‘Rupa koja ne postoji, a otpad neprestano raste’: Trumpov futuristički plan za AI krije mračnu tajnu duboku tisuću metara
Amerika na prekretnici (Foto: Pexels)
Dok Amerika juri prema novoj eri dominacije umjetne inteligencije, administracija Donalda Trumpa stavila je na stol ponudu koju je teško odbiti, ali još teže prihvatiti: milijarde dolara ulaganja i tisuće radnih mjesta za svaku saveznu državu koja pristane postati vječno počivalište za tisuće tona najopasnijeg otpada na planetu
Administracija Donalda Trumpa planira pokrenuti val malih, futurističkih nuklearnih reaktora koji bi trebali napajati eru umjetne inteligencije, oslanjajući se pritom na staru strategiju zbrinjavanja visoko toksičnog otpada: njegovo zakapanje na dno vrlo duboke rupe, piše Reuters.
No problem je u tome što takva vrlo duboka rupa ne postoji, a zalihe oko 100.000 tona radioaktivnog otpada koji se privremeno skladišti u nuklearnim elektranama i na drugim lokacijama diljem Sjedinjenih Američkih Država neprestano rastu.
Kako bi riješila taj problem, američka administracija sada nudi svojevrsni radioaktivni mamac.
Jačanje nuklearne energije
Naime, savezne države pozivaju se da se dobrovoljno jave za domaćina trajnog geološkog odlagališta istrošenog nuklearnog goriva, kao dijela šireg kompleksa koji bi uključivao nove nuklearne reaktore, postrojenja za preradu otpada, obogaćivanje urana i podatkovne centre, navodi se u prijedlogu koji je prošli tjedan objavilo Ministarstvo energetike SAD-a.
Zahtjev za informacijama, poznat kao RFI, označava veliku promjenu politike. Plan jačanja nuklearne energije sada je povezan s obvezom pronalaska trajnog rješenja za nuklearni otpad, a donošenje odluka prepušta se lokalnim zajednicama.
Riječ je o odlukama vrijednima desetke milijardi dolara ulaganja i tisuće radnih mjesta, prema riječima glasnogovornika Ureda za nuklearnu energiju pri Ministarstvu energetike.
Povratak nuklearnoj energiji: Evo kakvo je trenutno stanje u EU-u
Veliki poticaji
„Kada se sve to spoji u jedan paket, radi se o velikim poticajima koji se nude uz postrojenje za zbrinjavanje otpada, koje je samo po sebi manje poželjno“, rekao je Lake Barrett, bivši dužnosnik američke Komisije za nuklearnu regulaciju i Ministarstva energetike. Dodao je da su savezne države poput Utaha i Tennesseeja već izrazile interes za ulaganja u nuklearnu energiju.
Ured za nuklearnu energiju naveo je da je zahtjev izazvao interes, ali nije komentirao pojedine savezne države, koje imaju 60 dana za odgovor. Dužnosnici u Utahu i Tennesseeju nisu odgovorili na upite za komentar.
Predsjednik Donald Trump želi učetverostručiti kapacitete nuklearne energije u SAD-u na 400 gigavata do 2050. godine, u trenutku kada potražnja za električnom energijom prvi put nakon nekoliko desetljeća snažno raste, potaknuta procvatom podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju i elektrifikacijom prometa.
Nuklearna strategija
Godine 2025. Ministarstvo energetike odabralo je 11 novih naprednih dizajna testnih nuklearnih reaktora za ubrzani postupak licenciranja te planira izgraditi tri pilot-postrojenja do 4. srpnja ove godine.
Međutim, javno prihvaćanje nuklearne energije dijelom ovisi o obećanju da će se nuklearni otpad sigurno zakopati duboko pod zemlju, prema istraživanjima američke i britanske vlade, kao i Europske komisije.
„Cjelovita nuklearna strategija mora uključivati sigurne i dugoročne načine konačnog zbrinjavanja otpada i to ostaje obvezni dio ovog zahtjeva za informacijama“, rekao je glasnogovornik Ureda za nuklearnu energiju.
Otpor lokalnih zajednica
Raniji pokušaji pronalaska rješenja nailazili su na snažan otpor lokalnih zajednica. Ministarstvo energetike započelo je potragu za trajnim odlagalištem otpada 1983. godine, a 1987. odabrana je lokacija Yucca Mountain u Nevadi.
No bivši predsjednik Barack Obama zaustavio je financiranje projekta 2010. godine zbog protivljenja zakonodavaca iz Nevade, zabrinutih za sigurnost te za utjecaj na kockarnice i hotele, iako je do tada već potrošeno gotovo 15 milijardi dolara.
Nove vrate reaktora
Kako bi ubrzale uvođenje nuklearne energije, zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Kanade, Kine i Švedske promiču takozvane male modularne reaktore.
Privlačnost tih reaktora temelji se na ideji da se većinom mogu proizvoditi unaprijed u tvornicama, što bi njihovu montažu učinilo bržom i jeftinijom od velikih reaktora koji su danas u uporabi.
No ne očekuje se da će novi dizajni malih modularnih reaktora riješiti problem otpada. Stručnjaci ističu da projektanti nisu obvezni razmatrati pitanje otpada od samog početka, osim općeg plana njegova upravljanja.
Kinesko ‘umjetno Sunce’ učinilo ‘korak’ prema neograničenom izvoru čiste energije
Iste količine otpada
„Ova žurba u stvaranju novih dizajna bez razmišljanja o cijelom sustavu vrlo loše izgleda za učinkoviti regulatorni nadzor i za dugoročno sigurno i pouzdano upravljanje nuklearnim otpadom“, rekao je Seth Tuler, izvanredni profesor na Worcester Polytechnic Institutu i bivši član američkog Tehničkog savjetodavnog odbora za nuklearni otpad.
Prema studiji objavljenoj 2022. godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, većina novih malih modularnih reaktora proizvodit će slične količine otpada, ili čak veće, po jedinici proizvedene električne energije u usporedbi s današnjim velikim reaktorima.
Ti se reaktori mogu graditi i na lokacijama koje nemaju infrastrukturu potrebnu za veća postrojenja, što otvara mogućnost nastanka znatno većeg broja nuklearnih lokacija koje bi mogle postati privremena odlagališta otpada. U Sjedinjenim Američkim Državama pojam „privremeno“ može značiti i više od jednog stoljeća nakon zatvaranja reaktora, prema američkom nuklearnom regulatoru.
Prerada nuklearnog goriva
Reuters je kontaktirao devet tvrtki koje stoje iza 11 dizajna malih modularnih reaktora podržanih u programu ubrzanog licenciranja Ministarstva energetike. Neke su navele da je nuklearni otpad pitanje za operatere reaktora i vladu. Druge su izrazile nadu da će tehnološki napredak u idućim desetljećima poboljšati mogućnosti prerade goriva, iako su se složile da je trajno odlagalište i dalje nužno.
Mogućnost novog vala nuklearnih reaktora ponovno je potaknula interes za preradu istrošenog goriva, pri čemu se uran i plutonij odvajaju i u nekim slučajevima ponovno koriste.
„Moderne tehnologije, osobito napredna reciklaža i prerada, mogu znatno smanjiti količinu nuklearnog materijala koji zahtijeva odlaganje“, rekao je glasnogovornik Ureda za nuklearnu energiju. „Istodobno, prerada ne uklanja potrebu za trajnim odlaganjem.“
Radioaktivni otpad u Hrvatskoj: Koliko ga ima i gdje se čuva
Novi kompleksi
Stručnjaci za nuklearnu sigurnost, međutim, dovode u pitanje hoće li prerada goriva uopće biti uključena u nove nuklearne komplekse.
„Svaki put kada se pokušala, prerada je doživjela neuspjeh, stvara sigurnosne i proliferacijske rizike, troškovi su golemi i dodatno komplicira upravljanje otpadom“, rekao je bivši dužnosnik Ministarstva energetike Ross Matzkin-Bridger.
Dodao je da rijetke zemlje koje se bave preradom goriva recikliraju između nula i dva posto, daleko ispod 90 posto koji se često obećava.
Trajni problem
Za sada se većina nuklearnog otpada u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Europi i Velikoj Britaniji skladišti na lokacijama elektrana na neodređeno vrijeme, najprije u bazenima za hlađenje istrošenog goriva, a zatim u betonskim i čeličnim kontejnerima. Francuska šalje istrošeno gorivo u postrojenje La Hague u Normandiji na preradu.
Više od 90 nuklearnih reaktora koji rade u Sjedinjenim Američkim Državama, najvećem svjetskom proizvođaču nuklearne energije ispred Kine i Francuske, godišnje dodaju oko 2.000 tona otpada postojećim zalihama, prema podacima Ministarstva energetike.
Podaci Ureda za nuklearnu energiju pokazuju da su do kraja 2024. američki porezni obveznici elektroenergetskim kompanijama isplatili 11,1 milijardu dolara odštete za skladištenje istrošenog goriva, od kojeg dio može ostati štetan za ljude stotinama tisuća godina.
Što je radioaktivni otpad: Vodič kroz vrste i način zbrinjavanja
Problemi s otpadom
Na lokaciji Dounreay u Škotskoj, gdje je posljednji reaktor zatvoren 1994. godine, razdoblje i proračun za razgradnju postrojenja više su puta produljivani zbog problema u rukovanju otpadom, prema podacima britanske vlade, što je rani pokazatelj izazova s kojima se industrija suočava pri zatvaranju starijih elektrana.
Kako se nekadašnje središte britanske nuklearne industrije demontira, golemi podzemni prostori pune se velikim metalnim spremnicima s niskoradioaktivnim otpadom.
Od kada je prva komercijalna nuklearna elektrana puštena u rad prije 70 godina u Engleskoj, prevladava konsenzus da je zakapanje najtoksičnijeg otpada duboko pod zemlju najsigurnija opcija. Unatoč tome, nijedno trajno odlagalište još nije u pogonu nigdje u svijetu.
Pristanak lokalne zajednice
Pokretanje takvog odlagališta spor je proces. Vlade moraju osigurati pristanak lokalne zajednice, a potrebna su i detaljna geološka istraživanja kako bi se utvrdilo kretanje podzemnih voda i stabilnost stijena do dubine od tisuću metara.
Finska je otišla najdalje i blizu je otvaranja prvog trajnog nuklearnog odlagališta na svijetu, u Olkiluotu, nakon što je postupak započela još 1983. godine.
Finska tvrtka Posiva započela je 2024. godine spuštanje probnih spremnika više od četiri stotine metara pod zemlju. Reutersu je poručila da joj je cilj započeti komercijalni rad ove godine, iako još čeka odobrenje finske Agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost za operativnu dozvolu, nakon čega slijede tehničke provjere.
Trajna odlagališta
Kada postrojenje započne s radom, zasebni podzemni tuneli bit će ispunjeni spremnicima od bakra i željeza koji će sadržavati otpad, a zatim trajno zapečaćeni.
Švedska je započela gradnju svojeg trajnog odlagališta u siječnju 2025. godine i planira ga staviti u pogon do kasnih 2030-ih. Kanada je odabrala lokaciju u Ontariju s ciljem početka rada do kasnih 2040-ih.
Švicarska i Francuska također su izabrale lokacije i nadaju se otvaranju odlagališta oko 2050. godine. Velika Britanija cilja na kasne 2050-e, ali još nije odabrala lokaciju.
Ispuštanje u more
Do izgradnje trajnog odlagališta unutar zemlje, visokoradioaktivni otpad s nuklearnih lokacija poput Dounreaya šalje se na skladištenje u Sellafield u Engleskoj.
Neke ugašene nuklearne lokacije, uključujući Dounreay, istodobno se promoviraju kao potencijalna mjesta za podatkovne centre, jer su već priključene na elektroenergetsku mrežu i ne moraju čekati na novu infrastrukturu.
No sanacija na tim lokacijama još je daleko od završetka. Zračenjem oštećeno nuklearno gorivo prije desetljeća je ispuštano u more, a „manji“ radioaktivni fragment pronađen je na obližnjoj plaži još u siječnju.
Posljednja „značajna“ čestica pronađena je u travnju, a ribolov je zabranjen u radijusu od dva kilometra oko ispusta cijevi iz Dounreaya zbog radioaktivnih čestica na morskom dnu.
Prošle godine Velika Britanija produljila je rok za sanaciju Dounreaya s 2033. na 2070-e godine.






