Prizori kao iz apokalipse: Nad Iranom pala ‘crna kiša’, svijet u strahu od novog presedana
Stanje u Teheranu (Screenshot: YouTube/EuroNews)
Stručnjaci upozoravaju da su države Bliskog istoka, koje ovise o desalinizaciji morske vode, izložene velikom riziku jer su postrojenja za desalinizaciju i naftna infrastruktura postali ciljevi napada.
Nakon američko-izraelskih udara na naftna skladišta, tijekom vikenda nad dijelovima Irana pala je takozvana “crna kiša”.
Prema Gabrielu da Silvi, izvanrednom profesoru kemijskog inženjerstva na Sveučilištu u Melbourneu, oblaci onečišćenja uz prekursore kisele kiše, sumporni dioksid i dušikov dioksid, vjerojatno sadrže i mješavinu ugljikovodika, sitnih lebdećih čestica PM2.5 te kancerogenih spojeva. U zrak su mogli dospjeti i teški metali te anorganski spojevi oslobođeni iz infrastrukture oštećene u eksplozijama.
Na terenu stanovnici prijavljuju poteškoće s disanjem te peckanje očiju i grla. Dugoročne zdravstvene posljedice mogu uključivati povećan rizik od raka, komplikacije u trudnoći, kao i neurološke i srčane bolesti.
Zagađujuće tvari
„Oštećenja naftnih postrojenja u Iranu nose rizik kontaminacije hrane, vode i zraka, što može imati ozbiljne zdravstvene posljedice, osobito za djecu, starije osobe i ljude s postojećim zdravstvenim problemima“, upozorio je glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Kako se zagađujuće tvari talože na zgradama i prodiru u vodotokove, mogu ostati prisutne i dugo nakon gašenja požara, ugrožavajući morski život u ionako opterećenom ekosustavu.
Britanska organizacija Conflict and Environment Observatory navodi da je od eskalacije sukoba već zabilježila više od 300 incidenata s mogućim negativnim utjecajem na okoliš u regiji. Prema njihovim podacima, onečišćenja povezana s napadima na industrijske i vojne objekte već predstavljaju rizik za ljude i ekosustave, kako u kratkom tako i u dugom roku.
Nevidljiva prijetnja u zraku: Smrtonosna gljivica koja ‘izjeda tijelo iznutra’ širi se Europom
Postrojenja za desalinizaciju
Onečišćenje je samo jedan od problema koji prijete opskrbi vodom u Iranu i susjednim državama. Napadi su pogodili i postrojenja za desalinizaciju, koja iz morske vode proizvode pitku vodu i opskrbljuju brojne velike gradove na Bliskom istoku, zbog čega predstavljaju posebno osjetljivu infrastrukturu u ratnim uvjetima.
„Svi govore o Saudijskoj Arabiji i njezinim susjedima kao o naftnim državama, ali ja ih nazivam ‘kraljevstvima slane vode’“, kaže Michael Christopher Low, direktor Centra za Bliski istok na Sveučilištu Utah. „To su svojevrsne vodne velesile stvorene zahvaljujući fosilnim gorivima. To je istodobno golemo tehnološko postignuće 20. stoljeća, ali i ozbiljna ranjivost.“
Iran tvrdi da su Sjedinjene Američke Države postavile „presedan“ nakon zračnog napada u kojem je oštećeno iransko postrojenje za desalinizaciju, čime je prekinuta opskrba vodom za tridesetak sela.
U nedjelju je Iran optužen i za oštećenje desalinizacijskog postrojenja u Bahreinu. Budući da su mnoga takva postrojenja u državama Perzijskog zaljeva integrirana s elektranama, napadi na energetsku infrastrukturu mogu dodatno ugroziti proizvodnju pitke vode.
Na pomolu moguća ozbiljna vodna kriza
Iran je manje ovisan o desalinizaciji od nekih susjednih država jer najveći dio vode dobiva iz rijeka, akumulacija i podzemnih vodonosnika. No ti su izvori iscrpljeni nakon pet godina suše.
Zbog toga država pokušava proširiti kapacitete desalinizacije na južnoj obali i transportirati vodu prema unutrašnjosti, ali razvoj infrastrukture, visoki troškovi energije i međunarodne sankcije ozbiljno ograničavaju takve planove.
„Prošlog ljeta već se razmišljalo o evakuaciji glavnog grada“, kaže Ed Cullinane, urednik za Bliski istok u publikaciji Global Water Intelligence. „Ne usuđujem se ni pomisliti kako bi moglo izgledati ovo ljeto uz stalne napade, gospodarsku krizu i ozbiljan nedostatak vode.“
Tko stvarno vlada Bruxellesom? Razotkriveno 750 sastanaka koji mijenjaju sudbinu EU-a
Poremećaji u opskrbi naftom i energetska tranzicija
Dok bombardirane rafinerije i poremećeni pomorski pravci otežavaju gospodarstvima ovisnima o nafti funkcioniranje, dosadašnja iskustva pokazuju da se države u takvim situacijama često okreću prljavijim izvorima energije.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu neke europske zemlje ponovno su posegnule za ugljenom, dok su druge plaćale skuplji ukapljeni prirodni plin iz Sjedinjenih Država.
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca od strane Irana dodatno je zakompliciralo situaciju. Kroz taj pomorski prolaz prolazi oko 20 posto svjetske trgovine naftom, pa su tankeri prisiljeni ploviti dužim rutama oko Afrike, što povećava emisije u pomorskom prometu i rizik od izlijevanja nafte.
Takav razvoj događaja prijeti i opskrbi hranom. Oko trećine svjetske trgovine gnojivima prolazi kroz Hormuški tjesnac, a rast cijena nafte povećava i troškove poljoprivredne proizvodnje te prijevoza hrane.
Istodobno, kriza dodatno naglašava potrebu za energetskom i prehrambenom neovisnošću.
„Domaća obnovljiva energija nikada nije bila jeftinija, dostupnija i skalabilnija“, rekao je glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres. „Resursi ere čiste energije ne mogu se blokirati niti koristiti kao oružje.“
Klimatske posljedice rata
Bez obzira na to kojim će se energetskim rješenjima države okrenuti, sam rat značajno povećava emisije stakleničkih plinova. Rat u Ukrajini, koji traje već četvrtu godinu, dosad je proizveo oko 311 milijuna tona emisija ekvivalenta ugljikova dioksida.
I prije najnovije eskalacije sukoba procjenjivalo se da svjetske vojske svake godine stvaraju oko 5,5 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova, više nego bilo koja pojedina država osim Kine, Sjedinjenih Država i Indije.
Neta Crawford, suosnivačica projekta Costs of War pri Watson institutu Sveučilišta Brown, ističe da su borbeni zrakoplovi koji troše velike količine goriva i ispuštaju znatne količine ugljikova dioksida samo jedan primjer.
„Posljedice ratova na emisije daleko će nadmašiti bilo kakvo postupno smanjenje emisija koje bi moglo proizaći iz povećanog interesa za zelenu tranziciju“, zaključuje Crawford.







