Kuće za 1 euro i druge povlastice u Italiji: ‘Cijeli proces je jednostavan’
Gradić na Sardiniji (Foto: Pexels)
U ožujku 2024. Bianca Fontana ukrcala se na avion iz Australije kako bi provela tri tjedna na Sardiniji. Tijekom putovanja prošla je kroz radikalno preispitivanje života. Fontana je kupila kuću, dovršila dio administrativne dokumentacije i postavila temelje za preseljenje na talijanski otok, na drugu stranu svijeta.
Sardinsko zaleđe, poput mnogih ruralnih područja Italije, suočava se s ozbiljnim demografskim padom. U posljednjih nekoliko godina njegove udaljene zajednice pokrenule su razne programe u nadi da će povećati broj stanovnika i ojačati sve slabiju ekonomije.
Evo kako je jedna strankinja započela novi život u selu s 2.500 stanovnika i koji su projekti još uvijek otvoreni za one koji su u iskušenju slijediti njezin primjer, piše portal Euronews.
Donošenje odluke
Fontana, koja ima talijanske korijene, opisuje proces kupnje kuće na drugom kraju svijeta kao vrlo jednostavan. „Iskreno, najveći izazov bio je samo reći ‘da’, odnosno donijeti samu odluku jer ona može biti zastrašujuća“, kaže.
„Nikada nisam planirala posjedovati vlastitu kuću, a živjela sam u inozemstvu i puno putovala, nikada se ne zadržavajući dulje od pet godina na jednom mjestu, pa je pomisao na obvezu bila najstrašniji dio.“
Sam proces kupnje kuće bio je, kako kaže, relativno jednostavan. Tijekom svog trotjednog boravka na Sardiniji odabrala je nekretninu i dala punomoć geodetu. Nekoliko tjedana nakon povratka u Australiju dokumenti su bili dovršeni, a Fontana je zaključila kupnju bankovnom doznakom. Kada se sljedeći put vratila na otok, odvjetnik ju je dočekao s ključevima.
Besplatan odmor u Švedskoj: Organizator je imao samo jedan uvjet
Sardinija prodaje prazne kuće za 1 euro
Ruralni gradovi i sela na Sardiniji gotovo su zamrli. Većina od 1,57 milijuna stanovnika otoka, u odnosu na 1,64 milijuna prije trideset godina, živi u obalnim gradovima poput Cagliarija, Sassariја i Alghera. Na selu mnoge kuće stoje prazne. Dok mladi stanovnici masovno odlaze u urbana središta, ruralne zajednice krenule su drugim putem kako bi ponovno naselile napuštene nekretnine.
Općine poput Ollolaija i Nulvija pokušale su privući Talijane s kopna i strance ponudama kuća jeftinih poput šalice espressa. Sardinske vlasti potom su pokrenule mjere protiv depopulacije na razini cijelog otoka, kojima se osobama koje se presele u selo s manje od 3.000 stanovnika dodjeljuje do 15.000 eura za kupnju ili obnovu kuće, pod uvjetom da ondje ostanu živjeti najmanje pet godina.
To nije zanemariv iznos, s obzirom na to da postoji mnoštvo vrlo jeftinih kuća koje čak nisu obuhvaćene takvim prodajnim programima.
Veliko ulaganje
Fontana je svoju kuću kupila za 30.000 eura. Napominje da je bilo potrebno dosta renovacijskih radova kako bi postala useljiva, uključujući popravak krova i unutarnjeg zida koji je bio teško oštećen vlagom. Iskoristila je i poticajni program za obnovu. Iako dovršavanje složene dokumentacije može biti zastrašujuće za strance, Fontana je taj dio prepustila svom geodetu.
„Odobrenje je stiglo otprilike šest mjeseci nakon predaje zahtjeva, a potom sam oko šest mjeseci kasnije dobila obavijest da je novac spreman, tako da je prošlo nešto više od godinu dana prije nego što sam ga primila“, kaže. Fontanini budući planovi uređenja uključuju otkrivanje kamenih zidova u prizemlju, dodavanje nekoliko dodatnih kupaonica, ugradnju prijeko potrebne kuhinje i postavljanje sustava grijanja.
Ipak, njezina gruba procjena od 100.000 eura za radove znatno je povoljnija od svega usporedivog što bi, kako kaže, mogla pronaći u Australiji.
Irska nudi do 70.000 eura onima koji se presele na njezin teritorij
Sardinija nudi poticaje za rađanje djece
Paket mjera protiv depopulacije ne odnosi se samo na obnovu kuća, već i na dugoročno povećanje broja stanovnika te jačanje gospodarstva. Stopa nataliteta na Sardiniji na povijesno je niskoj razini. Najniža je u Italiji (koja je već među najnižima u Europskoj uniji) i iznosi 0,91 dijete po ženi. Za održavanje stabilnog broja stanovnika prosjek bi trebao biti oko 2,1 dijete po ženi.
Stoga dio regionalnog paketa poticaja uključuje mjesečnu subvenciju od 600 eura za prvo dijete te dodatnih 400 eura za svako sljedeće dijete, sve do njihove pete godine života. Što se tiče gospodarstva, pojedinci mogu dobiti do 20.000 eura za pokretanje poslovanja u mjestu s manje od 3.000 stanovnika, pod uvjetom da se time stvaraju lokalna radna mjesta.
No možda postoji i nešto manje opipljivo što snažno privlači novopridošlice na otok. Oni koji žive u ubrzanim, frenetičnim društvima diljem svijeta mogli bi u ruralnoj Sardiniji vidjeti utočište sporijeg načina života, blisko povezane zajednice i snažnu povezanost s prirodom. Porast rada na daljinu i viza za digitalne nomade čini preseljenje u inozemstvo danas posebno izvedivom opcijom.
„Mislim da stanje u bogatijim zemljama mnogima više nije privlačno“, kaže Fontana. „Ljudi žele pobjeći iz utrke štakora, pronaći mirniji život ispunjen prirodom, pa na internetu traže rješenja, nailaze na YouTube kanale poput mojega i polako, korak po korak, skupljaju hrabrost za preseljenje.“ Dodaje da, iako nema planove imati djecu, dijeljenje vlastitog iskustva na internetu i davanje savjeta onima koji razmišljaju o sličnom potezu „može biti jednako učinkovito u donošenju nove životne energije ovom mjestu.






