Tajna vječne mladosti s Arktika: Kako grenlandski morski psi žive 400 godina
Grenland (Foto: Pixabay)
Oči i srca ovih dubinskih morskih pasa koriste biološke mehanizme kako bi ostali funkcionalni
Grenlandski morski psi otkrivaju nove tajne o usporavanju starenja.
U dubokim, mračnim vodama Arktika i sjevernog Atlantika ovi sablasni divovi, koji mogu živjeti stoljećima, razvili su nekoliko trikova za dugoročno preživljavanje. Nedavna istraživanja upućuju na to da su neki njihovi organi otporni na razorne učinke starenja, dok se drugi čine iznimno otpornima na oštećenja tkiva koja se nakupljaju tijekom vremena.
Ova otkrića nude uvid u to kako ovi morski psi uspijevaju živjeti dulje od svih drugih kralježnjaka na planetu. Riječ je o istraživanjima koja bi jednog dana mogla dovesti do terapija za liječenje starenja organa kod ljudi, kaže Lily Fogg, biologinja sa Sveučilišta u Baselu u Švicarskoj. To je, kako navodi, „krajnji cilj iz snova“.
Drevni ‘djedovi’
Znanstvenici procjenjuju da grenlandski morski psi, latinski Somniosus microcephalus, mogu živjeti i više od četiristo godina. „To su golemi, drevni ‘djedovi’ među morskim psima“, kaže Fogg. Ipak, još nije jasno kako njihova tijela uspijevaju funkcionirati desetljeće za desetljećem.
Tim Lily Fogg proučavao je oči tih životinja. Dosad se nije znalo imaju li morski psi uopće razvijen vid, a kamoli pogoršava li se on s godinama. Prevladavalo je mišljenje da su ili teško slabovidni ili potpuno slijepi, kaže Fogg. Ona i njezini suradnici analizirali su očna tkiva deset grenlandskih morskih pasa, od kojih su neki bili stari i do oko 150 godina. Istraživači su izvijestili 5. siječnja u časopisu Nature Communications da su životinje imale sve stanične i molekularne mehanizme potrebne za vid u slabom svjetlu dubokog mora.
Tkivo je također izgledalo kao da je izbjeglo uobičajeno trošenje povezano sa starenjem. To bi moglo biti posljedica pojačane aktivnosti mehanizama za popravak DNK u očima, kaže Fogg. Ti mehanizmi popravljaju oštećenja koja mogu dovesti do smrti stanica i propadanja tkiva. Ranije istraživanje genoma grenlandskog morskog psa, koje su proveli fiziolog Alessandro Cellerino i njegovi suradnici, također je ukazalo na pojačanu funkciju popravka DNK.
Čvrsti ožiljci
Međutim, strategija protiv starenja koja djeluje u očima možda nije prisutna u svim organima grenlandskog morskog psa. Istraživači koji su proučavali srce te životinje otkrili su da ono, čini se, nakuplja tipične ožiljke i opterećenja koja vrijeme ostavlja na našim tkivima, objavili su znanstvenici 23. prosinca na stranici bioRxiv.org. „Očekivali smo suprotno“, kaže Cellerino sa Scuola Normale Superiore u Pisi u Italiji.
Njegov je tim secirao i analizirao srca šest grenlandskih morskih pasa. Istraživači su otkrili organe ispunjene čvrstim ožiljcima koji su se gomilali kako su životinje starjele. Kod ljudi takvo ožiljno tkivo znak je kardiovaskularnih bolesti. Ono ukrućuje srce i otežava učinkovito pumpanje krvi. Srca morskih pasa pokazivala su i znakove staničnih oštećenja, poput mitohondrija koji proizvode energiju, a koji su bili razgrađeni i nakupljeni u staničnim centrima za recikliranje.
Unatoč tome, kaže Cellerino, srca tih morskih pasa očito i dalje funkcioniraju. Ona nastavljaju pumpati čak i uz oštećenja zbog kojih bi srca drugih životinja prestala raditi. Istraživači zasad ne znaju točan razlog, ali pretpostavljaju da tkivo morskih pasa možda proizvodi zaštitne hormone koji pomažu srcu da se nosi s ozljedama povezanima sa starenjem.
Sposobnost popravka
Ekologinja Catherine Macdonald kaže da je ne iznenađuju rezultati tih dvaju istraživanja. „Svaka životinja s tako dugim životnim vijekom mora imati sposobnost i popravka i održavanja“, kaže Macdonald sa Sveučilišta u Miamiju.
Želi doznati više o tome kako oči i srca morskih pasa funkcioniraju u živim životinjama. To je teško proučavati kod vrste koja može zaroniti i do 2.200 metara ispod površine oceana. Ipak, bolje razumijevanje onoga što stoji iza njihove iznimne dugovječnosti moglo bi ponuditi tragove za razotkrivanje misterija starenja kod ljudi, smatra ona.
Unatoč tome, Macdonald ne vidi neposrednu primjenu za ljudsko zdravlje. Novo istraživanje također ne znači da bi se potrošači trebali okrenuti trendovima protiv starenja temeljenima na morskim psima. „Ne trebamo početi piti krv grenlandskog morskog psa“, zaključuje.
Mudri divovi oceana: Kako kitovi ‘uče’ dijeliti hranu i preživljavati klimatske promjene






