Zaboravite litij: Goleme betonske sfere na dnu oceana mogle bi postati baterije budućnosti, pokreće ih samo tlak mora
Njemačka podmorska sfera pohranjuje električnu energiju bez baterija, rijetkih zemnih metala i zauzimanja kopna, a prvo testiranje u stvarnim uvjetima već je u tijeku uz obalu Kalifornije.
Petsto metara ispod površine Tihog oceana, uz obalu Los Angelesa, uskoro će na morskom dnu biti usidrena šuplja betonska sfera veličine manje kuće. Kada elektroenergetskoj mreži zatreba struja, otvara se ventil, morska voda prodire unutra i pokreće turbinu. Kada postoji višak električne energije koji treba pohraniti, voda se ponovno ispumpava van. Bez litija. Bez rijetkih zemnih metala. Samo beton, tlak i fizika. Riječ je o projektu StEnSea (Stored Energy in the Sea), koji razvija njemački Fraunhofer Institut za ekonomiku energetike i tehnologiju energetskih sustava, a do kraja 2026. godine projekt bi trebao proći prvo veliko oceansko testiranje kod Long Beacha u Kaliforniji.
Razmjeri onoga što istraživači smatraju mogućim teško se mogu ignorirati. Fraunhofer procjenjuje da bi postavljanje ove tehnologije na pogodnim obalnim lokacijama diljem svijeta moglo omogućiti globalni kapacitet pohrane energije od čak 817.000 gigavatsati. Za usporedbu, ukupni kapacitet svih njemačkih kopnenih hidroelektrana za reverzibilnu pohranu energije iznosi manje od 40 gigavatsati. Prema geografskoj analizi instituta, samo deset najboljih lokacija u Europi moglo bi osigurati 166.000 gigavatsati.
Testiranje kod Long Beacha dolazi nakon probnog projekta sa sferom promjera tri metra u Bodenskom jezeru, na granici Njemačke, Austrije i Švicarske. Taj manji eksperiment potvrdio je da osnovni mehanizam funkcionira. Ono što još nije dokazano jest može li sustav dugoročno izdržati stvarne uvjete na otvorenom moru, velike dubine i rad u velikim razmjerima. Upravo bi to trebalo pokazati novo testiranje.

Terensko testiranje sa sferom promjera tri metra u Bodenskom jezeru (Foto: Fraunhofer IEE)
Kako šuplja betonska sfera pohranjuje električnu energiju?
Tehnologija se temelji na principu reverzibilnih hidroelektrana, sustava koji elektroenergetske mreže koriste desetljećima. Klasične elektrane pumpaju vodu uzbrdo kada je električna energija jeftina, a zatim je puštaju kroz turbine kada potražnja poraste. StEnSea isti princip prenosi pod more, pri čemu se planina zamjenjuje oceanskim tlakom.
Prazna sfera na morskom dnu predstavlja „napunjenu” jedinicu. Kada se ventil otvori, morska voda ulazi kroz cijev pod tlakom od približno 60 atmosfera, odnosno pod pritiskom mase od oko 600 metara oceana iznad nje. Ta sila pokreće pumpno-turbinski sustav obrnutim smjerom i okreće generator koji električnu energiju šalje kabelima prema obalnoj mreži ili obližnjim pučinskim vjetroelektranama. Za ponovno „punjenje” sustava smjer rada se mijenja i voda se ispumpava van protiv istog tlaka. Ciklus se može neprekidno ponavljati.
Učinkovitost kompletnog ciklusa punjenja i pražnjenja kreće se između 75 i 80 posto. To je nešto manje od klasičnih reverzibilnih hidroelektrana, ali i dalje unutar raspona tehnologija dugotrajne pohrane energije koje se danas natječu za ugovore s elektroenergetskim mrežama.

Punjenje: Električno pogonjena pumpno-turbinska jedinica ispumpava vodu iz sfere | Pražnjenje: Voda se vraća u praznu sferu, pri čemu pumpno-turbinska jedinica radi obrnutim smjerom i putem generatora proizvodi električnu energiju (Foto: Fraunhofer IEE)
Zašto morsko dno rješava problem koji kopno ne može?
Dr. Bernhard Ernst, viši voditelj projekta u Fraunhofer IEE-u, problem je objasnio vrlo jednostavno. „Reverzibilne hidroelektrane posebno su pogodne za pohranu električne energije tijekom nekoliko sati do nekoliko dana. Međutim, njihov potencijal širenja u svijetu vrlo je ograničen. Zato njihov princip rada prenosimo na morsko dno, gdje su prirodna i ekološka ograničenja znatno manja.”
Inženjeri instituta odabrali su dubine između 600 i 800 metara kao optimalne za sustav, i to iz praktičnih razloga. Tlak na tim dubinama dovoljno je snažan da pohrana energije bude isplativa. Standardne podvodne pumpe ondje mogu pouzdano raditi, a za izgradnju sfera dovoljan je obični konstrukcijski beton, bez posebnih materijala za dubokomorske uvjete.
Analiza obalnih područja pokazala je da postoje pogodne lokacije uz Norvešku, Portugal, Brazil, Japan te obje američke obale. Tehnologija bi se mogla koristiti i u poplavljenim površinskim kopovima te dubokim prirodnim jezerima, čime bi se njezina primjena proširila i daleko od mora.
Kalifornijsku sferu izradit će američki startup Sperra koristeći tehnologiju 3D printanja betona za projekte obnovljivih izvora energije. Pumpno-turbinski sustav isporučit će Pleuger Industries, tvrtka njemačkih korijena sa sjedištem u Miamiju i jedan od vodećih proizvođača dubinskih podvodnih pumpi.

Primjer primjene sustava StEnSea (Foto: Fraunhofer IEE)
Brojke iza poslovnog modela
Fraunhoferove procjene troškova temelje se na modelu skladišnog parka sa šest sfera, ukupne snage 30 megavata i kapaciteta od 120 megavatsati, uz oko 520 ciklusa punjenja godišnje. U takvim uvjetima institut procjenjuje trošak pohrane energije na oko 4,6 eurocenti po kilovatsatu, dok bi investicijski troškovi iznosili 1354 eura po kilovatu snage i 158 eura po kilovatsatu kapaciteta.
Betonska sfera projektirana je za radni vijek od 50 do 60 godina. Pumpno-turbinski sustav i generator, koji podnose najveće opterećenje tijekom rada, morali bi se mijenjati svakih 20 godina. Fraunhofer navodi dva glavna izvora prihoda za operatore: kupnju električne energije kada je jeftina i prodaju kada cijena poraste, te pružanje usluga stabilizacije mreže, za što elektroenergetske tvrtke plaćaju naknadu.

Postavljanje u dubokim vodama zajedno s plutajućim vjetroturbinama (Foto: Fraunhofer IEE)
Što kalifornijsko testiranje mora dokazati?
Projekt kod Long Beacha nije komercijalno lansiranje proizvoda, nego detaljno testiranje cijelog procesa, od proizvodnje i postavljanja do rada na velikim dubinama i održavanja sustava. Ključno pitanje jest može li se tehnologija sa sferom promjera devet metara uspješno povećati na 30 metara, a da pritom zadrži sve funkcionalne prednosti. Sfera promjera 30 metara mogla bi pohraniti znatno više energije po jedinici.
Komercijalni sustav takvih dimenzija predstavljao bi ozbiljan infrastrukturni objekt za pohranu energije na razini elektroenergetske mreže. Prema pisanju Interesting Engineeringa, Fraunhoferove procjene sugeriraju da bi potpuno razvijen sustav mogao proizvoditi dovoljno električne energije za opskrbu desecima milijuna europskih kućanstava tijekom cijele godine, iako se ta brojka odnosi na teorijski maksimalni potencijal optimalnih lokacija diljem svijeta, a ne na kratkoročne planove.
„Sustav pohrane energije StEnSea predstavlja ekonomično rješenje posebno prikladno za kratkoročnu i srednjoročnu pohranu energije”, rekao je Ernst. „Testiranjem uz američku obalu činimo veliki korak prema povećanju razmjera i komercijalizaciji ovog koncepta pohrane energije.”

Proizvodnja prototipa promjera 10 metara u okviru aktualnog projekta (Foto: Sperra)






