Što udišemo na 40 stupnjeva? Nova studija o aerosolima iznenadila svijet
Otkriven mehanizam koji mijenja klimatske modele (Foto: Pexels)
Dugo se vjerovalo da ekstremne vrućine sprječavaju stvaranje čestica u zraku, no novo istraživanje objavljeno u časopisu Science potpuno je preokrenulo tu teoriju. Znanstvenici su otkrili da pri temperaturama od čak 40 Celzijevih stupnjeva nastaje nevidljiva ‘tvornica’ nanočestica koje ne samo da ne hlade planet, već stvaraju opasan krug dodatnog zagrijavanja. Dok te sitne čestice tiho mijenjanju našu klimu, stručnjaci upozoravaju na još jednu ozbiljnu prijetnju: zbog svoje mikroskopske veličine, one mogu prodrijeti duboko u ljudske organe i izazvati ozbiljne upalne procese
Sitne aerosolne čestice u zraku imaju važnu ulogu u reguliranju količine Sunčeve svjetlosti koju naš planet apsorbira ili reflektira te u procesu nastajanja oblaka. U nedavnom istraživanju znanstvenici su otkrili da ekstremni toplinski valovi mogu potaknuti nastajanje novih čestica, poznato kao NPF (engl. New Particle Formation), čak i pri temperaturama do 40 stupnjeva Celzija.
Otkriće je iznenadilo istraživače jer su dugogodišnje teorije sugerirale da bi visoke temperature trebale spriječiti stvaranje novih čestica. Budući da NPF ovisi o hlapljivosti uključenih plinova, pretpostavljalo se da će povišene temperature uzrokovati njihovo isparavanje, a ne kondenzaciju u čestice.
Sunčeva energija prisutna tijekom toplinskih valova pokreće kemijske reakcije koje hlapljive organske spojeve, oslobođene ljudskom i biološkom aktivnošću, pretvaraju u organske kiseline. Te kiseline potom prolaze proces molekularnog samoorganiziranja, pri čemu se male molekule spontano povezuju i tvore čvrste nakupine.
Prema rezultatima objavljenima u časopisu Science, višenamjenske karboksilne kiseline pokazale su se kao glavni gradivni elementi novoformiranih čestica veličine do tri nanometra. Prva izravna mjerenja takve vrste mogla bi pomoći u procjeni utjecaja NPF-a na javno zdravlje i klimu u svijetu u kojem su toplinski valovi sve učestaliji zbog globalnog zagrijavanja.
Put od kiselina do nanočestica
Aerosolne čestice tiho reguliraju energetski proračun Zemlje uspostavljajući ravnotežu između Sunčeve svjetlosti koju planet prima i zadržava u atmosferi te one koju zrači natrag u svemir. One stvaraju najsnažniji učinak hlađenja putem refleksije Sunčeve svjetlosti, a ujedno služe kao jezgre na koje se kondenzira vodena para iz atmosfere, što na kraju dovodi do nastanka oblaka.
Unatoč njihovu učinku hlađenja, aerosoli ostaju jedan od najvećih izvora nesigurnosti u klimatskim projekcijama jer je njihovo ponašanje u atmosferi složeno, a klimatske promjene utječu na način na koji se te čestice stvaraju i međusobno djeluju. Razumijevanje načina nastanka tih sitnih čestica, osobito u uvjetima ekstremne vrućine, dugotrajan je znanstveni izazov.
Laboratorijska i terenska istraživanja često ukazuju na različite kemijske spojeve kao okidače najranijih faza stvaranja aerosola. Osim toga, kemijski sastav nanočestica manjih od deset nanometara još je slabo poznat.
Kemijski sastav
U ovom istraživanju znanstvenici su proveli intenzivno praćenje u središnjem dijelu Teksasa tijekom razdoblja ekstremne vrućine, kontinuirano analizirajući zrak i tražeći iznenadne poraste koncentracije sitnih čestica.
Masenom spektrometrijom odredili su kemijski sastav nanočestica veličine između 25 i tri nanometra. Manje nanočestice bile su uglavnom sastavljene od višenamjenskih karboksilnih kiselina, dok su veće sadržavale više sumporne kiseline i amina.
Kako bi modelirali način na koji se molekule povezuju i rastu u nove čestice, istraživači su proveli kvantnokemijske izračune. Pokazalo se da tijekom toplinskog vala intenzivno Sunčevo zračenje pretvara hlapljive organske spojeve u organske kiseline, koje zatim spontano prolaze molekularno samoorganiziranje. Molekule se pritom povezuju ponajprije vodikovim vezama i elektrostatskim interakcijama.
Opasnost po zdravlje
Te nanočestice imaju nisku higroskopnost, što znači da ne privlače i ne zadržavaju vodu lako, zbog čega su neučinkovite u stvaranju oblaka. Budući da ne pridonose nastanku oblaka koji hlade atmosferu, veća količina Sunčeve svjetlosti dopire do površine, što dodatno pojačava toplinske valove. To potom potiče stvaranje novih čestica, stvarajući povratnu spregu koja ubrzava NPF i dodatno zagrijava atmosferu.
Istraživači upozoravaju da bi takve čestice mogle povećati zdravstvene rizike jer čestice manje od 50 nanometara mogu prodrijeti duboko u pluća te dospjeti u druge organe i tkiva, uzrokujući oksidativni stres i upalne procese.
Novootkriveni mehanizam stvaranja čestica mogao bi poboljšati točnost postojećih klimatskih modela i pomoći u oblikovanju javnozdravstvenih politika u uvjetima sve učestalijih toplinskih valova.
Raj koji polako nestaje: Jedna od najljepših zemalja svijeta gradi utvrde protiv mora
Nastajanje novih čestica (pojašnjenje procesa)
Nastajanje novih čestica (engl. New Particle Formation – NPF) je fascinantan atmosferski proces u kojem se “nevidljivi” plinovi pretvaraju u krute ili tekuće čestice (aerosole).
Ovaj proces se odvija u dva glavna koraka: nukleacija i rast.
1. Nukleacija: Od plina do klastera
Sve počinje kada se određene molekule plina u atmosferi (poput sumporne kiseline, amonijaka ili organskih spojeva iz šuma) sudare i “zalijepe” jedna za drugu.
-
Umjesto da ostanu u plinovitom stanju, one formiraju stabilne nanoklastere.
-
Ti su klasteri ekstremno mali, obično promjera manjeg od 3 nanometra.
2. Rast: Od klastera do aerosola
Nakon što se formira stabilna jezgra (klaster), ona počinje djelovati kao “magnet” za druge pare u zraku.
-
Kondenzacijom dodatnih plinova, čestica raste s 3 nm na 10, 50,100 nm.
-
Tek kada dosegnu veličinu od otprilike 50 \100 nm, te čestice postaju važne za klimu.
Zašto je to važno?
Nastajanje novih čestica je jedan od najvažnijih izvora aerosola u Zemljinoj atmosferi, a ima dvije ključne uloge:
-
Stvaranje oblaka: Čestice koje dovoljno narastu postaju jezgre kondenzacije oblaka (Cloud Condensation Nuclei – CCN). Bez njih se vodena para ne bi imala za što “uhvatiti” kako bi formirala kapljice oblaka.
-
Utjecaj na klimu: Više čestica znači više kapljica u oblacima, što oblake čini svjetlijima. Takvi oblaci odbijaju više sunčeve svjetlosti natrag u svemir, što pomaže u hlađenju planeta (tzv. albedo efekt).
Ukratko: NPF je proces kojim atmosfera “stvara” sjeme za buduće oblake iz čistog zraka.
Gdje se to događa?
-
Iznad šuma: Biljke ispuštaju mirisne spojeve (terpene) koji su izvrsni za stvaranje čestica.
-
Iznad oceana: Zbog prisutnosti joda i sumpornih spojeva iz morskih algi.
-
U zagađenim gradovima: Gdje visoke koncentracije sumpornog dioksida iz industrije ubrzavaju ovaj proces.
Plaća od 1.700 eura dovoljna za život iz snova: Ova država upravo je uvela vizu o kojoj svi pričaju






