‘Perice, ljudi su svinje’: Astrofotograf Branko Nađ oštro o stanju u Zagrebu i šokantnom podatku o hrvatskom nebu
Branko Nađ (Foto: Energreen.hr)
U podcastu Energreen ugostili smo zagrebačkog astrofotografa Branka Nađa, s kojim smo, uz ostale teme, razgovarali i o gorućem problemu svjetlosnog onečišćenja. Naime, Branko putuje u razne hrvatske krajeve kako bi ulovio komadić tamnog neba i tako snimio zvijezde u čitavoj njihovoj ljepoti.
Često se dogodi da stigne na odredište i shvati kako, upravo zbog svjetlosnog onečišćenja, neće moći snimiti ono po što je došao. A stanje u Zagrebu po pitanju svjetlosnog onečišćenja posebno je grozno.
Cijeli razgovor poslušajte u priloženom videu:
U nastavku donosimo samo dio razgovora sa sugovornikom, a cijeli razgovor možete poslušati u priloženom videu.
„Problem svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj je zapravo sve gori i gori jer mi u svemu idemo protiv trendova. Dok Europa gasi sve što se gasiti može, i autoceste i izloge i crkve i spomenike, kod nas se sve pali pa je ta razina svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj sve veća i veća.
Ja trenutačno radim istraživanje na doktorskom studiju upravo vezano uz astrofotografiju i svjetlosno onečišćenje. Na tih 25 lokacija koje sam do sada obišao i napravio mjerenja te ih usporedio s mjerenjima Light Pollution Mapa, globalne aplikacije i sustava mjerenja tog svjetlosnog onečišćenja, ispada da je u Hrvatskoj u deset godina nebo posvijetlilo za 34 %. Ok, 25 lokacija je mali uzorak, ali je iz cijele Hrvatske i to je zapravo jako puno.
Osvjetljujemo sve što treba i što ne treba, naročito pred lokalne izbore gdje je političarima najjači adut asfalt, kao da smo u 17. stoljeću i osvijetljene šetnice. Zapravo se radi nešto kontra prirode, kontra zdravog razuma. Osvjetljavaju se neki šumski puteljci ni za koga, za jednog šetača tijekom noći, tako da je to veliki problem i sve je teže pronaći u Hrvatskoj lokacije gdje se može uživati u noćnom nebu.
To su zasad Lika, zaleđe Dalmacije, Gorski kotar i otoci Lastovo i Vis, recimo, iako su i tamo problem ribarske koćarice koje su isto osvijetljene. Čini se da je to izvan svaki mjere jer svaka ta ribarica svijetli poput jednog grada. To pretjerano osvjetljenje nije problem samo nama zaljubljenicima u noćno nebo, nego ono utječe negativno na prirodu i na ljudsko zdravlje, na kukce i na sve što nas okružuje“, priča naš sugovornik.

Pogled sa Sljemena na Zagreb (Foto: Zvonimir Barisin / CROPIX)
Stanje u Zagrebu katastrofa
Za pretpostaviti je kako je u Zagrebu svjetlosno onečišćenje najizraženije pa smo ga pitali postoje li kakvi podaci za glavni grad.
„U Zagrebu imamo nominalno zelenu vlast koja ne čini apsolutno ništa po pitanju svjetlosnog onečišćenja. Dapače, iako od 2020. imamo Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, prema kojem su, recimo, zabranjeni svjetleći jumbo plakati na raskrižjima, i dalje se u Zagrebu to postavlja redovito, izdaju se dozvole iz gradskog ureda, što znači da nema nikakve kontrole, nema nikakvih sankcija.
Zagreb, prema istraživanju koje je radio profesor Željko Andreić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, svijetli tri puta jače od Beča. Tri puta jače od Beča koji ima točno tri puta više stanovnika od Zagreba, a vjerojatno i deset puta jači proračun. Ali eto, u Zagrebu sve mora svijetliti. Bilo kakvo astronomsko promatranje i fotografiranje u Zagrebu je nemoguće“, kazuje nam Branko.
Dodaje i kako na svojim snimanjima, osim svjetlosnom onečišćenju, svjedoči i ostalim vrstama onečišćenja. „Izolirane lokacije su savršen poligon za divlja odlagališta otpada i puno češće od medvjeda ili vuka u šumi naiđem na bačenu staru perilicu rublja ili stari dio automobila. Jako se puno toga baca po prirodi i zbog toga me zapravo najviše srce boli.
Čak i ti planinari koji se kunu u neku ekologiju, kad dođeš na neke planinarske lokacije, to je sve puno ostataka od hrane, limenki piva i opušaka. Svima govorim da je svjetlosno onečišćenje samo jedan mali dio, ali stvarno ne pazimo na tu prirodu i mislim da nam se malo-pomalo vraća sve to što joj radimo“, primjećuje Branko. Dodaje kako su i plaže pune opušaka i raznog smeća.
„Kad si na plaži na moru, na godišnjem i kad vidiš što sve ljudi ostavljaju iza sebe po tim plažama – od onog najgoreg gašenja čikova u rupe do bacanja pelena u more i takvih stvari, to mi je nešto kao u filmu „Tko pjeva zlo ne misli“: „Perice, ljudi su svinje“… ali to je stvarno tako“, komentira Nađ.






