Tko stvarno vlada Bruxellesom? Razotkriveno 750 sastanaka koji mijenjaju sudbinu EU-a
Sastanak, ilustracija (Foto: Pexels)
Novo istraživanje pokazuje da se Industrijski čisti plan Europske unije, zamišljen kao ključna inicijativa za smanjenje emisija iz teške industrije, pretvorio u projekt pod snažnim utjecajem korporativnog lobiranja, pri čemu se naglasak pomiče s istinske dekarbonizacije na deregulaciju i slabljenje klimatskih pravila.
Vodeća inicijativa EU-a za smanjenje industrijskog onečišćenja obilježila je prvu godinu provedbe, no studija organizacije Corporate Europe Observatory, CEO, tvrdi da su ambicije Unije oslabile pod pritiskom najvećih zagađivača. U samo 12 mjeseci zabilježeno je više od 750 sastanaka između lobista i dužnosnika EU-a.
Istraga CEO-a, koja obuhvaća razdoblje od 26. veljače 2025. do 3. veljače 2026., pokazuje da je Industrijski čisti plan preoblikovan pod utjecajem teške industrije te, prema navodima autora, postao mehanizam subvencioniranja najvećih europskih zagađivača.
Korporativni utjecaji
Zaključci dolaze u trenutku kada su učinci korporativnog utjecaja već vidljivi. Ublaženi su zahtjevi za emisije CO₂ za automobile i kombije, a zabrana motora s unutarnjim izgaranjem odgođena je.
Istodobno su ublažene i pojedine okolišne obveze, a mehanizam ugljične prilagodbe na granicama pojednostavljen i razvodnjen, uz najave daljnjih izmjena. Slično vrijedi i za sustav trgovanja emisijama, ključni instrument klimatske politike EU-a, koji bi do ljeta trebao proći reviziju i već je pod pritiskom industrije.
U izvješću se navodi da je, godinu dana nakon pokretanja, sve jasnije da je riječ o svojevrsnom „prljavom industrijskom planu”, koji pod krinkom pojednostavljenja promiče slabljenje propisa koji štite javnost i okoliš, dok istodobno uvodi složene mehanizme financijske potpore za neke od najvećih zagađivača u EU-u.
Nova pravila za službena vozila: EU bi mogla drastično povećati broj električnih vozila u tvrtkama
Najviše sastanaka s uredima Séjournéa i Hoekstre
Prema podacima, održavala su se više od tri lobistička sastanka dnevno u 16 glavnih uprava Europske komisije, pri čemu je 90 posto uključivalo korporativne interese, a tek 8 posto organizacije civilnog društva.
Najviše sastanaka zabilježeno je u uredu povjerenika za unutarnje tržište i industriju Stéphanea Séjournéa, ukupno 131 u godinu dana, dok je ured povjerenika za klimatsku politiku Wopkea Hoekstre imao 60 sastanaka.
S druge strane, povjerenica za čistu i konkurentnu tranziciju Teresa Ribera imala je samo 20 sastanaka, što predstavlja znatan kontrast u odnosu na Séjournéa, koji je, zajedno s njom, zadužen za jačanje konkurentnosti europske industrije u odnosu na Kinu i Sjedinjene Države.
Niz lobiranja
Iako se analiza temelji na javno dostupnim podacima, CEO upozorava da su ti brojevi tek vrh ledenog brijega, budući da službenici niže razine, koji su često meta lobiranja, nisu obvezni objavljivati svoje sastanke.
Organizacija ocjenjuje da je posebno zabrinjavajuće agresivno lobiranje za slabljenje zaštite radnika i okoliša te marginaliziranje aktera koji bi trebali zastupati javni interes. Prema njihovoj ocjeni, nalazi odražavaju širi pro-poslovni smjer aktualne Europske komisije.
Prema istraživanju, među najaktivnijima su bile bruxelleske udruge koje zastupaju metalnu i rudarsku industriju, čeličane, nuklearni sektor i automobilske kompanije.
Najviše sastanaka imala je europska udruga proizvođača čelika EUROFER, koja zastupa industrijske divove poput ThyssenKruppa i ArcelorMittala, s ukupno 39 sastanaka. Slijedi francuski energetski i nuklearni koncern Électricité de France, EDF.
Iako su po broju sastanaka na trećem mjestu, organizacije iz automobilskog sektora raspolagale su najvećim lobističkim kapacitetima, sa 190 registriranih lobista i godišnjim proračunom za lobiranje od gotovo 15 milijuna eura.
Pet laži o obnovljivoj energiji u koje i dalje vjeruju milijuni, istina će vas iznenaditi
Nacionalne politike oblikuju europske odluke
Prema nalazima, utjecaj industrije u Bruxellesu nadilazi uobičajeno lobiranje te poprima obilježja strateške nacionalne industrijske politike, pri čemu prednjači Francuska.
Istraživač CEO-a Pascoe Sabido izjavio je da Industrijski čisti plan, a osobito njegov ključni element, Industrijski akceleracijski akt, odražava francuski gospodarski pristup, koji podrazumijeva snažnu ulogu države u teškoj industriji, deregulaciju u ime konkurentnosti i korištenje javnih financija kao industrijskog alata.
Prema njegovim riječima, Séjourné je, uz potporu industrije, uspio taj model podići na razinu EU-a. EDF je bio među najaktivnijim lobistima, s 12 zabilježenih sastanaka u vezi s industrijskim planom.
Jasne razlike
Marcin Korolec, direktor Instituta za zelenu ekonomiju i bivši poljski ministar klime, ističe da je industrijska politika danas među prioritetima EU-a. Prema njegovim riječima, politički čelnici sve češće nastupaju kao partneri poslovnog sektora, uz snažan fokus na kratkoročne mjere.
Korolec navodi da postoje jasne razlike među državama članicama. Francuska zagovara korištenje zajedničkog europskog duga za poticanje ulaganja, dok se Njemačka usredotočuje na smanjenje administrativnih prepreka i reformu sustava trgovanja emisijama. Ističe i da je izostanak Poljske i većeg dijela srednje i istočne Europe iz tih rasprava problematičan, jer bi te zemlje mogle ponuditi drukčiju perspektivu.
Prema njegovoj ocjeni, to će imati značaj u oblikovanju rasprava o višegodišnjem proračunu EU-a za razdoblje 2028. – 2034. i reviziji pravila o javnoj nabavi.







