografskom području.
“U Portugalu su se takvi požari nekada uglavnom događali na sjeveru i u središnjem dijelu zemlje, a danas se povremeno pojavljuju i na obali te u Alenteju, područjima gdje su prije bili mnogo rjeđi”, kaže Xavier Viegas.
Sličan trend vidljiv je diljem Europe. Požari više nisu ograničeni na jug kontinenta. Posljednjih tjedana s njima se bore i zemlje srednje i sjeverne Europe poput Njemačke, Švicarske i Norveške.
Riječ je o globalnom fenomenu koji zahtijeva integrirani pristup, uključujući prevenciju.
“Čak i turisti moraju biti svjesni ove opasnosti”, naglašava Xavier Viegas, podsjećajući na nedavni požar u Almeríji na jugoistoku Španjolske, u kojem je poginulo 14 ljudi, od kojih 12 nije bilo španjolskih državljana.
“Oni jednostavno nisu bili upoznati s takvim okolnostima”, ističe.

Požari (Foto: Pixabay)
Kako se boriti protiv požara šeste generacije?
Kopnene vatrogasne snage, pa čak i najveći protupožarni zrakoplovi, više nisu učinkoviti u zaustavljanju fronte požara šeste generacije.
Kako bi zaštitio ljude, imovinu i infrastrukturu, Xavier Viegas preporučuje da se požar napada sa stražnje strane ili s njegovih bokova.
Moguće je stvarati zone prekida gorive vegetacije, odnosno protupožarne pojaseve, koristeći prirodne prepreke poput rijeka ili područja bez vegetacije.
Druga je mogućnost izrada zaštitnih pojaseva uklanjanjem vegetacije strojevima na gusjenicama ili njihovo proširivanje pomoću kontroliranog protupožarnog paljenja, postupka koji mogu provoditi isključivo nadležne službe.
Takve su operacije vrlo rizične kada pušu jaki vjetrovi, što je često slučaj tijekom ovakvih požara.
“Ponekad žeravica preleti zaštitnu barijeru i sav dotadašnji trud praktički propadne”, upozorava.
U takvim situacijama, smatra Xavier Viegas, potreban je pragmatičan pristup kako bi se izbjegle ljudske žrtve.
“Većina ljudi očekuje da vatrogasci mogu ugasiti svaki požar, gdje god se nalazio, ali ne shvaćaju da postoji dio požara koji se jednostavno ne može zaustaviti. Ne bismo smjeli očekivati da vatrogasci riskiraju vlastite živote u unaprijed izgubljenoj borbi.”
Ovakvi požari posebno su razorni u šumskim područjima zbog velike količine gorivog materijala, odnosno vegetacije i drveća.
Kada zahvate urbana područja, način njihova širenja mijenja se, a kuće i zgrade mogu postati relativno sigurna skloništa za stanovništvo, objašnjava stručnjak.
Zbog toga evakuacija ljudi u izgrađena stambena naselja može biti jedna od mogućih strategija zaštite.
“Postoje kuće i zgrade koje bi, čak i kada bi ih zahvatio požar ovakvog intenziteta, mogle izdržati i pružiti ljudima sigurno utočište”, zaključuje Xavier Viegas.






