Misterij u oceanu: Znanstvenike zabrinule dobre vijesti
Ocean (Foto: Pexels)
Novije „vječne kemikalije“ ne pojavljuju se u oceanima poput onih starijih generacija, a znanstvenici ne znaju zašto.
Koncentracije „vječnih kemikalija“ u sjevernoatlantskim pilot-kitovima smanjile su se za više od 60 posto tijekom posljednja tri desetljeća. Istraživači sa Sveučilišta Harvard analizirali su uzorke tkiva kitova prikupljene između 1986. i 2023. te utvrdili da je onečišćenje per- i polifluoroalkilnim tvarima (PFAS) palo unatoč činjenici da njihova globalna proizvodnja raste.
Ovi podaci dolaze u trenutku kada Europa nastavlja pooštravati regulaciju kemikalija, nakon dokaza da je kronična izloženost povezana s poticanjem određenih vrsta raka, smanjenom plodnošću i poremećajima imunološkog sustava.
No, treba li ove rezultate slaviti ili se novije PFAS-tvari jednostavno nakupljaju negdje drugdje?
Što su „vječne kemikalije“?
PFAS su skupina od više od 10.000 sintetskih kemikalija koje su postale sveprisutne na Zemlji. Znanstvenici su ih pronašli na vrhu Mount Everesta, u ljudskoj krvi, pa čak i u dubokomorskim dupinima uz obalu Novog Zelanda.
Najčešće se koriste za izradu proizvoda otpornih na vodu i masnoće, poput neprijanjajućeg posuđa i odjeće.
Međutim, za njihovu prirodnu razgradnju može biti potrebno i više od 1.000 godina, zbog čega su dobile naziv „vječne kemikalije“.
Mudri divovi oceana: Kako kitovi ‘uče’ dijeliti hranu i preživljavati klimatske promjene
Hoće li kitovi biti oslobođeni PFAS-a?
Studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, krizu PFAS-a uspoređuje s igrom „udari krticu“, tvrdeći da se, čim istraživači razumiju izloženost i zdravstvene učinke jedne kemikalije, razvije nova.
Kako bi se tome doskočilo, istraživači su mjerili ukupni organofluor, koji obuhvaća fluor prisutan u većini PFAS spojeva, umjesto da mjere pojedinačne PFAS-tvari. Ta su mjerenja potom korištena kao pokazatelj ukupnih koncentracija PFAS-a, uključujući novije vrste koje je znatno teže zasebno identificirati.
Znanstveni tim analizirao je uzorke tkiva kitova jer se ti vršni predatori smatraju „sentinelima morskog onečišćenja“. Njihova tijela zadržavaju kemijske tvari tijekom dugih razdoblja, a žive u otvorenom oceanu, što pokazuje kako se PFAS mogu širiti prirodnim okolišem.
Ukupno gledano, razine organofluora uglavnom su činile četiri starije, tzv. „legacy“ PFAS-tvari, koje su dosegnule vrhunac sredinom 2010-ih te su do 2023. pale za više od 60 posto. „Postupno ukidanje proizvodnje, isprva dobrovoljno, a kasnije potaknuto regulacijom, pokazalo se vrlo učinkovitim u smanjenju koncentracija tih kemikalija u zajednicama blizu izvora, ali i u udaljenijim ekosustavima, što je vrlo pozitivno i važno naglasiti“, izjavila je glavna autorica studije Elsie Sunderland.
Gdje završavaju noviji PFAS-i?
Istraživači navode da je smanjenje PFAS-a iznenađujuće jer se proizvodnja novih PFAS-tvari zapravo povećava, što otvara pitanje ako se većina novijih PFAS-a ne nakuplja u oceanu, gdje onda završavaju.
„Općenito se smatra da je ocean krajnje odredište onečišćenja koje potječe s kopna, no ne vidimo značajno nakupljanje najnovijih PFAS-tvari u otvorenom oceanu“, dodaje Sunderland.
„Iako su naši rezultati dobra vijest za stanje oceana, oni upućuju na to da se noviji PFAS-i mogu ponašati drukčije od starijih.“
Nalazi studije naglašavaju potrebu za strožom regulacijom daljnje proizvodnje PFAS-a kako bi se ublažili budući negativni učinci.
Revolucija u pročišćavanju vode: Nova tehnologija uništava ‘vječne kemikalije’ 100 puta brže






