Sve se više priča o porezu na meso: Obitelj bi za hranu izdvajala oko 109 eura više
Meso (Foto: Pexels)
Znanstvenici su predložili „prvi korak“ u rješavanju emisija povezanih s mesom, a da pritom cijene hrane ne bi naglo porasle.
Pozivi na uvođenje poreza na meso sve su glasniji, kako se gomilaju dokazi o tome koliko naše prehrane s visokim ugljičnim otiskom doprinose zagrijavanju planeta.
Hrana i poljoprivreda odgovorne su za trećinu globalnih emisija stakleničkih plinova, odmah iza izgaranja fosilnih goriva. Studija iz 2023. objavljena u časopisu Nature pokazala je da bi emisije stakleničkih plinova povezane s načinom na koji ljudi proizvode i konzumiraju hranu do 2100. godine mogle pridonijeti gotovo 1 °C zagrijavanja Zemljine atmosfere.
Meso, osobito govedina i janjetina, znanstvenici često ističu kao jedne od najvećih krivaca za štetu okolišu. Prema platformi CO2 Everything, jedna porcija od 100 g govedine odgovara vožnji od 78,7 kilometara i oslobađa 15,5 kg ekvivalenta CO₂.
Unatoč tome, EU još uvijek nije predstavio konkretan plan za uvođenje poreza na meso niti za poticanje država članica na prijelaz prema pretežno biljnoj prehrani, potez koji bi mogao smanjiti poljoprivredne emisije za 15 posto.
Kako bi izgledao porez na meso?
Novo istraživanje Instituta za istraživanje klimatskih promjena u Potsdamu (PIK) analizira ekološki otisak prehrane, kao i političke mjere koje bi ga mogle smanjiti. „S ekonomskog gledišta, cijeni proizvoda trebalo bi dodati okolišne troškove nastale tijekom proizvodnje“, kaže Charlotte Plinke, istraživačica PIK-a i autorica studije. „To bi značilo da što se više CO₂ emitira, proizvod postaje skuplji.“
Međutim, Plinke smatra da bi provedba takvog sustava za „ogromnu raznolikost“ hrane koju Europljani konzumiraju bila „vrlo složena“ i kratkoročno neprovediva. Zbog toga istraživači zaključuju da je najjednostavnija opcija intervenirati u porez na dodanu vrijednost (PDV) za mesne proizvode.
Hrana kupljena u supermarketima često podliježe sniženoj stopi PDV-a u odnosu na hranu koja se prodaje u restoranima i kafićima (uz određene iznimke).
Crna strana ‘surfanja’ po internetu: Mnogi ne znaju pravu cijenu
Više voća i povrća
Primjerice, u Njemačkoj se na hranu kupljenu u trgovinama primjenjuje PDV od sedam posto umjesto 19 posto, što pomaže u održavanju nižih cijena. U 2023. godini 22 od 27 država članica EU također su primjenjivale sniženu poreznu stopu na kupnju mesa. Istraživači su utvrdili da bi oporezivanje mesa standardnom stopom PDV-a moglo smanjiti štetu za okoliš uzrokovanu potrošnjom hrane za između 3,48 i 5,7 posto, ovisno o kategoriji štete.
Do toga bi vjerojatno došlo zbog smanjenja prodaje mesa, što bi potaknulo potrošače da kupuju više voća i povrća. Studija Sveučilišta College London iz 2025. pokazala je da bi primjena pune stope PDV-a na meso i mliječne proizvode smanjila unos obje skupine namirnica za jednu porciju tjedno u državama EU.
U Ujedinjenoj Kraljevini taj bi se pad udvostručio, na dvije porcije tjedno po skupini.
Koliko bi porez na meso koštao?
Ukidanje snižene stope PDV-a na meso povećalo bi prosječnu godišnju potrošnju na hranu u kućanstvima EU za oko 109 eura. Međutim, istraživači navode da bi se to djelomično nadoknadilo dodatnim poreznim prihodima od 83 eura po kućanstvu, koji bi se, barem u teoriji, mogli koristiti za financiranje socijalne kompenzacije kroz isplate po glavi stanovnika. To bi značilo da bi neto godišni trošak takve politike iznosio svega 26 eura po kućanstvu.
Istraživači su potom razmotrili scenarij u kojem država uvodi ujednačenu razliku u cijeni na temelju razine emisija stakleničkih plinova povezanih sa svakim proizvodom.
Procijenili su da bi opći cjenovni dodatak od oko 52 eura po toni ekvivalenta CO₂ pomogao izbjeći istu količinu emisija stakleničkih plinova povezanih s hranom kao i ukidanje snižene stope PDV-a na meso.
Paradoks na sjeveru: Dok se led topi, globalno more raste, ali na Grenlandu drastično pada
Mjere kompenzacije
„Tako sveobuhvatan cjenovni signal smanjio bi i druge negativne utjecaje na okoliš, izvan emisija stakleničkih plinova, čak i nešto više nego selektivni cjenovni signal putem PDV-a na meso“, kaže Michael Sureth, autor studije.
S vremenom bi se ta razlika u cijeni mogla povećavati kako bi se u obzir uzeli i drugi klimatski i bioraznolikosti štetni učinci mesnih proizvoda, čime bi se postupno osigurala sredstva za rješavanje tih problema.
Sureth dodaje da bi snažne mjere socijalne kompenzacije mogle dodatno smanjiti neto troškove, ostavljajući prosječno kućanstvo u EU tek oko 12 eura godišnje u lošijem položaju.






