Paradoks na sjeveru: Dok se led topi, globalno more raste, ali na Grenlandu drastično pada
Grenland (Foto: Pexels)
Razina mora u ovom će stoljeću rasti, ali ne posvuda jednako, poput vode u kadi. Na područjima na kojima se ledenjaci tope i povlače, kopno se oslobađa tereta leda i počinje se uzdizati, zbog čega se lokalna razina mora može čak i sniziti, iako se drugdje podiže zbog dotoka otopljene vode. Novo istraživanje pokazuje da će se upravo to dogoditi na Grenlandu, čija se ledena kapa, koja se ubrzano topi, danas smatra odgovornom za otprilike petinu trenutačnog porasta globalne razine mora. Posljedice tog procesa bit će širenje kopna, isušivanje fjordova i niz budućih izazova.
Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications pokazuje da će se dijelovi grenlandske obale uzdizati znatno snažnije nego što se dosad pretpostavljalo, što bi moglo dovesti do pada razine mora za između jednog i gotovo četiri metra do 2100. godine. Zapadni i južni Grenland, uključujući gospodarsko i kulturno središte otoka, mogli bi biti najviše pogođeni povlačenjem mora, što bi izazvalo ozbiljne poteškoće za pomorski promet i sigurnost opskrbe hranom. „Razlika je između toga možete li iz svoje luke izaći na otvoreno more ili morate graditi novu luku“, kaže Roger Creel, geofizičar sa Sveučilišta Texas A&M, koji nije sudjelovao u istraživanju.
Nova predviđanja mogla bi pomoći nadležnim institucijama u boljoj pripremi za buduće navigacijske opasnosti i infrastrukturne izazove. „Ovo je iznimno važno istraživanje“, ističe klimatologinja Andra Garner sa Sveučilišta Rowan, također neovisna o studiji. „Uglavnom razmišljamo o rastu razine mora i problemima koje on donosi, no na mjestima poput Grenlanda razina mora opada, a i to stvara ozbiljne poteškoće.“
Uzdizanje kopna
Uzrok tih promjena leži u promjenama mase golema grenlandskog ledenog pokrova, koji je približno triput veći od savezne države Texas i mjestimice deblji od tri kilometra. Poput kugle za kuglanje položene na madrac, ta golema masa pritišće kopno ispod sebe. Kako se led topi, tlo se podiže i vraća u prvobitni položaj, čime se relativna razina mora snižava. Taj učinak dodatno pojačava gravitacija. Naime, velika masa leda privlači morsku vodu prema sebi, no kako Grenland gubi led, ta privlačna sila slabi, pa se voda „razlijeva“ prema udaljenijim područjima.
Ovi procesi znanstvenicima nisu nepoznati, a Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) Ujedinjenih naroda već je predvidio da će u pojedinim regijama doći do pada razine mora, iako se uglavnom očekivao tek blag porast. No geofizičarka Lauren Lewright, doktorandica na Sveučilištu Columbia, zajedno sa svojom mentoricom Jacqueline Austermann i ostalim suradnicima, otkrila je da se proces uzdizanja kopna, poznat kao glacijalna izostatska prilagodba, na Grenlandu odvija mnogo brže nego što se ranije smatralo.
Desetljećima se vjerovalo da na vremenskoj skali ljudskog života može reagirati samo elastična Zemljina kora, i to tek neznatnim pomacima. Smatralo se da se dublji sloj, Zemljin plašt, koji se ponaša poput guste tekućine, oporavlja tijekom tisućljeća. Međutim, GPS mjerenja grenlandskog tla pokazala su da se otok uzdiže iznenađujuće brzo.
Znanstvenici vidjeli što se nalazi ispod antarktičkog leda: ‘Više nismo toliko slijepi’
Kretanje Zemljinog plašta
Nova istraživanja upućuju na to da se, kako se ledena masa smanjuje, plašt kreće znatno brže nego što se pretpostavljalo, toliko da se taj navodno „dugoročni“ proces aktivira već unutar nekoliko desetljeća. Uvrštavanjem tog ubrzanog toka u modele, znanstvenici procjenjuju da će razina mora oko Grenlanda pasti za 25 do 65 posto više nego što su predviđali tradicionalni modeli. „Brzina reakcije ovisi o brzini opterećenja“, objašnjava Creel. „Ako skočite s visokog mosta, posljedice su ozbiljne.“
Studija se oslanja i na dokaze iz prošlosti. Geološki zapisi iz razdoblja tzv. Malog ledenog doba, koje je trajalo od 14. do 19. stoljeća i možda ubrzalo odlazak Vikinga s Grenlanda, pokazuju da su se volumen ledenjaka i razina mora tada također brzo mijenjali.
Geofizičarka Natalya Gomez sa Sveučilišta McGill ističe da u rezultate studije ima povjerenja jer su autori pažljivo uzeli u obzir poznate povijesne oscilacije. Dodaje da bi spoznaje stečene na Grenlandu mogle pomoći znanstvenicima u boljem razumijevanju složenih odnosa između topljenja leda i razine mora u drevnim geološkim zapisima diljem svijeta. „Poznavanje promjena ledenih pokrova ključno je za razumijevanje današnjih mjerenja i za pouzdanije prognoze budućnosti“, naglašava.
Vidljive promjene
Na samom Grenlandu uzdizanje kopna izvući će nekoć potopljene stijene na površinu luka i plovnih putova, stvarajući ozbiljne opasnosti za plovidbu. Osjetljivi ekosustavi školjkaša, morskih algi i rakova mogli bi ostati izvan mora. Razmjeri budućih promjena uvelike će ovisiti o emisijama ugljikova dioksida. Ako se emisije nastave nesmanjenim tempom do kraja stoljeća, razina mora u blizini debelih i brzo povlačećih ledenjaka, poput grenlandskog Helheimskog ledenjaka, mogla bi pasti i do 3,8 metara do 2100. godine. Ograničavanje globalnog zagrijavanja na 2 °C smanjilo bi taj pad na oko pola metra.
Zasad razina mora uz dijelove grenlandske obale još uvijek raste, no to će se promijeniti kako Zemljin plašt bude sve snažnije reagirao na gubitak leda u nadolazećim godinama, a na nekim mjestima taj je proces već započeo.
Leif Fountaine, 70-godišnji ribar iz Sisimiuta, već je primijetio produljenje plaže u jednom uskom fjordu, iako se drugdje plime podižu sve više. „Promjene su ovdje vidljive golim okom“, kaže. Ipak, Fountaine ne planira otići. „Pitanje je“, zaključuje, „kako ćemo se prilagoditi.“
Planine i klimatske promjene: Predavanje dr. Nikole Biliškova u HPD Kapela






