Zeleni fenomen u Kini: Posadili su 66 milijardi stabala, rastu brže od prirodnih šuma
Šuma, ilustracija (Foto: Pixabay)
Istraživanje kineskih umjetno podignutih i prirodnih šuma pokazalo je da na brzinu razvoja lišća utječu starost stabala, sastav vrsta i osjetljivost na ugljikov dioksid.
Stabla posađena u Kini u sklopu velikih projekata pošumljavanja rastu brže od stabala u prirodnim šumama, pokazuje novo istraživanje. Znanstvenici smatraju da je jedan od razloga taj što umjetno podignute šume snažnije reagiraju na povećanje koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi.
Kina ubrzano povećava svoje šumske površine. Od 1978. godine posađeno je oko 66 milijardi stabala, a do sredine ovog stoljeća planira se zasaditi još 34 milijarde. Sve je to dio projekta Veliki zeleni zid, čiji je cilj usporiti širenje pustinja Gobi i Taklamakan.
Nove šume apsorbiraju velike količine ugljikova dioksida, no još nije potpuno jasno po čemu se razlikuju od prirodnih šuma, rekao je za Live Science glavni autor istraživanja Yuhang Luo, krajobrazni ekolog sa Sveučilišta u Pekingu u Shenzhenu.
‘Ovo je tek generalna proba’: Šef WHO-a poslao upozorenje Europi zbog ekstremnih vrućina
Razni čimbenici
Luo i njegovi kolege istraživali su kako razlike između prirodnih i umjetno podignutih šuma, poput raznolikosti biljnih vrsta, gustoće stabala i njihove starosti, utječu na odgovor šuma na povećanje koncentracije ugljikova dioksida i klimatske promjene.
„Umjetno podignute šume imaju važnu ulogu u strategijama ublažavanja klimatskih promjena, no većina globalnih ekoloških modela ne razlikuje različite tipove šuma niti dovoljno uzima u obzir njihovu starosnu strukturu.
Zato smo željeli razjasniti kako ti čimbenici međusobno djeluju, ne samo radi boljeg znanstvenog razumijevanja, nego i kako bismo unaprijedili modele i pretpostavke na kojima se temelje šumarska politika i obračun zaliha ugljika”, rekao je Luo.
Umjetno podignute šume nastaju planskom sadnjom, poput onih u projektu Velikog zelenog zida, dok prirodne šume rastu bez ljudske intervencije.
Umjetno podignute šume razvijaju krošnje čak 66 posto brže
Istraživači su analizirali satelitske podatke o indeksu lisne površine, pokazatelju gustoće krošnje koji ima ključnu ulogu u apsorpciji ugljikova dioksida. Na temelju tih podataka utvrdili su koliko brzo rastu različiti tipovi šuma.
Rezultati su pokazali veliku razliku. Umjetno podignute šume povećavale su lisnu površinu čak 66 posto brže od prirodnih.
Najveći dio te razlike proizlazi iz činjenice da su umjetno podignute šume u prosjeku znatno mlađe, a mlada stabla rastu brže od starih. Međutim, čak i kada su uspoređivane šume iste starosti i sličnih uvjeta rasta, umjetno podignute šume rasle su 4,6 posto brže, pri čemu je razlika bila još izraženija u mješovitim i vazdazelenim šumama.
Razlog je ponajprije način njihova gospodarenja. U njima se često sade brzorastuće vrste poput eukaliptusa i topole, a njima se aktivno upravlja uklanjanjem konkurentske vegetacije i gnojidbom. Takvi zahvati smanjuju konkurenciju za svjetlost, vodu i hranjive tvari te dodatno pojačavaju učinak povećane koncentracije ugljikova dioksida na rast stabala.
Najveća razlika u rastu javlja se kada su stabla stara između 30 i 40 godina, nakon čega se prednost umjetno podignutih šuma postupno smanjuje. Prirodne šume rastu sporije, ali stabilnije, zbog čega dugoročno imaju prednost.
„Umjetno podignute šume mogu biti vrlo učinkovit kratkoročni alat za vezivanje ugljika, ali ta je prednost privremena. Za dugoročno skladištenje ugljika i otpornost ekosustava prirodne šume i dalje su nezamjenjive”, rekao je Luo.
Hrana koju ljeti treba izbjegavati: Opasno opterećuje tijelo tijekom toplinskog stresa
Prirodne šume dugoročno imaju važnu prednost
Kevin Dsouza, koji je tijekom poslijedoktorskog istraživanja na Sveučilištu Waterloo proučavao modele pošumljavanja i nije sudjelovao u ovom istraživanju, smatra da rezultati imaju smisla jer mlada, brzo rastuća stabla s razvijenim krošnjama mogu učinkovitije apsorbirati ugljikov dioksid.
Ipak, upozorava da indeks lisne površine nije najbolji pokazatelj ukupnog rasta i skladištenja ugljika.
„To nije loš pokazatelj, ali ne daje potpunu sliku. Krošnja predstavlja samo vrh stabla, dok se ugljik pohranjuje i u drvu, kori, korijenju te tlu”, rekao je.
Podsjetio je i na drugo istraživanje kineskih šuma koje je pokazalo da prirodne šume u svojim ranim fazama razvoja zapravo akumuliraju više ugljika iznad tla nego umjetno podignute, zbog čega ove rezultate treba promatrati zajedno s drugim čimbenicima.
Luo smatra da rezultati pokazuju kako većina globalnih klimatskih modela još uvijek ne uzima dovoljno u obzir različite uloge koje pojedini tipovi šuma imaju u vezivanju ugljika i ublažavanju klimatskih promjena.
„Upravljanje zemljištem djeluje na mnogo suptilnije i specifičnije načine nego što smo dosad pretpostavljali. Nije riječ samo o sadnji većeg broja stabala. Jednako je važno kada ih sadite, koje vrste odaberete i kako njima upravljate tijekom vremena”, rekao je.
Nada se da će rezultati pomoći pri planiranju budućih projekata pošumljavanja kako bi se postigla što veća korist u borbi protiv klimatskih promjena.
„Naše istraživanje nudi praktičnije smjernice za klimatske mjere temeljene na šumama: kada saditi, što saditi, koliko dugo traju koristi i gdje postojeći modeli griješe. Nadamo se da će to pomoći u donošenju boljih odluka”, zaključio je Luo.






