Ovo tropsko drveće noću ‘diše’ kako bi preživjelo sušu
Clusia (Foto: Pexels)
Znanstvenici su otkrili kako su milijuni godina genetskog preoblikovanja tropskim stablima omogućili učinkovit način fotosinteze koji štedi vodu, a njihovo bi otkriće jednog dana moglo pomoći u razvoju usjeva otpornijih na sušu, tvrde istraživači Sveučilišta u Beču.
Neke tropske vrste drveća razvile su vrlo učinkovit način preživljavanja sušnih razdoblja. Ugljikov dioksid (CO₂) preuzimaju tijekom noći, što im omogućuje da tijekom vrućeg dana drže pore na listovima zatvorenima i tako smanje gubitak vode.
Uspoređujući tri vrste roda Clusia, istraživači su otkrili da se ovaj oblik fotosinteze, poznat kao CAM fotosinteza, nije razvio kroz jednu evolucijsku promjenu.
Umjesto toga, drevna udvostručenja genoma, nakon kojih su uslijedili milijuni godina genetskog preoblikovanja, dovela su do različitih strategija, od izrazito izražene CAM fotosinteze do oblika koji se aktivira tek u stresnim uvjetima te hibridnih oblika.
Biljke su tijekom evolucije razvile različite načine korištenja Sunčeve svjetlosti za pretvaranje vode i ugljikova dioksida u energetski bogate šećere i kisik, odnosno za fotosintezu. No kada vode ponestane, taj proces može postati znatno zahtjevniji.
Istraživači predvođeni Wolframom Weckwerthom sa Sveučilišta u Beču sada su otkrili kako se jedan posebno učinkovit oblik fotosinteze, CAM fotosinteza, razvio na više načina unutar jednog roda tropskog drveća. Uspoređujući genome triju vrsta roda Clusia, znanstvenici su pratili kako su drevna udvostručenja genoma, a potom opsežna genetska reorganizacija, pridonijeli nastanku različitih oblika CAM fotosinteze. Rezultati istraživanja nedavno su objavljeni u časopisu Nature Communications, a sažetak donosi Science Daily.
Hrvatske šume objasnile što se događa sa stablima na Medvednici: Jeste li i vi ovo primijetili?
Fotosintetska zagonetka stara više od 200 godina
Oko 1800. godine Alexander von Humboldt primijetio je nešto neobično tijekom proučavanja tropskog stabla. Jedan njegov list stavio je u vodu i otkrio da, čak ni na sunčevoj svjetlosti, ne proizvodi mjehuriće kisika koje je ranije uočavao. Objašnjenje se krije u neobičnom dnevnom ritmu biljke.
Naime, puči, sitne pore na listovima koje tijekom dana uobičajeno omogućuju ulazak CO₂ i izlazak kisika, tijekom dana ostaju zatvoreni. Time biljka smanjuje gubitak vode isparavanjem, a umjesto toga, CO₂ preuzima tijekom noći, kemijski ga veže i pohranjuje u obliku jabučne kiseline.
Ova je strategija poznata kao CAM fotosinteza, odnosno metabolizam kiselina karakterističan za biljke iz porodice tustika. Iako znanstvenici već dugo znaju kako CAM fotosinteza funkcionira, dosad nije bilo jasno kako se razvila unutar roda Clusia i zašto je različite vrste koriste na različite načine.
Uspoređena tri genoma tropskih stabala
Kako bi to istražili, znanstvenici su analizirali genome triju vrsta roda Clusia s različitim oblicima CAM fotosinteze: Clusia rosea, Clusia minor i Clusia major. Molekularne podatke kombinirali su s mjerenjima načina na koji biljke funkcioniraju u uvjetima koji oponašaju njihovo prirodno okolišno okruženje.
Rod Clusia posebno je vrijedan za proučavanje evolucije fotosinteze jer obuhvaća jedine dosad poznate vrste drveća koje koriste CAM fotosintezu. Njegove vrste također pokazuju neuobičajeno širok raspon fotosintetskih strategija, od konvencionalne C3 fotosinteze, kod koje biljka CO₂ preuzima tijekom dana, do vrlo izražene CAM fotosinteze.
Ta raznolikost znanstvenicima pruža rijetku priliku za proučavanje načina na koji biljke mogu prelaziti između različitih oblika fotosinteze.
Vrući zrak nije ono što uništava polarni ledeni pokrov, već ocean
Drevno udvostručenje genoma promijenilo fotosintezu
Genomska analiza pokazala je da su sve tri vrste roda Clusia drevni poliploidi. U određenom trenutku evolucijske povijesti njihovi su se genomi umnožili, odnosno došlo je do poliploidizacije, a tijekom dugog razdoblja ti su se prošireni genomi potom reorganizirali i mijenjali, što se naziva diploidizacijom.
„U tom procesu kopije gena gube se, deaktiviraju ili preuzimaju nove funkcije”, objašnjava glavni autor istraživanja Hannes Kramml iz Odjela za molekularnu sistemsku biologiju na Sveučilištu u Beču.
Drugi glavni autor Johannes Herpell dodaje da su posebno pogođeni geni važni za noćno pohranjivanje CO₂ u CAM metabolizmu.
Biljke tako nisu jednostavno zadržale dodatne kopije istih gena. Tijekom vremena njihovi su se udvostručeni genomi postupno mijenjali i dobivali nove funkcije.
„Genomi se nisu samo umnožili. Tijekom milijuna godina reorganizirani su, smanjivani i funkcionalno preoblikovani. Ta golema plastičnost objašnjava fiziološku raznolikost CAM fotosinteze unutar roda Clusia”, objašnjava voditelj istraživanja Wolfram Weckwerth.
Različita stabla koriste CAM fotosintezu na različite načine
Istraživači su potom proučavali kako se genetske razlike odražavaju na same biljke. Tijekom dana pratili su stabla u uvjetima staklenika koji su bili bliski prirodnima, pritom mijenjajući količinu dostupne vode. Povezali su mjerenja fizioloških procesa s analizama aktivnosti gena, proteina i metaboličkih proizvoda.
Tri vrste pokazale su izrazito različite strategije. Clusia rosea koristi snažnu CAM fotosintezu i tijekom noći pohranjuje velike količine ugljikova dioksida u obliku jabučne kiseline, Clusia minor uglavnom aktivira CAM fotosintezu kada se nađe u stresnim uvjetima, dok Clusia major koristi hibridnu strategiju koja kombinira C3 i CAM fotosintezu.
Te fiziološke razlike bile su vidljive i u obrascima aktivnosti gena i metabolizmu, što je istraživačima omogućilo povezivanje ponašanja biljaka s promjenama koje su uočili u njihovim genomima.
Rezultati upućuju na to da CAM fotosinteza kod roda Clusia nije nastala jednim evolucijskim događajem. Umjesto toga, čini se da su ponovljeni procesi genomske reorganizacije doveli do različitih oblika strategije štednje vode, što je pojedinim vrstama omogućilo prilagodbu različitim ekološkim uvjetima.
Zašto vaša orhideja ne cvjeta? Iznenađujuća pogreška koju čini većina vlasnika
Ovo otkriće moglo bi pomoći u razvoju usjeva otpornijih na sušu
Rezultati istraživanja mogli bi imati implikacije i izvan svijeta tropskog drveća.
Biljke koje koriste CAM fotosintezu trebaju znatno manje vode od biljaka koje se u potpunosti oslanjaju na konvencionalnije oblike fotosinteze. Zbog toga bi mogle poslužiti kao modeli za razvoj usjeva koji su otporniji na klimatske promjene i sušu.
Nove informacije o genomima mogle bi pomoći istraživačima u identificiranju metaboličkih procesa povezanih s učinkovitim vezanjem CO₂ i visokim stupnjem učinkovitosti korištenja vode. Dugoročno bi to znanje moglo pridonijeti razvoju poljoprivrednih kultura koje se bolje prilagođavaju sušnim uvjetima.






