Mislili ste da je digitalno ‘zeleno’? Nova studija otkriva šokantnu istinu o IT industriji
Utjecaj digitalnih tehnologija na klimatske promjene je golem (Foto: Pixabay)
Dok vaša omiljena aplikacija u oblaku djeluje lagano i nevidljivo, iza svakog klika stoji masivna infrastruktura koja troši energiju brže nego što sustavi praćenja stignu zabilježiti. Nova istraživanja razotkrivaju šokantnu istinu: digitalna industrija generira više emisija nego zrakoplovni sektor, a većina tog zagađenja vješto je skrivena u nepreglednim globalnim lancima opskrbe
Digitalne tehnologije često se promatraju kao pokretači učinkovitosti, rasta i inovacija. Međutim, njihov doprinos klimatskim promjenama znatno je veći nego što se dosad smatralo. Novo istraživanje objavljeno u časopisu Communications Sustainability pokazuje da su digitalne industrije 2021. godine bile odgovorne za oko 4,1 posto globalnih emisija stakleničkih plinova. Većina tih emisija nije obuhvaćena postojećim standardima izvještavanja o emisijama ni službenim klimatskim procjenama.
Međunarodni istraživački tim sustavno je izračunao emisije nastale duž globalnih opskrbnih lanaca digitalnih tehnologija, uključujući hardver, IT usluge i komunikacijsku infrastrukturu. Analiza se temelji na podacima za razdoblje od 2010. do 2021. godine te obuhvaća izravne emisije, kao i emisije u uzvodnim i nizvodnim fazama proizvodnje, piše Phys.org.
Računovodstveni standardi su nedostatni
Između 77 i 87 posto emisija nastaje prije same uporabe ili isporuke digitalnih tehnologija, ponajprije tijekom njihove proizvodnje u globalnim opskrbnim lancima. Te uzvodne emisije rijetko su uključene u korporativno izvještavanje o emisijama. Razlog je regulatorna praznina u računovodstvenim standardima, objašnjava suautorica Stefanie Kunkel iz RIFS-a.
Protokol o stakleničkim plinovima, međunarodni standard, razlikuje tri područja. Opseg 1 obuhvaća emisije koje izravno nastaju u poduzeću koje izvještava, primjerice zbog uporabe kemikalija ili proizvodnje energije.
Opseg 2 odnosi se na neizravne emisije iz kupljene energije, poput električne energije. Opseg 3 obuhvaća sve ostale neizravne emisije duž lanca vrijednosti, primjerice one povezane s vađenjem sirovina, prijevozom ili naknadnom uporabom proizvoda.
Problem je u tome što je izvještavanje o emisijama iz Opsega 3 u mnogim dijelovima svijeta i za većinu poduzeća dobrovoljno, pa ga mnoga poduzeća ne provode na odgovarajući način.
Pet laži o obnovljivoj energiji u koje i dalje vjeruju milijuni, istina će vas iznenaditi
Skrivene emisije
Nacionalne klimatske statistike uglavnom primjenjuju metodologiju obračuna temeljenu na proizvodnji, odnosno bilježe emisije nastale tijekom proizvodnje, ali ih ne pripisuju lokacijama na kojima se odgovarajuća roba i usluge troše.
Prema studiji, 42 posto digitalnih emisija uopće se ne pripisuje digitalnim industrijama, nego drugim gospodarskim sektorima poput automobilske industrije, strojarstva ili financijskih usluga.
Hoće li emisije iz proizvodnje digitalnih tehnologija biti evidentirane kao digitalne emisije ili će biti uključene u klimatski otisak drugih industrija ovisi o načinu njihove raspodjele u klimatskim statistikama. Trenutačno su digitalne emisije često skrivene unutar emisijskih otisaka drugih sektora.
Potrebna veća transparentnost
Iako su emisije iz tradicionalne proizvodnje hardvera u posljednje vrijeme blago smanjene, istraživači upozoravaju na znatan porast emisija iz IT usluga. Rastuća potražnja za aplikacijama u oblaku, računalnom snagom i uslugama koje zahtijevaju intenzivnu obradu podataka dovela je do porasta emisija u tom sektoru za više od 60 posto od 2010. godine. Taj će se trend vjerojatno dodatno pojačati brzim razvojem generativne umjetne inteligencije.
Postoje izražene regionalne neravnoteže. Kina je najveći proizvođač digitalnih emisija i istodobno značajan izvoznik. Europa i Sjedinjene Američke Države, s druge strane, uvoze znatan dio svojeg digitalnog ugljičnog otiska putem globalnih opskrbnih lanaca. Autori stoga pozivaju da klimatske politike u većoj mjeri uzmu u obzir emisije povezane s potrošnjom robe izvan zemalja proizvođača.
Izgradnja učinkovitijih podatkovnih centara i smanjenje potrošnje električne energije sami po sebi neće biti dovoljni za smanjenje klimatskog otiska digitalnih tehnologija. Ključno je smanjiti emisije duž cijelog lanca vrijednosti digitalnih tehnologija, uključujući njihovu uporabu kao sastavnih dijelova drugih proizvoda i usluga.
Rješavanje prekograničnih okolišnih učinaka uz poštene tržišne uvjete zahtijevat će veću transparentnost, jasno definirane odgovornosti te suradnju poduzeća i vlada duž globalnih opskrbnih lanaca.
Među mogućim rješenjima navode se mehanizmi poput europskog Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama, kao i razvoj dugotrajnijeg i ponovno uporabljivog hardvera te ekološki osvješteniji pristup digitalnim aplikacijama, što bi moglo pridonijeti smanjenju digitalnih emisija.
Ključne brojke
Dok tehnologiju smatramo “čistom”, njezina infrastruktura ostavlja dubok trag na planetu. Ovo su najvažnije činjenice iz novog istraživanja:
-
4,1% globalnih emisija – Toliki je udio digitalne industrije u ukupnom zagađenju stakleničkim plinovima (stanje u 2021.).
-
Nevidljiva proizvodnja – Između 77% i 87% svih emisija uređaja nastane u tvornicama i rudnicima, davno prije nego što proizvod dođe do kupca.
-
Rupa u zakonu – Čak 42% digitalnih emisija trenutačno se “skriva” u statistikama drugih sektora poput financija ili autoindustrije.
-
Eksplozija IT usluga – Zbog clouda i obrade podataka, emisije u IT uslugama porasle su za više od 60% od 2010. godine.
-
AI efekt – Očekuje se da će brzi razvoj generativne umjetne inteligencije dodatno ubrzati rast potrošnje energije i emisija.
Zaključak istraživača: Čišći podatkovni centri nisu dovoljni. Ključ je u dugotrajnijem hardveru i transparentnosti cijelog opskrbnog lanca, od rudnika litija do vašeg zaslona.







