Popijemo 400 milijardi šalica kave godišnje, a sada je njezin otpad postao energetsko blago
Šalica kave (Foto: Pixabay)
Ljudi svake godine popiju približno 400 milijardi šalica kave, pri čemu nastane oko 18 milijuna tona mokrog taloga, što odgovara masi triju velikih piramida u Gizi. Većina tog otpada završava na odlagalištima, iako ima velik potencijal za proizvodnju goriva. Glavni problem dosad je bio visok udio vlage.
Znanstvenici s Korejskog instituta za geoznanosti i mineralne resurse (KIGAM) razvili su metodu kojom se još uvijek mokri talog kave može pretvoriti u visokokvalitetno biogorivo za samo 90 sekundi.
Tehnologija, koju istraživači opisuju kao prvu takve vrste u svijetu, temelji se na plamenoj plazma pirolizi (Flame Plasma Pyrolysis, FPP). U tom se postupku mokri talog izlaže iznimno vrućem plazmenom plamenu temperature između 800 i 900 Celzijevih stupnjeva, koji gotovo trenutačno isparava vlagu. Pritom nastaje svojevrsni „efekt kokica”, zbog kojeg se talog pretvara u porozni biougljen.
Prema istraživačima, dobiveni biougljen ima svojstva goriva usporediva s antracitnim ugljenom, jednim od najkvalitetnijih oblika kamenog ugljena. Za razliku od postojećih postupaka, nova tehnologija ne zahtijeva prethodno sušenje materijala. Štoviše, vlaga se iskorištava kao sredstvo za aktivaciju parom, čime se ubrzavaju kemijske reakcije i poboljšava kvaliteta konačnog proizvoda.
Vlaga više nije prepreka
Mogućnost iskorištavanja taloga kave kao goriva poznata je već dugo, no njegov visok udio vode dosad je predstavljao ozbiljnu prepreku. Prije prerade bilo ga je potrebno energetski zahtjevno i dugotrajno sušiti.
Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Chemical Engineering Journal, pokazuju da nova metoda u potpunosti uklanja potrebu za tim korakom.
Znanstvenici su obrađivali talog koji je sadržavao oko 55 posto vlage, što znači da je još uvijek bio vrlo mokar. Tijekom procesa plazmeni plamen, nastao izgaranjem ukapljenog naftnog plina (LPG) i komprimiranog zraka, pretvorio ga je u suhi, porozni biougljen za samo 90 sekundi, uz smanjenje mase od 83,3 posto.
Dobiveni biougljen imao je ogrjevnu vrijednost od 29 megadžula po kilogramu, što znači da izgaranjem jednog kilograma oslobađa 29 megadžula toplinske energije. Za usporedbu, ogrjevna vrijednost drva iznosi između 15 i 20 megadžula po kilogramu.
Primjena nije ograničena samo na proizvodnju goriva
Osim visokog energetskog potencijala, biougljen je pokazao i značajna poboljšanja u kvaliteti i ekološkim svojstvima.
Udio fiksnog ugljika gotovo se utrostručio, porastao je s 15,6 na 46,2 posto, što znači da se veći dio materijala pretvara u stabilni ugljik bogat energijom koji učinkovitije izgara.
Postupkom su u potpunosti uklonjeni i sumporni spojevi, čime se sprječava emisija sumporovih oksida, važnih uzročnika kiselih kiša i onečišćenja zraka.
Istodobno je specifična površina materijala povećana s 1,5 na 115,4 četvorna metra po gramu, zbog čega poprima svojstva slična aktivnom ugljenu. To otvara mogućnost njegove primjene i izvan energetike, primjerice u pročišćavanju vode, filtraciji zraka i industrijskim procesima adsorpcije.
Plazmeni postupak pritom proizvodi vrlo malo dima i katrana, čime se smanjuje nastanak štetnih sekundarnih onečišćujućih tvari koje su uobičajene pri preradi biomase.
Do 240 puta brže od postojećih tehnologija
Jedna od najvećih prednosti nove metode jest njezina brzina.
Klasični postupci pretvorbe biomase u kruto gorivo, poput hidrotermalne karbonizacije i torrefakcije, traju od 30 minuta do šest sati. Nova FPP tehnologija isti posao obavlja za svega 90 sekundi, što je čini i do 240 puta bržom.
Istraživači ističu i da je njihov sustav energetski učinkovitiji od većine postojećih plazmenih tehnologija. Umjesto električno napajanih plazmenih uređaja koristi plazmu dobivenu izgaranjem ukapljenog naftnog plina i komprimiranog zraka, čime se smanjuje potrošnja energije, a istodobno postižu temperature potrebne za brzu pretvorbu biomase.
Tehnologija bi se mogla primijeniti i na druge vrste otpada
Najveća prednost postupka ipak je činjenica da se sirovina može obrađivati dok je još mokra. Izostanak faze sušenja mogao bi znatno smanjiti potrošnju energije i ukupne troškove proizvodnje.
Iako se istraživanje usredotočilo na talog kave, znanstvenici ističu da se ista tehnologija može primijeniti na brojne druge vrste organskog otpada s visokim udjelom vlage, uključujući otpadnu hranu, poljoprivredne ostatke pa čak i kanalizacijski mulj.
„Ova tehnologija predstavlja novu paradigmu u kojoj se otpad više ne promatra kao problem zbrinjavanja, nego kao vrijedan energetski resurs”, rekao je voditelj istraživanja dr. Taejun Park.
Dodao je kako planiraju proširiti primjenu tehnologije na različite vrste vlažnog organskog otpada te dodatno optimizirati proces kako bi bio spreman za komercijalnu primjenu u industrijskim razmjerima.
Još jedna prednost sustava jest njegova kompaktna izvedba, koja omogućuje postavljanje uređaja izravno na mjestima gdje nastaje otpad i njegovu trenutačnu pretvorbu u energiju.






