Nevjerojatno otkriće iz Hrvatske: Pronašli nepoznato drevno biće
Brač (Foto: Tom Dubravec / CROPIX)
Botanički vrt PMF-a u Zagrebu objavio je informaciju koja nas je odmah zainteresirala. “Jeste li zapazili nevjerojatno otkriće iz Hrvatske, objavljeno pred koji dan u slavnom časopisu Nature, koje je odjeknulo znanstvenom zajednicom? U uzorku iz 2011. s dna mora pokraj otoka Brača češki su istraživači tek sada detektirali potpuno nepoznato, drevno mikro-biće (Solarion arienae), toliko fantastično da je za njega trebalo ‘izmisliti’ sasvim novu razvojnu skupinu živog svijeta (koljeno Caelestes, supergrupa Disparia)! Kakva se još čuda pod morem kriju…”, stoji u objavi, a mi smo odmah odlučili potražiti više informacija o ovom slučaju.
I zaista, nije svaki dan da biolozi otkriju sasvim novu vrstu života, a ova im je godinama bila pred nosom. Otkivena je u laboratorijskom uzorku morskih cilijata (trepetljikaša) o kojima su se znanstvenici brinuli još otkako su ih 2011. sakupili u hrvatskim vodama. No tek kada su cilijati iznenada uginuli, ovo novo, sićušno stvorenje, koje su znanstvenici nazvali Solarion arienae, došlo je do izražaja.
„Ovaj organizam omogućuje nam da zavirimo u vrlo drevno poglavlje evolucije stanica, koje smo dosad mogli rekonstruirati samo neizravno“, kažu protistolozi Ivan Čepička i Marek Valt sa Sveučilišta Karlova u Češkoj, glavni autori studije. „Stanice Solariona su sićušne i jedva pokretne te smo ih u kulturi cilijata godinama previđali… S obzirom na to da smo Solarion propustili uočiti čak i u našoj dugotrajnoj laboratorijskoj kulturi, vjerojatno bi ostao nezapažen i u prirodnim uzorcima“, piše istraživački tim, prenosi Science Alert.
Zapanjujuć oblik
Zapanjujući, sunčolik oblik ovog mikroorganizma može se usporediti samo s onim što se krije u njegovoj unutrašnjosti. Ovaj jednostanični eukariot ima jezgru omeđenu membranom, punu DNK, baš kao i svaka naša stanica, a također, kao i naše stanice, ima mitohondrije, „elektrane stanice“, gdje se molekule masti i ugljikohidrata pretvaraju u kemijsku energiju.
Tim je pokazao da Solarion ne pripada nijednoj postojećoj skupini eukariota, te tako ovaj usamljeni mali „sunac“ dijeli novo definirani koljenjak (filum) s još jednim neobičnim protistom, Meteora sporadica, koja je dodatno smještena u novoosnovano kraljevstvo koje dijeli samo s daleko srodnim protistima Provorom i Hemimastigophorom.
No njegove su mitohondrije izrazito različite od svih dosad poznatih. Još uvijek sadrže genetske tragove onoga što je možda nekoć bilo potpuno odvojeno biće.
Stižu velike promjene u vezi s hranom: Jedna se posebno tiče mesa
Drevno biće
Znanstvenici smatraju da su mitohondriji nekoć bili samostalan organizam, drevna bakterija. No u nekom trenutku evolucijske povijesti života na Zemlji nastanili su se unutar tijela druge jednolične stanice. Znamo to zbog genetskog koda koji se i danas nalazi u svim mitohondrijima, a svi potječu iz istog drevnog koljena.
S vremenom su se ta dva dijela toliko neraskidivo povezala da se granica između „sebe“ i „drugoga“ potpuno izgubila. U većini vaših stanica još se uvijek nalaze mitohondriji, sa svojim vlastitim (znatno skraćenim) DNK, bez kojih ne biste mogli preživjeti.
Kod većine eukariota, dakle životinja, biljaka, gljiva, algi i mnoštva jednoličnih organizama, mitohondriji nose tek minimalne tragove svoje praiskonske samostalnosti. No Solarion u svom mikroskopskom tijelu nosi genetski podsjetnik na to davno zaboravljeno doba, gen secA, koji je nekoć bio dio molekularnog alata proto-mitohondrija, zadužen za prijenos proteina preko membrane dok je još živio samostalno.
Dokaz života
To je sjajna vijest za teoriju endosimbioze o podrijetlu mitohondrija. Riječ je o izravnom dokazu života koji su mitohondriji vodili prije nego što su se u potpunosti uklopili u eukariotsku stanicu, pružajući nam dosad neviđen uvid u to kako su posljednji zajednički preci eukariota mogli međusobno funkcionirati prije nego što su se stopili u jedno.
„Solarion je izvanredan podsjetnik na to koliko još malo znamo o raznolikosti mikrobnog života“, kažu Čepička i Valt. „Otkrivanje ovako duboke evolucijske loze, zapravo živog fosila, pokazuje da ključni dijelovi priče o eukariotima i dalje ostaju skriveni na mjestima koja rijetko istražujemo.“
Studija je objavljena u časopisu Nature.






