Život na krovovima zgrada: ‘Stanari se boje i prigovaraju’
Urbano pčelarstvo (Foto: Pexels)
Urbano pčelarstvo nije novost ni u svijetu ni u Ateni. Još su prije nekoliko desetljeća grčke obitelji sa sobom donosile košnice kada bi se selile iz ruralnih područja.
Nikos Chatzilias svoje dane provodi brinući se o zujavim pčelinjim zajednicama, uz jedinstven pogled na krovove grčke prijestolnice.
On je jedan od nekoliko desetaka Atenjana koji su prihvatili urbano pčelarstvo kako bi poduprli lokalne ekosustave, ponovno se povezali s prirodom i uživali u medu čiji okus odražava bilje i cvijeće svakog gradskog kvarta, piše portal Euronews.
Pčelinja radost
Chatzilias (37) je bio veliki potrošač meda. Jeo ga je za doručak s kruhom i čajem te ga koristio kao zamjenu za šećer u svim drugim prigodama, uključujući kekse i ostale slastice.
S vremenom je postao nezadovoljan uobičajenim proizvodima pa je odlučio proizvoditi vlastiti med. Godine 2020. upisao je tečajeve pčelarstva, a ubrzo nakon toga postao je profesionalni pčelar.
„Vidjeli smo da to iznimno dobro funkcionira za košnice. Za nas je svakodnevni kontakt s pčelama donosio puno radosti i upravo zato smo nastavili“, rekao je.
U Hrvatskoj postoje 43 čopora: Stižu nova pravila za zaštitu vukova
Košnice s pogledom na Partenon
Ovoga je ljeta Chatzilias brinuo o 30 košnica koje je postavio na sedam krovova diljem Atene, uključujući i jednu s pogledom na Partenon.
Otprilike 1,2 milijuna pčela iz njegovih košnica proizvelo je oko 500 kilograma meda, što odgovara težini velikog smeđeg medvjeda. Svaka serija bila je pakirana i imenovana prema četvrti iz koje potječe.
Različiti okusi atenskog meda, objašnjava Chatzilias, proizlaze iz udjela eukaliptusa, bagrema i gorke naranče u pojedinim dijelovima grada, kao i druge flore. Na južnoj obali, primjerice, borovi medu daju šumske note.
Urbano pčelarstvo
Iako urbano pčelarstvo nije nova pojava, Chatzilias smatra da je današnji pristup svjesniji i snažnije usmjeren na okolišne učinke, što nailazi na sve širu društvenu potporu.
Jedna od njegovih novijih učenica, Aggelina Chatzistavrou, prvi se put zaljubila u pčele još tijekom studija.
„Jako mi se svidjela ideja da imam vlastitu košnicu“, rekla je na krovu svojega doma s pogledom na Akropolu. „Kad bi svatko imao košnicu na nekom otvorenom prostoru uz svoj dom, vjerujem da bi to uvelike promijenilo naš okoliš.“
Biogospodarstvo: Kakva je strategija Hrvatske za njegov razvoj?
Atena kao idealno okruženje za pčelarstvo
Unatoč rastućem zanimanju, buduće pčelare često obeshrabre prigovori drugih stanara u stambenim zgradama. Urbano pčelarstvo podrazumijeva nošenje teških košnica uz stubišta na krovove u proljeće te njihovo spuštanje prije početka zime.
„Postoje strahovi poput: ‘Mogle bi me ubosti, moje dijete ili psa. Što ako sam alergičan?’“, kaže Chatzilias. „Općenito, za ljude u gradovima, jer su godinama bili odvojeni od prirode, čak i nešto sasvim prirodno može izazvati strah.“
Stalni ciklusi cvatnje različitih biljaka pogodnih za oprašivače čine Atenu idealnim mjestom za eksperiment s ostavljanjem košnica na krovovima tijekom cijele godine, što Chatzilias prvi put pokušava ove godine. „Čak i u kaotičnom urbanom okruženju koje smo stvorili, priroda, ili ono što je od nje ostalo u gradu, i dalje reagira i može stvarati život“, zaključio je Chatzilias.






