Vrući zrak nije ono što uništava polarni ledeni pokrov, već ocean
Led (Foto: Pixabay)
Od 1979. godine ocean je „progutao“ jedanaest bilijuna tona polarnog leda, čime je globalna razina mora porasla za više od 2,5 centimetra. Lako je pretpostaviti da topli zrak jednostavno otapa ledeni pokrov odozgo. No, pedeset godina satelitskih mjerenja pokazuje da je površinsko otapanje tek sporedan čimbenik, odgovoran za samo 16 posto gubitka.
Pravi pokretač nalazi se ispod površine mora. Toplije oceanske struje prodiru ispod obalnih ledenjaka i nagrizaju ih odozdo. Otapanjem njihovih uporišta koja drže led pričvršćenim za morsko dno, ocean ubrzava njihovo klizanje i potiskuje čitave ledenjake prema moru.
Predvođeni dr. Inès Otosaka i profesorom Andrewom Shepherdom sa Sveučilišta Northumbria, uz dr. Tylera Sutterleyja sa Sveučilišta Washington, deseci znanstvenika objavili su ovu opsežnu analizu u časopisu Scientific Data 16. rujna 2026. godine, piše portal Futura.
‘Ovakvo se ljeto više ne smije ponoviti’: EU objavljuje popis 100 najugroženijih regija
Pet desetljeća podataka s 27 satelita
Dokazivanje mehanizma koji se odvija ispod površine mora zahtijevalo je analizu satelitskih promatranja tijekom pet desetljeća.
Kako bi izradili jedinstvenu, neprekinutu evidenciju, istraživači su objedinili 42 zasebna skupa podataka dobivena zahvaljujući 27 satelitskih misija. Mreža je uključivala radarsku altimetriju misija Europske svemirske agencije (ESA) te laserska mjerenja satelita NASA-inog sustava ICESat-2. Dodali su i podatke o gravitacijskom polju dobivene zajedničkim satelitima NASA-e i Njemačke GRACE, kao i rane snimke Landsata koje sežu do 1972. godine.
Uspoređujući satelitska promatranja od 1979. do 2023. godine s regionalnim klimatskim modelima, znanstvenici su izdvojili dva različita načina na koja led nestaje s kopna: površinsko otapanje snijega, pri kojem voda otječe u tekućem obliku te ubrzavanje otapanja ledenjaka, pri kojem se čvrsti led brže premješta u ocean.
Kamo je nestalo jedanaest bilijuna tona leda?
Antarktika je izgubila 4780 milijardi tona leda, što je pridonijelo porastu razine mora od 13,3 milimetra. Na Grenlandu se otpada preostalih 6500 milijardi tona, što predstavlja veći dio ukupnog gubitka.
No, ledeni pokrovi na ta su dva područja gubili led različitim intenzitetom.
Na oba pola fizički proces koji pokreće gubitak leda bio je isti. „Više od četiri petine izgubljenog leda dospjelo je u ocean zbog ubrzanog kretanja ledenjaka, a ne zbog površinskog otapanja“, istaknula je Otosaka. „To nam govori da dugoročni trend pokreće dinamička reakcija ledenih pokrova na zagrijavanje oceana.“
Ubrzavanje gubitka leda tijekom 50 godina i privremeni utjecaj vremena
Gubitak leda nije bio konstantan, već se od kraja 20. stoljeća znatno ubrzao.
Tako je 1980-ih Grenland gubio oko 60 milijardi tona leda godišnje, dok je Antarktika gubila približno 48 milijardi tona godišnje, a 2010-ih je godišnji gubitak na Grenlandu porastao na 264 milijarde tona, a na Antarktici na 202 milijarde tona.
Između 2020. i 2023. godine obilne snježne oborine na istočnoj Antarktici i blaža ljeta na Grenlandu privremeno su usporili taj trend. Međutim, istraživači naglašavaju da je trogodišnje usporavanje posljedica privremenih vremenskih prilika koje su se pojavile unutar višedesetljetnog ubrzavanja gubitka leda, a ne pokazatelj preokreta dugoročnog trenda.
Što porast razine mora od jednog centimetra znači u stvarnosti?
Otapanje i urušavanje ledenih pokrova danas uzrokuju četvrtinu ukupnog globalnog porasta razine mora.
Prema procjenama povezanima s ovom analizom, svaki dodatni centimetar globalnog porasta razine mora izlaže između šest i devet milijuna ljudi učestalijim obalnim poplavama. Stvarni rizik na pojedinim područjima ovisi o nasipima i drugim sustavima zaštite od poplava, nadmorskoj visini te gustoći naseljenosti obalnih područja, no globalni se trend povećava.
Što satelitski podaci još ne mogu pokazati?
Ovaj 50-godišnji zapis pokazuje što je pokretalo dosadašnji gubitak leda. Ipak, ledeni pokrovi i dalje su jedna od najvećih nepoznanica pri predviđanju budućeg porasta razine mora.
Znanstvenici još ne mogu predvidjeti hoće li se usporavanje između 2020. i 2023. godine nastaviti ili će se brzina kretanja ledenjaka ponovno povećati kako temperature dubokih slojeva oceana budu rasle. Odgovor na to pitanje zahtijevat će nastavak višegodišnjeg satelitskog praćenja.
Izvori: I. N. Otosaka i dr., „Mass balance of the Greenland and Antarctic ice sheets from the 1970s to 2023“, Scientific Data, 16. rujna 2026.; istraživački materijali Sveučilišta Northumbria.






