Strašni podaci za Europu: 12,5 milijuna ljudi pije vodu onečišćenu PFAS-om
Problem s vodom u Europi (Foto: Pexels)
Stručnjaci upozoravaju da nova pravila EU-a o ‘vječnim kemikalijama’ ne idu dovoljno daleko kako bi zaštitila Europljane od pijenja „otrova“
Zaštita na razini cijele Europske unije od ‘vječnih kemikalija’ u pitkoj vodi službeno je stupila na snagu, no stručnjaci tvrde da je potrebno poduzeti dodatne mjere. Suzbijanje, koje je stupilo na snagu 12. siječnja, označava prvi put da se razine PFAS-a (per- i polifluoroalkilnih tvari) „sustavno prate“.
To znači da su sve države članice EU-a sada obvezne testirati razine onečišćenja kako bi se osiguralo poštivanje novih graničnih vrijednosti utvrđenih u prerađenoj Direktivi o pitkoj vodi, koja propisuje zakonski standard koji voda za ljudsku potrošnju mora zadovoljiti da bi se smatrala sigurnom i čistom.
Ovaj je potez opisan kao „pozitivan korak“, no jedan stručnjak za Euronews Green tvrdi da on neće zaštititi Europljane od pijenja „otrovane“ vode.
Što su ‘vječne kemikalije’?
PFAS su skupina od više od 10.000 sintetskih kemikalija koje su otkrivene gotovo posvuda na Zemlji, od vrha Mount Everesta do ljudske krvi. Često ih se naziva ‘vječnim kemikalijama’ jer im može trebati više od 1.000 godina da se prirodno razgrade. PFAS se prvenstveno koriste za izradu proizvoda otpornih na vodu i masnoću, poput neljepljivog posuđa, odjeće i ambalaže za hranu.
Međutim, kronična izloženost vječnim kemikalijama povezana je s poticanjem određenih vrsta raka, smanjenom plodnošću i problemima s imunološkim sustavom. Znanstvenici su ranije upozoravali da se ove kemikalije, koje je stvorio čovjek, mogu udisati ili unositi hranom i pićem, a mogu se čak i apsorbirati kroz kožu.
U Europi se procjenjuje da 12,5 milijuna ljudi živi u zajednicama čija je pitka voda onečišćena PFAS-om.
Opasan pesticid ubrzava starenje: Tek se istražuje njegov utjecaj na ljude
EU-ovo suzbijanje PFAS-a
Prema novim pravilima, države članice EU-a moraju pratiti razine PFAS-a u pitkoj vodi i o rezultatima obavještavati Europsku komisiju. Komisija navodi da je ovaj sustav izvješćivanja „jednostavniji“ nego prema prethodnoj Direktivi o pitkoj vodi te da smanjuje količinu podataka koje je potrebno prikupljati. Ako se prekorače granične vrijednosti, države članice moraju „poduzeti mjere“ kako bi smanjile razine PFAS-a i zaštitile javno zdravlje, uz obvezu informiranja javnosti.
„Te mjere mogu uključivati zatvaranje onečišćenih bunara, uvođenje dodatnih koraka obrade radi uklanjanja PFAS-a ili ograničavanje uporabe izvora pitke vode dok god traje prekoračenje“, navodi Komisija.
Suzbijanje dolazi ubrzo nakon što je Francuska zabranila prodaju, proizvodnju ili uvoz bilo kojeg proizvoda koji sadrži vječne kemikalije za koje već postoji alternativa. Prvi nacrt tog zakona izvorno je uključivao i zabranu neljepljivih tava, no to je kasnije uklonjeno nakon izvješća o „intenzivnom lobiranju“ francuskog proizvođača Tefala.
‘Rastuća zabrinutost’ za Europljane
„Onečišćenje PFAS-om sve je veća briga za pitku vodu diljem Europe“, kaže Jessika Roswall, povjerenica za okoliš, otpornost voda i konkurentno kružno gospodarstvo. „S usklađenim graničnim vrijednostima i obveznim praćenjem koji su sada na snazi, države članice imaju pravila i alate za brzo otkrivanje i rješavanje problema PFAS-a kako bi zaštitile javno zdravlje.“
Iako su nove granične vrijednosti za pitku vodu opisane kao „pozitivan korak“, stručnjaci upozoravaju da su one i dalje tek „krpani sustav koji liječi simptome, a ne uzroke“.
Sian Sutherland, suosnivačica inicijative A Plastic Planet, za Euronews Green kaže da ti standardi Europljanima govore kada je otrov već stigao u njihove slavine, ali ne sprječavaju njegovu proizvodnju, plasman na tržište ili ispuštanje u okoliš.
Najavljen prosvjed u Zagrebu: ‘Hrvatska nije kolonija za prljave projekte’
Neregulirana područja
„Tisuće vječnih kemikalija i dalje su u opticaju, zaštićene regulatornim sustavom koji reagira na onečišćenje umjesto da ga sprječava“, kaže ona. „Usklađeno praćenje je važno, ali bez snažne, neovisne provedbe i stvarnih kazni za proizvođače, države članice mogu izvještavati o podacima bez učinkovitog djelovanja.“
Sutherland tvrdi i da ove mjere ostavljaju „golema područja“ PFAS-a nereguliranima, unatoč upozorenjima znanstvenika da i niske doze i dalje ugrožavaju ljudsko zdravlje.
„Sustav izvješćivanja nije isto što i zaustavljanje onečišćenja na njegovu izvoru“, dodaje. „Potrebne su stroge mjere protiv proizvodnje i uporabe PFAS-a u cijelosti, a ne pravila koja samo evidentiraju onečišćenje nakon što je već dospjelo u tijela ljudi.“






