Nutricionistica razbija veliki mit o prehrani: Meso nije zabranjeno, ali evo koliko bismo ga tjedno smjeli jesti
Koliko mesa smijemo jesti? (Foto: Pixabay)
Živimo u vremenima u kojima se gotovo svakodnevno pojavljuju nove dijete, prehrambeni trendovi i savjeti o tome što bismo trebali, a što nikako ne bismo smjeli jesti, sve je teže razlučiti korisne informacije od mitova. Jedni iz prehrane izbacuju ugljikohidrate, drugi gluten, treći meso, dok se sve češće govori i o autofagiji, povremenom postu i različitim “detoks” programima. No postoji li uopće idealna prehrana?
Cijeli razgovor pogledajte u priloženom videu, a niže u pisanom obliku donosimo samo neke informacije:
Nutricionistica Maja Ljubas smatra da univerzalnog odgovora nema. Iako postoje opće smjernice pravilne prehrane, način prehrane treba prilagoditi pojedincu, njegovim potrebama, zdravstvenom stanju, životnoj dobi i ciljevima, a upravo je individualni pristup, ističe, temelj njezina rada s klijentima.
“Svi smo različiti i svi imamo različite potrebe. Možda smo žene starije od 35 godina, muškarci koji vježbaju, vegani ili djeca od deset godina. Naša tijela različito funkcioniraju, pa i prehrani treba pristupiti individualno”, objašnjava Ljubas.
U njezinu savjetovalištu prehrambeni se plan ne radi napamet. Prije svega, analiziraju se različite informacije, uključujući prehrambene i životne navike, prema potrebi, sastav tijela, a važan je dio procesa i razgovor s klijentom.
“Na temelju svih tih informacija, ali i razgovora s klijentom, dobivamo uvid u to kako se osjeća, kakve probleme ima i koje simptome primjećuje te slažemo nutricionistički protokol ili plan”, kaže.
To znači da čak i kada postoje određene opće preporuke, primjerice za žene u perimenopauzi, one se ne mogu jednako primijeniti na svaku osobu. Svaka žena ima svoje potrebe i upravo zato individualno savjetovanje mora imati važnu ulogu, smatra Ljubas.
Kada se govori o pravilnoj prehrani, često se sve svodi na omjer proteina, ugljikohidrata i masti. No Ljubas upozorava da nije dovoljno gledati samo njihov međusobni omjer. “Jednako je važno kako su raspoređeni makronutrijenti, ali još je važnije kakva je kvaliteta namirnica koje jedemo”, kaže.
Prema njezinu pristupu, prednost treba dati kvaliteti namirnica, zatim rasporedu makronutrijenata, a tek potom razmišljati o kalorijskoj vrijednosti. Problem nastaje kada ljudi, u želji da brzo izgube kilograme, posežu za kratkotrajnim dijetama.
“Kada ljudi žele smršavjeti ili riješiti neki problem, često odmah krenu na neku dijetu. Međutim, mi u struci dijetama nazivamo prehrane koje su namijenjene ljudima koji imaju određeno stanje ili bolest. Kada netko dođe i kaže da se želi pravilno hraniti, biti zdrav i raditi na dugovječnosti, tada govorimo o pravilnoj prehrani i pravilnim obrascima prehrane”, objašnjava.
Cilj, dakle, nije nekoliko tjedana izdržati strogi režim, nego promijeniti prehrambene navike tako da one postanu dio svakodnevnog života.
Kada je riječ o makronutrijentima, Ljubas navodi da se u njezinu pristupu udio proteina može kretati do otprilike 30 posto ukupnog energetskog unosa, dok se količina masti i ugljikohidrata prilagođava potrebama pojedinca. Naglašava kako sportaši, djeca u rastu i razvoju te osobe s određenim zdravstvenim stanjima nemaju iste potrebe. A jednako je važan i izbor namirnica.
“Uvijek gledamo da namirnice budu sezonske, lokalne i što cjelovitije. Ako je moguće, gotovo sve namirnice trebale bi biti cjelovite”, kaže Ljubas.
Meso je dopušteno
Možemo li govoriti o zdravoj prehrani ako jedemo meso? Odgovor je, kaže Ljubas, potvrdan. No pitanje je što podrazumijevamo pod redovitim unosom. “Možete imati pravilnu prehranu ako jedete meso, ali pitanje je što redovito znači za vas, a što za nekoga drugoga”, kaže.
Prema njezinu pristupu, zdrava prehrana trebala bi biti pretežno biljna, odnosno temeljiti se na povrću, voću, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, sjemenkama i orašastim plodovima. Meso nije nužno potpuno izbaciti, ali ga treba konzumirati umjereno.
“Prema stručnim preporukama, redoviti unos mesa bio bi eventualno dva puta tjedno”, kaže Ljubas. Pritom posebno upozorava na pretjeranu konzumaciju crvenog mesa i suhomesnatih proizvoda.
“Svakodnevni unos mesa ne bih nazvala redovitim, nego prekomjernim unosom mesa, osobito ako je riječ o crvenom mesu ili suhomesnatim proizvodima”, objašnjava.
Naglašava da nije presudno samo pitanje jede li osoba meso ili ne, nego kakva je njezina cjelokupna prehrana i jesu li zadovoljene potrebe za svim nutrijentima. Naime, ako izbacimo meso, pitanje proteina, željeza i drugih nutrijenata postaje posebno važno. Ljubas smatra da pravilno planirana veganska prehrana može biti nutritivno adekvatna, ali u početku zahtijeva znanje i pažnju.
Kod takve prehrane posebno je važno paziti na izbor i pripremu namirnica jer, primjerice, cjelovite žitarice i mahunarke sadrže spojeve koje nazivamo antinutrijentima, a oni mogu utjecati na apsorpciju pojedinih minerala.
Zbog toga Ljubas preporučuje namakanje, klijanje, pečenje ili fermentiranje određenih namirnica. Kod mahunarki poput graha, zelene i crne leće preporučuje namakanje preko noći, nakon čega vodu treba baciti, namirnicu isprati i potom skuhati.
Takva priprema, dodaje, može pomoći i kod problema s nadutošću i stvaranjem plinova nakon konzumacije mahunarki, a kako bi se to izbjeglo, kao dodatak tijekom kuhanja spominje lovorov list, koromač i kombu algu.
Često se može čuti da se biljni proteini ne mogu uspoređivati sa životinjskima, no Ljubas smatra da je takvo pojednostavljivanje pogrešno. “Sve se na kraju svodi na aminokiseline”, objašnjava te naglašava važnost kombiniranja različitih biljnih izvora proteina.
Cjelovite žitarice mogu se kombinirati s mahunarkama, orašastim plodovima i sjemenkama kako bi se osigurao odgovarajući unos aminokiselina.
Posebnu pozornost tomu treba posvetiti kod djece. “Kod djece je vrlo važno raditi na komplementarnosti proteina. U obroku je dobro kombinirati žitarice i mahunarke kako bismo osigurali unos svih potrebnih aminokiselina”, kaže pa dodaje kako se kod odraslih osoba kombinacija ne mora nužno provoditi u istom obroku, nego se potrebne aminokiseline mogu osigurati tijekom dana.

Maja Ljubas, nutricionistica (desno) (Foto: Energreen.hr)
Zdrava prehrana
Kada je riječ o obrascima prehrane, Ljubas posebno ističe mediteransku prehranu, za koju kaže da je “zlatni standard pravilne prehrane”.
Iako se mediteranska prehrana često povezuje s ribom i povremenom konzumacijom mesa, njezina je osnova pretežno biljna i obuhvaća povrće, voće, mahunarke, cjelovite žitarice, orašaste plodove, sjemenke i maslinovo ulje. Pritom Ljubas smatra da ne moramo posezati za egzotičnim namirnicama da bismo se zdravo hranili. “Možemo koristiti ječam, proso i heljdu. To su naše tradicionalne namirnice, neke od njih danas su možda malo zapostavljene, a nutritivno su izvrsne”, ističe.
Hrvatska ima veliku prednost zbog svoje geografske i kulinarske raznolikosti jer Slavonija, Istra, Dalmacija i Zagorje imaju različite tradicionalne namirnice koje se mogu uklopiti u kvalitetan prehrambeni obrazac.
Ugljikohidrati su posljednjih godina postali gotovo sinonim za “lošu” prehranu. No Ljubas odbacuje ideju da ih treba izbjegavati. “Ugljikohidrati nisu nikakvo čudovište, ali ih treba znati pametno rasporediti tijekom dana i prema vlastitim potrebama”, kaže.
Za profesionalne sportaše ugljikohidrati su posebno važni jer su važan izvor energije. No istodobno upozorava na razliku između kvalitetnih izvora ugljikohidrata i velikih količina procesirane hrane, grickalica i slatkiša.
Kod pojedinih osoba, primjerice onih s dijabetesom ili inzulinskom rezistencijom, prehranu treba dodatno individualizirati, pa Ljubas zato ne smatra da postoji jedna količina ugljikohidrata koja bi odgovarala svima. Kada je riječ o kruhu, preporučuje biranje cjelovitih vrsta, kruha sa sjemenkama ili drugih nutritivno kvalitetnijih opcija. “Ono što baš ne preporučujem jest bijeli kruh”, kaže pa objašnjava da rafinirani proizvodi poput bijelog kruha, bijele riže i šećera mogu brzo podići razinu glukoze u krvi, nakon čega tijelo luči inzulin kako bi reguliralo njezinu razinu, a česte oscilacije mogu predstavljati problem za metabolizam glukoze.
Pomodni trendovi
Još jedan trend koji je posljednjih godina postao vrlo raširen jest izbacivanje glutena. Ljubas kaže kako se u praksi često susreće s ljudima koji to čine bez jasnog razloga.
“Nisam za izbacivanje glutena bez razloga, pogotovo kod zdravih ljudi kojima probava normalno funkcionira i koji nemaju vidljive nuspojave”, kaže te istodobno naglašava da postoje osobe kojima gluten doista predstavlja problem, poput oboljelih od celijakije, kojima je bezglutenska prehrana nužna. Prema njezinu iskustvu, postoje i različite reakcije na pojedine žitarice, pa netko može imati problema s pšenicom, a dobro podnositi pir, dok kod druge osobe može biti obrnuto.
Zato smatra da gluten ne treba automatski izbacivati, nego najprije treba utvrditi postoji li stvarni problem. Kada je riječ o trendu sirove prehrane, kaže da ga osobno ne zagovara jer smatra da je tim načinom prehrane teško osigurati dovoljan unos energije i svih potrebnih nutrijenata.
S druge strane, u praksi se susreće s različitim “detoks” programima, osobito onima koji se temelje na sokovima. Trodnevni program prehrane sirovim sokovima, kaže, nekim osobama može odgovarati, ali ne preporučuje ga bez prethodne procjene zdravstvenog stanja. Dulje provođenje takve prehrane, smatra, može dovesti do nedostatka proteina i zdravih masti.
“Ako netko želi napraviti određeni protokol i dati podršku svojim organima, prehrana može biti bogata voćem i povrćem, ali treba paziti da unos proteina i zdravih masnoća bude adekvatan”, objašnjava pa podsjeća da tijelo vlastite procese detoksikacije provodi svakodnevno.
Posebnu pozornost privlači i autofagija, proces koji se često spominje u kontekstu posta i mršavljenja. Ljubas je opisuje kao fascinantan proces u kojem stanice tijekom duljeg razdoblja bez unosa hrane razgrađuju i uklanjaju određene nepotrebne stanične komponente, no upozorava da još nije moguće jednostavno odrediti isti režim posta za sve ljude jer povremeni post nekima odgovara, a drugima ne. “Nekomu odgovara da potpuno preskoči doručak pa jede ručak i večeru, a nekomu više odgovara da jede doručak i ručak, a preskoči večeru”, objašnjava.
Poseban oprez potreban je kod osoba s dijabetesom, djece, trudnica i dojilja te osoba koje ne unose dovoljno hrane, a kod sportaša također treba voditi računa o vremenu treninga, obrocima i potrebnom energetskom unosu.
Ljubas iz vlastite prakse navodi i primjer klijenta koji je godinu dana prakticirao povremeni post, osjećao se dobro, ali nije gubio kilograme zbog individualnih metaboličkih procesa. Zato naglašava da povremeni post nije čarobno rješenje za mršavljenje i da se prehrana mora prilagoditi konkretnom čovjeku.
Gdje u Zagrebu odložiti otpadno jestivo ulje? Evo što su poručili iz Čistoće
Česte pogreške
Na pitanje o najčešćim prehrambenim pogreškama, Ljubas najprije izdvaja nedovoljan unos vode. Kao drugu pogrešku navodi strah od zdravih masnoća. Ljudi koji pokušavaju smršavjeti često ih potpuno izbacuju i biraju “light” proizvode, iako oni mogu sadržavati više ugljikohidrata. Zato preporučuje čitanje deklaracija i obraćanje pozornosti na stvarni sastav proizvoda. Treći je problem neorganiziranost.
“Današnji je život jako ubrzan i stresan. Stalno nekamo jurimo i nekad ne stignemo pripremiti što ćemo pojesti. Onda odemo u pekarnicu ili na brzinu pojedemo keksić da izdržimo do dolaska kući”, kaže. Takva usputna grickanja, bilo slatka ili slana, mogu postati navika koja otežava održavanje pravilnog obrasca prehrane.
Za kraj razgovora Ljubas posebno ističe problem prehrambene edukacije djece za koju smatra da bi trebala početi mnogo ranije nego što se danas počinje sustavno govoriti o prehrani. “Ja bih se u cijelu priču uključila još u vrtićima”, kaže. Djeca, objašnjava, često odrastaju uz hranu koja im je servirana u gotovu obliku i ne znaju uvijek odakle pojedina namirnica dolazi niti kako izgleda u svojem izvornom obliku.
Zato smatra da bi djecu trebalo upoznavati s hranom kroz iskustvo, pa umjesto da voće i povrće poznaju samo sa slika, trebalo bi ih odvesti na tržnicu, omogućiti im da namirnice pomirišu, dodirnu i vide njihove različite boje, teksture i oblike.
Ljubas sudjeluje i u edukacijama u vrtićima, gdje s djecom kroz radionice razgovara o hrani i priprema različite namirnice. Prisjetila se tako djevojčice koja je nakon jedne radionice kod kuće tražila od majke da u jelo doda češnjak i lješnjake jer želi da joj mozak bolje radi. “To je ono što želimo postići – potaknuti djecu da razmišljaju o hrani i da je upoznaju”, kaže.
Sudjelovala je i u edukacijama u vrtiću u Jelsi na Hvaru, gdje su djeca u radionici upoznavala različite namirnice i isprobavala, među ostalim, humus u različitim bojama. Takvi primjeri, smatra Ljubas, pokazuju koliko djeca mogu biti otvorena prema novim namirnicama kada im se predstave na njima razumljiv i zanimljiv način.
Prehrambena edukacija, prema njezinu mišljenju, ne bi trebala stati na vrtićima, nego ju je potrebno sustavno razvijati i u osnovnim i srednjim školama. Pozitivnim smatra to što se posljednjih godina ipak događaju pomaci, a kao posebno zanimljiv primjer navodi uvođenje nutricionizma kao fakultativnog ili izbornog predmeta u jednoj osječkoj gimnaziji. “Stvari se pomalo pomiču. Nisam jedina, ima i kolega koji isto razmišljaju”, zaključuje Ljubas.






