Opasan pesticid ubrzava starenje: Tek se istražuje njegov utjecaj na ljude
Pesticid (Foto: Pixabay)
Zagađena jezera i laboratorijski pokusi ukazuju na štetne posljedice kronične izloženosti klorpirifosu
Kronična izloženost pesticidima i drugim onečišćujućim tvarima može imati razorne posljedice za populacije divljih životinja, ponekad na vrlo očite načine. Tako je, primjerice, DDT prorjeđivanjem ljuski jaja uzrokovao da orlovi štekavci tijekom leženja zgnječe svoje još neizležene ptiće. No češće točan uzrok štete ostaje nejasan. Novo istraživanje sada pokazuje da široko korišteni insekticid klorpirifos ubrzava starenje jedne česte slatkovodne ribe skraćivanjem zaštitnih završetaka na njezinim kromosomima te dovodi do njezine prerane smrti.
Istraživanje, objavljeno ovoga tjedna u časopisu Science, „posebno je impresivno zbog obilja prikupljenih podataka“, ističe Heinz Köhler, ekotoksikolog sa Sveučilišta u Tübingenu koji nije sudjelovao u radu. Iako su i ranije studije ukazivale na kronične štetne učinke pesticida, „ono što ovaj rad čini posebnim“, dodaje Köhler, „jest uzročno i mehanističko objašnjenje skraćenog životnog vijeka“, temeljeno na pokazateljima staničnog starenja.
Zabranjen u EU
Klorpirifos, koji se koristi za suzbijanje štetnika na mnogim poljoprivrednim kulturama, zabranjen je u Europskoj uniji i u nekoliko saveznih država SAD-a jer su istraživanja na životinjama i ljudima pokazala da može oštetiti živčani sustav. Unatoč tome, i dalje se upotrebljava u brojnim zemljama svijeta, a u Sjedinjenim Američkim Državama primjenjuje se na usjevima poput jabuka, agruma i pšenice.
Laboratorijska ispitivanja također su pokazala da je klorpirifos vrlo toksičan za ribe i druge organizme, dok su terenska istraživanja kod nekih kronično izloženih vrsta utvrdila skraćen životni vijek.
Kako bi bolje razumjeli taj problem, istraživači koje je predvodio Chunsheng Liu, toksikolog okoliša sa Sveučilišta geoznanosti u Kini, tijekom četiri godine prikupili su 24.000 riba iz tri velika jezera u pokrajini Hubei. Dva jezera, Zapadno Liangzi i Istočno Liangzi, već su dugo izložena dotoku agrokemikalija s okolnih farmi, dok je znatno čišće jezero Niushan poslužilo kao usporedni primjer. Istraživanje se usredotočilo na čestu srodnicu šarana, ribu poznatu kao jezerski skygazer (Culter dabryi).
Najavljen prosvjed u Zagrebu: ‘Hrvatska nije kolonija za prljave projekte’
Znaci starenja
U usporedbi s jezerom Niushan, u dvama zagađenim jezerima zabilježeno je 55 odnosno 88 posto manje velikih jedinki (težih od 80 grama) te 75 odnosno 96 posto manje spolno zrelih riba starih najmanje tri godine. Istraživači su utvrdili povezanost između klorpirifosa i ovakve promjene strukture populacije. Naime, prosječna razina pesticida u jetri riba bila je viša u godinama kada je u jezerima bilo manje starijih jedinki.
Stanice jetre pokazivale su jasne znakove staničnog starenja. Ribe iz zagađenih jezera imale su dva do tri puta više lipofuscina, mješavine lipida i proteina koja je karakterističan pokazatelj starih stanica. Osim toga, njihovi telomeri, ponavljajuće DNK sekvence koje štite krajeve kromosoma, bili su kraći, što se povezuje s bolestima povezanim sa starenjem.
Liu i njegovi suradnici zaključuju da je klorpirifos glavni uzrok skraćivanja telomera. Poznato je da klorpirifos i drugi organofosfatni pesticidi stvaraju reaktivne kisikove molekule koje oštećuju DNK. Neka epidemiološka istraživanja već su povezala izloženost klorpirifosu i srodnim insekticidima s kraćim telomerima kod ljudi. Ipak, povezanost između pesticida i telomera kod riba koju je utvrdio Liuov tim iznenađujuće je snažna; znatno jača nego u dosadašnjim studijama onečišćenja kod ljudi, napominje Brandon Pierce, epidemiolog okoliša sa Sveučilišta u Chicagu.
Pokusi u laboratoriju
Istraživači su proveli i laboratorijske pokuse, izloživši ulovljene ribe čistoj vodi ili koncentracijama klorpirifosa od 10 i 50 dijelova na bilijun, za koje tvrde da su realne za zagađena jezera. Nakon četiri mjeseca sve ribe u čistoj vodi bile su žive. No pri višoj koncentraciji klorpirifosa uginulo je oko 20 posto dvogodišnjih riba i više od polovice trogodišnjih. Ribe izloženije pesticidu imale su i telomere kraće za otprilike jednu četvrtinu do trećinu u odnosu na ribe u čistoj vodi.
Suautor studije Jason Rohr, znanstvenik za zdravlje okoliša sa Sveučilišta Notre Dame, smatra da je prerano da bi regulatori na temelju ovih rezultata odmah mijenjali propise, ali se nada da će istraživanje potaknuti dodatna proučavanja kroničnih učinaka klorpirifosa i drugih onečišćivača. Ekotoksikologinja Karen Kidd sa Sveučilišta McMaster predviđa da će se to i dogoditi. „Riječ je o impresivnom radu“, kaže ona.
Sada kada je ovo istraživanje povezalo skraćene telomere i povećanu razinu lipofuscina u tkivima s dugoročnim promjenama u strukturi populacije riba, ta bi dva pokazatelja mogla pomoći znanstvenicima u otkrivanju štetnih učinaka i u drugim populacijama divljih životinja, smatra Rita Triebskorn, ekotoksikologinja sa Sveučilišta u Tübingenu. Hoće li ovi nalazi imati posljedice i za procjenu rizika za ljude izložene klorpirifosu „tek treba utvrditi“, zaključuje Köhler, „ali takva mogućnost ne može se isključiti“.
Megafarme u Hrvatskoj brinu građane: ‘Razmjer samo jednog projekta je zastrašujući’






