Na korak smo od katastrofe: Mikroplastika nagriza Zemljin ‘prirodni štit’ protiv klimatskih promjena
Sitni komadi plastike (Foto: Pexels)
Istraživači upozoravaju da mikroplastika ometa ulogu oceana u reguliranju Zemljine temperature. Naime, mikroplastika narušava sposobnost oceana da iz atmosfere apsorbira plinove koji zadržavaju toplinu, zbog čega znanstvenici pozivaju na „hitno globalno djelovanje”.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, ocean proizvodi 50 posto kisika koji udišemo, pohranjuje 30 posto svih emisija ugljikova dioksida te apsorbira 90 posto viška topline nastalog tim emisijama. Zbog toga predstavlja najveći ugljični ponor na planetu i djeluje kao ključni zaštitni mehanizam protiv globalnog zagrijavanja.
Međutim, novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Hazardous Materials: Plastic upozorava da je veza između mikroplastike i uloge oceana u regulaciji Zemljine temperature dugo bila zanemarena.
Mikroplastika i ocean
Istraživači sa Sveučilišta u Sharjahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima analizirali su ukupno 89 znanstvenih studija kako bi kritički objediniti postojeća saznanja o mikroplastici i zdravlju oceana.
Utvrdili su da mikroplastika može narušiti morski život, oslobađati stakleničke plinove tijekom razgradnje te čak oslabiti takozvanu „biološku ugljičnu pumpu”. Riječ je o prirodnom procesu u oceanu kojim se ugljik iz atmosfere prenosi u duboke slojeve mora.
Studija pokazuje da mikroplastika ometa taj proces smanjenjem fotosinteze fitoplanktona, pri čemu sićušni morski organizmi koriste sunčevu svjetlost, vodu i CO₂ za stvaranje energije, pritom oslobađajući kisik, te narušavanjem metabolizma zooplanktona. Zooplankton se hrani algama i bakterijama, koje potom postaju dio hranidbenog lanca drugih organizama, uključujući ribe.
Zagrepčanima upućen poziv: Od 7. siječnja jedna usluga je besplatna
Opasne promjene
„S vremenom bi ove promjene mogle dovesti do zagrijavanja oceana, zakiseljavanja i gubitka bioraznolikosti, čime bi bila ugrožena sigurnost opskrbe hranom i obalne zajednice diljem svijeta”, upozorava dr. Ihnsanullah Obaidullah, izvanredni profesor integriranih tehnologija obrade voda i glavni autor studije.
Ako ocean izgubi sposobnost apsorpcije ugljikova dioksida i viška topline, mogao bi početi ispuštati emisije natrag u atmosferu, prelazeći iz uloge ugljičnog ponora u izvor ugljika. To se već dogodilo u glavnim prašumskim područjima Južne Amerike, jugoistočne Azije i Afrike.
Ova upozorenja dolaze u trenutku kada znanstvenici predviđaju da bi 2026. godina mogla postati četvrta godina u povijesti u kojoj će temperature dosegnuti 1,4 °C iznad predindustrijskih razina, opasno se približavajući granici od 1,5 °C utvrđenoj Pariškim sporazumom.
Integrirani pristup
Izvješće Ujedinjenih naroda iz 2025. godine procjenjuje da godišnja proizvodnja plastike premašuje 400 milijuna tona, pri čemu je polovica namijenjena jednokratnoj uporabi. Bez odgovarajućih mjera, godišnja proizvodnja plastike mogla bi se do 2060. godine utrostručiti.
Iako je plastika nužna za određene proizvode, poput dijelova za zrakoplove, elektronike i potrošačkih dobara, znanstvenici upozoravaju da prekomjerna potrošnja predstavlja ozbiljnu prijetnju okolišnoj održivosti i sigurnosti hrane.
Stoga studija poziva na integrirani pristup, naglašavajući da se onečišćenje mikroplastikom i klimatske promjene ne mogu rješavati odvojeno. „Na taj bi se način učinci klimatskih promjena mogli ublažiti poduzimanjem odgovarajućih mjera za usporavanje proizvodnje mikroplastike”, navodi se u istraživanju. Dr. Obaidullah dodaje kako će sljedeći korak istraživačkog tima biti kvantificiranje klimatskog utjecaja mikroplastike te razvoj „integriranih rješenja”.
Mnogi gosti ne znaju što se događa u hotelskim kuhinjama: ‘Počeli su lopatama bacati hranu’






