Upozorenje iz Švicarske: Zbog otapanja leda u stijenama češći su veliki odroni, ugrožena i čitava sela
Blatten (Foto: Pixabay)
Alpski permafrost, led koji povezuje stijene na velikim nadmorskim visinama, zagrijava se otprilike dvostruko brže od globalnog prosjeka. Švicarski znanstvenici povezuju njegovo otapanje sa sve češćim odronima stijena i urušavanjima iznad 2500 metara nadmorske visine, a u zemlji se sada nadzire najmanje 336 stijenskih litica i padina.
Visoko u švicarskim Alpama velik dio stijena ne drži na mjestu samo sila gravitacije. Iznad otprilike 2500 metara led ispunjava pukotine i pore stijenske podloge te djeluje poput smrznutog cementa. Riječ je o permafrostu, trajno zamrznutom tlu koje tisućama godina povezuje planinske vrhove. Kako se Alpe zagrijavaju otprilike dvostruko brže od globalnog prosjeka, taj se led otapa, a geolozi kažu da su posljedice već vidljive u sve većem broju odrona stijena, urušavanja planina i, u najtežim slučajevima, evakuacija cijelih sela.
Alpski permafrost, led koji povezuje stijene na velikim nadmorskim visinama, zagrijava se brže od globalnog prosjeka i polako gubi svoju stabilizirajuću ulogu. Švicarski istraživači povezuju njegovo otapanje s učestalijim odronima iznad otprilike 2500 metara, od odrona na Matterhornovu grebenu Hoernligrat 2003. godine do urušavanja 2025. godine, kada je gotovo cijelo selo Blatten bilo zatrpano. Odgovor Švicarske jedan je od najopsežnijih sustava praćenja prirodnih opasnosti u svijetu. Kantoni nadziru najmanje 336 stijenskih litica i padina, a dio njih prati se neprekidno.
Led koji povezuje planine
Permafrost je tlo koje ostaje zamrznuto tijekom cijele godine. Na strmom alpskom terenu prodire u pukotine i pore stijena, gdje led osigurava povezanost stijenske mase i sprječava nakupljanje vode pod pritiskom. Kada se zagrije, događaju se dvije stvari istodobno: veza između stijena slabi, a otopljena voda prodire dublje u pukotine i razdvaja stijensku masu.
Taj je mehanizam dobro poznat. Prema podacima Švicarskog saveznog ureda za okoliš (BAFU) i Instituta WSL za istraživanje snijega i lavina (SLF), on pomaže objasniti zašto su veliki odroni stijena iznad otprilike 2500 metara postali učestaliji. Od 2000. godine zabilježeno je osam velikih događaja povezanih s permafrostom, u usporedbi s četiri u prethodna dva desetljeća.
Zagrijavanje koje stoji iza toga može se mjeriti. Alpe se zagrijavaju za otprilike 0,3 °C po desetljeću, što je približno dvostruko više od globalnog prosjeka, a granica smrzavanja pomaknula se na veće nadmorske visine. Sam planinski permafrost na nekim se lokacijama zagrijava za više od 1 °C po desetljeću.
Mreža za praćenje PERMOS, kojom upravlja šest akademskih institucija, prati temperaturu tla na 27 lokacija između 2200 i 3500 metara nadmorske visine, putem približno 30 bušotina. Godine 2023. zabilježeni su rekordno debeli slojevi ljetnog otapanja i rekordno visoke temperature u bušotinama.
Ubrzavaju se i smrznute naslage stijena poznate kao kameni ledenjaci. Kameni ledenjak Lapires u Donjem Valaisu ubrzao je svoje kretanje za oko 29 posto između 2022. i 2023. godine.
Zermatt, Matterhorn i znanstvena prekretnica
Povezanost permafrosta i odrona stijena postala je široko poznata tijekom europskog toplinskog vala 2003. godine. Dana 16. srpnja 2003. oko 1500 kubičnih metara stijena odlomilo se s grebena Hoernligrat na Matterhornu, klasičnom penjačkom grebenu iznad Zermatta, a oko 90 do 100 alpinista moralo je biti evakuirano helikopterima.
Istraživači su odron povezali s visokim temperaturama koje su otopile led u pukotinama planine, a taj je događaj potaknuo dugogodišnji projekt PermaSense, u okviru kojeg je Matterhorn od tada opremljen brojnim senzorima.
Važno je precizno objasniti što to znači za Zermatt. Turističko mjesto nalazi se u dolini ispod planine, a najveći rizik povezan s permafrostom ondje predstavlja opasnost za alpiniste i infrastrukturu na velikim nadmorskim visinama, a ne izravno za ulice samog mjesta.
Kada je Zermatt nakratko ostao odsječen u lipnju 2024., uzrok su bili bujični nanosi na pristupnoj cesti, izazvani obilnim kišama i topljenjem snijega, a ne otapanjem permafrosta. Utjecaj permafrosta u okolici Zermatta vidljiv je na većim nadmorskim visinama, na izloženim grebenima te na planinarskim domovima i konstrukcijama žičara pričvršćenima za tlo koje je trajno zamrznuto.
Kada se cijelo selo mora evakuirati
Najteži nedavni primjer nije se dogodio u Zermattu, nego u blizini, u drugoj dolini u kantonu Valais.
Dana 28. svibnja 2025. procijenjenih devet milijuna kubičnih metara stijena i leda odlomilo se s padine Kleines Nesthorna, palo na ledenjak Birch i sručilo se prema selu Blatten u dolini Lötschental.
Uništeno je otprilike 90 posto sela i oko 130 objekata, uključujući crkvu. Materijal se prostirao oko 2,5 kilometara i na pojedinim mjestima dosezao dubinu od 100 metara.
Budući da se planina danima pomicala, oko 300 stanovnika evakuirano je 19. svibnja. Poginuo je samo jedan čovjek, 64-godišnjak koji se nalazio izvan evakuacijske zone. Znanstvenici iz instituta SLF i WSL te švicarskog Saveznog tehničkog instituta u Zürichu (ETH) opisali su degradaciju permafrosta kao jedan od ključnih čimbenika koji su pridonijeli događaju, pritom naglašavajući da je djelovala zajedno s lokalnom geologijom, vodom i opterećenjem ledenjaka, a ne sama.
Dvije godine ranije selo Brienz/Brinzauls u Graubündenu pokazalo je drugi mogući scenarij. Oko 86 stanovnika evakuirano je u svibnju 2023., a kada se 15. lipnja 2023. odlomilo približno 1,2 milijuna kubičnih metara stijena, masa se zaustavila neposredno prije kuća. Geolozi su tu padinu opisali kao najbolje nadziranu padinu u Europi.
Što otapanje zapravo oštećuje
Osim velikih urušavanja koja privlače pažnju javnosti, dugotrajniji problem predstavlja šteta na objektima i opremi smještenima na velikim nadmorskim visinama.
Zabilježeno je da otapanje permafrosta uzrokuje naginjanje temelja planinarskih domova, među kojima je Rothornhütte iznad Zermatta, ugrožava stupove i postaje žičara, destabilizira zaštitne konstrukcije od lavina te opterećuje visokogorske vodovodne cjevovode.
U Švicarskoj je identificirano oko 56 objekata smještenih na područjima bogatima permafrostom, a inženjeri ispituju sustave toplinske stabilizacije kojima se tlo aktivno hladi kako bi ostalo zamrznuto.
Važno je napomenuti da popis štete ne uključuje uobičajene kvarove seoskih vodovodnih i elektroenergetskih mreža. Dokumentirani učinci odnose se na veće nadmorske visine, odnosno infrastrukturu izgrađenu unutar zone trajno zamrznutog tla.
Odgovor Švicarske: nadzirati i reagirati na vrijeme
Umjesto jednog jedinstvenog sustava upozorenja, stvarna slika je mreža različitih sustava nadzora. Prema kantonalnim podacima koje je prikupio Tages-Anzeiger, nadzire se najmanje 336 stijenskih litica i padina koje predstavljaju prijetnju ljudima ili infrastrukturi.
Intenzitet nadzora razlikuje se od lokacije do lokacije, od povremenih terenskih pregleda do stalnog praćenja radarima, GPS uređajima, kamerama i laserima.
Popis se stalno povećava. U ožujku 2026. vlasti su izvijestile o novom slučaju iznad Grimentza u dolini Anniviers, gdje se pukotina duga oko 250 metara širi nekoliko milimetara dnevno i prijeti masi od približno 500.000 kubičnih metara stijena. Područje se sada neprekidno prati senzorima na tlu, dronovima, laserima i satelitima.
Upozorenje znanstvenika pritom ostaje isto: otapanje permafrosta snažan je čimbenik nestabilnosti Alpa, ali samo je jedan od niza čimbenika. Strategija Švicarske stoga nije pokušati spriječiti planine da se pomiču, već na vrijeme utvrditi kada će se to dogoditi i skloniti ljude s njihova puta.






