Šok na ledenjaku: Čestice s naših cesta pronađene u srcu Arktika
Arktik (Foto: Pexels)
Naoružan samo kajakom i vlastitim inovativnim filtrom, inuitski znanstvenik Kristian Louis Jensen zaplovio je prema najudaljenijim kutcima Grenlanda s jednim ciljem: otkriti kamo putuje mikroplastika. No, ono što je pronašao u uzorcima s naizgled netaknutog ledenjaka, stotinama kilometara od najbliže ceste, šokiralo je znanstvenu zajednicu i potvrdilo zastrašujuću tezu – toksična prašina s automobilskih guma postala je globalni problem koji sada truje i najudaljenije dijelove našeg planeta.
Jedan znanstvenik krenuo je u misiju razotkrivanja dalekosežnog širenja mikroplastike, nakon što je kajakom obišao udaljeni ledenjak na Grenlandu.
Naoružan samo kajakom i vlastitim filtrom za mikroplastiku, Kristian Louis Jensen posljednjih deset godina vesla kroz neka od, kako kaže, „najnetaknutijih mjesta” na našem planetu.
Nevidljiv otisak
Tijekom magistarskog studija zaštite okoliša, ovaj inuitski znanstvenik razvio je „The Plastaq”.
Taj alat za građansku znanost omogućuje kajakašima i lokalnim zajednicama prikupljanje uzoraka površinske vode koji sadrže ostatke otpada, poput napuštenih boca i ambalaže.
„No taj rad naveo me da postavim dublje pitanje o nevidljivom otisku čovječanstva”, rekao je za Euronews Green. Upravo ga je to potaknulo na najnovije putovanje, prema udaljenom ledenjaku na istoku Grenlanda.
„Fosilna goriva u pokretu”
Jensen je kajakom stigao do jednog od „najizoliranijih kutaka Arktika”, udaljenog stotinama kilometara od bilo kakve ceste. Očekivao je pronaći vlakna i općeniti plastični otpad, što se i dogodilo, no u uzorcima je otkrio i tragove čestica automobilskih guma.
„Pronaći ih na netaknutom ledenjaku na istoku Grenlanda bio je šok jer je to potvrdilo zastrašujuću tezu: te čestice više nisu samo urbani problem”, kaže Jensen.
„Postale su prašina, prenose se zrakom i prešle su tisuće kilometara do Arktika. To su ‘fosilna goriva u pokretu’. To nam govori da je Arktik svojevrsni ponor za svjetsko onečišćenje.”
S više od pet milijardi guma na cestama diljem svijeta, svaka tijekom svog vijeka trajanja izgubi oko 10 do 30 posto mase. „Ta masa ne nestaje”, kaže Jensen. „Razgrađuje se u toksičnu prašinu koja se taloži na samom početku našeg hranidbenog lanca.”
Utjecaj mikroplastike na Grenlandu
Jensenov rad ukazao je na dalekosežan opseg mikroplastike, koja lokalnim zajednicama na Grenlandu već uzrokuje trostruki problem.
„Ekološki gledano, vidimo prve dokaze da je toksičnost čestica guma visoka za arktičke vrste”, objašnjava. „Primjerice, kemikalije poput 6PPF smrtonosne su za lososa vrste coho.”
Onečišćenje česticama automobilskih guma može uzrokovati i deformacije jaja atlantskog bakalara, čime se ugrožava sama osnova nacionalne ribarske industrije.
Tajna vječne mladosti s Arktika: Kako grenlandski morski psi žive 400 godina
Odlagalište globalnog otpada
Za autohtone zajednice zagađene grenlandske vode postale su pitanje okolišne pravde koje predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik.
U urbanim sredinama kronična izloženost tim česticama već je povezana s nizom zdravstvenih problema, uključujući pogoršanje astme i srčanih bolesti.
„Na Arktiku se ta prijetnja sada taloži na naše izvore hrane, pretvarajući netaknuti okoliš u odlagalište globalnog otpada”, dodaje Jensen. „Više geografske širine i ljudi koji ondje žive nerazmjerno su pogođeni globalnim onečišćenjem i klimatskim promjenama.”
Kritična slijepa točka
Znanstvenici već dugo upozoravaju na rastući problem mikroplastike na Grenlandu, a više istraživanja pokazalo je veće koncentracije sitnih čestica u morskom ledu tih udaljenih područja nego u poznatim oceanskim vrtlozima otpada.
No Jensen tvrdi da u klimatskim politikama postoji „kritična slijepa točka” kada je riječ o rješavanju tog sveprisutnog problema.
„Trenutačno reguliramo ono što izlazi iz ispušne cijevi, ali zanemarujemo ono što se troši s gume”, upozorava.
„To je opasno jer su čestice guma sada prepoznate kao jedan od vodećih izvora mikroplastike koja ulazi u ekosustave diljem svijeta.”
Što nam to rade oceani: Klimatolozi sa strahom prate svaku promjenu u tropskom Pacifiku
Jesu li fosilna goriva kriva za mikroplastiku na Grenlandu?
Zamah za tranziciju s fosilnih goriva snažno je porastao na prošlogodišnjem summitu COP30 u Belému, gdje je više od 90 zemalja, uključujući Njemačku, Nizozemsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, podržalo ideju izrade plana postupnog napuštanja.
Međutim, nakon protivljenja država izvoznica nafte i plina, sve reference na postupno ukidanje uklonjene su iz završnog sporazuma. Nada u budućnost bez fosilnih goriva sada se traži izvan okvira Ujedinjenih naroda. U travnju će se više od 85 zemalja sastati na Globalnoj konferenciji o postupnom ukidanju fosilnih goriva u Kolumbiji, čiji je suorganizator Nizozemska.
Jensen ističe da se tranzicija s fosilnih goriva uglavnom usredotočuje na crni ugljik, emisije koje nastaju izgaranjem goriva. „Moramo proširiti fokus i na ‘carbon black’, punilo dobiveno iz fosilnih goriva koje čini velik dio svake gume”, objašnjava.
„Ne možemo tvrditi da rješavamo krizu fosilnih goriva ako zanemarujemo čvrste petrokemikalije koje se kotrljaju ispod naših vozila.”
Raste i potpora većoj transparentnosti proizvođača. Jensen stoga poziva na „suradnički ekosustav” u kojem bi ekotoksikolozi imali potpuni uvid u kemijske smjese koje čine suvremene gume.
Koalicija Black Carbon
Suočavanje s naftnim divovima i velikim korporacijama nije jednostavan zadatak, a Jensen to ne može učiniti sam. Zato ovoga mjeseca na konferenciji Arctic Frontiers pokreće znanstvenu koaliciju Black Carbon.
„Srž ove kampanje je formiranje međusektorske znanstvene koalicije za praćenje crnog ugljika i carbon blacka na Arktiku te njihova utjecaja na zdravlje tog područja”, kaže Jensen.
Koalicija će okupiti toksikologe, autohtone vođe i donositelje politika kako bi istražili specifične učinke čestica guma na zdravlje na Arktiku. Cilj je te dokaze predstaviti Europskom parlamentu i na COP31 kasnije ove godine.
Operacija ‘Sudnji dan’: Znanstvenici buše 1000 metara dubok led kako bi spasili svjetske obale
Film u nastajanju
„Naš krajnji cilj je osigurati nacionalne i međunarodne obveze za smanjenje i ublažavanje emisija crnog ugljika i čestica guma”, kaže Jensen.
Jensenov rad uskoro će biti prikazan i na velikom platnu, u dokumentarnom filmu nagrađivanog njemačkog redatelja Steffena Kronesа. „Black Carbon” nastoji razotkriti razorne posljedice mikroplastike na Arktik i zajednice koje žive u skladu s tim osjetljivim ekosustavima.
Film je trenutačno u produkciji i prati Jensena, njegovo istraživanje i zagovarački rad.






