Što je radioaktivni otpad: Vodič kroz vrste i način zbrinjavanja
Radioaktivni otpad, ilustracija (Foto: Pixabay)
Radioaktivni otpad (RAO) je svaki otpadni materijal koji sadrži radionuklide iznad dozvoljenih vrijednosti, a može nastati u medicini, industriji, istraživanjima i pri proizvodnji električne energije.
Svaki odbačeni uređaj, svaka rudnička jalovina, šljaka, pepeo i drugi materijali koji sadrže radionuklide, odbačene tvari, predmeti izloženi radijaciji, pa i tlo i biljke izloženi radionuklidima mogu se smatrati radioaktivnim otpadom.
Radioaktivni otpad dijeli se prema sadržaju radionuklida te vremenu poluraspada. Raspad nije jednako brz za sve vrste atoma koji pokazuju svojstvo radioaktivnosti pa se neke vrste atoma raspadaju brže od drugih.
Razne vrste
Ako radioaktivni otpad sadrži radioaktivnu tvar koja se relativno brzo raspada, primjerice mjereno godinama ili desetljećima, taj radioaktivni otpad nakon relativno kratkog vremena nema atoma sa svojstvom radioaktivnosti.
S vremenom se svaki radioaktivni otpad pretvara u obični otpad. Nekim vrstama RAO-a je za to dovoljno nekoliko dana, nekima nekoliko desetina ili stotina godina, a neke vrste RAO-a za to trebaju desetine ili stotine tisuća godina.
S obzirom na svojstva radioaktivnog otpada, postoje četiri vrste koje navodimo u nastavku ovog članka.
Vrlo nisko radioaktivni otpad (VNRO)
Sadrži zanemarivu specifičnu aktivnost pa nije opasan za okoliš i zdravlje stanovništva i može se zbrinjavati odlaganjem na pripovršinska odlagališta s jednostavnim sustavom zaštitnih slojeva.
U ovu skupinu obično spadaju prirodno radioaktivni materijali koji se pri eksploataciji većine ruda, nafte i geotermalne energije donose na površinu Zemlje, te šljaka i pepeo iz nekih termoelektrana.
Nisko radioaktivni otpad (NRO)
Sadrži radionuklide sa kratkim vremenom poluraspada, male aktivnosti i zanemarivim udjelom radionuklida s dugim vremenom poluraspada, a zbrinjava se u pripovršinskim odlagalištima sa složenim sustavom zaštitnih slojeva. Tu se mogu ubrojiti zaštitna odjeća, rukavice, šprice, cjevčice i drugi pribor koji je došao u kontakt s radionuklidima.
Srednje radioaktivni otpad (SRO)
Prva vrsta, kratkoživući otpad, sadržava radionuklide s kratkim vremenom poluraspada (kraćim od 30 godina) i zbrinjava se u pripovršinskim odlagalištima. Druga vrsta, dugoživući otpad, sadržava radionuklide s dugim vremenom poluraspada (dužim od 30 godina) i zbrinjava se u podzemnim odlagalištima.
Visoko radioaktivni otpad (VRO)
Sadrži veliki udjel radionuklida u obliku fisijskih produkata i transuranijskih (dugoživućih) elemenata koji se stvaraju u jezgri reaktora, a zbrinjava se u dubokim podzemnim odlagalištima. Istrošeno nuklearno gorivo koje nemamo namjeru prerađivati možemo svrstati u kategoriju visoko radioaktivnog otpada.
Podjela prema agregatnom stanju
Nisko i srednje radioaktivni otpad (NSRAO) s obzirom na agregatno stanje dijelimo na plinoviti (radioaktivni plinovi koji se do raspadanja čuvaju u posebnim spremnicima), tekući (tekućine kontaminirane radionuklidima; za smanjenje volumena koristi se filtriranje, isparavanje i sušenje u bačvi (zagrijavanjem bačve voda isparava)) i tako nastaje čvrsti i suhi talog (kontaminirane otpadne tvari (plastika, papir, krpe, osobna zaštitna oprema, alati i filterski ulošci)).
Detaljnije, NSRAO se odnosi na tkaninu, robu, plastiku, izolaciju, papir i sl., a srednje radioaktivni otpad (SRAO) su talozi od pročišćivača, smole, filteri, metalni dijelovi, izvori zračenja iz medicinske dijagnostike i terapije, radioaktivni gromobrani itd.
Obujam radioaktivnog otpada
Obujam radioaktivnog otpada gotovo je obrnuto recipročan njegovoj aktivnosti pa tako nisko radioaktivni otpad (NRAO) ima najveći obujam i najnižu aktivnost, dok visoko radioaktivni otpad ima najmanji obujam i najvišu aktivnost.
*Za izradu ovog članka korištene su informacije objavljene na web stranici Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.






