Vjetroelektrane i solarne elektrane ‘zaglavljene’ u zastarjeloj europskoj elektroenergetskoj mreži
Vjetroturbine (Foto: Pixabay)
“Političke ambicije ne znače ništa ako čista električna energija ostane zaglavljena u redovima za priključenje.”
Europska zastarjela elektroenergetska mreža sve teže prati nagli razvoj obnovljivih izvora energije, no stručnjaci tvrde da postoji “trenutačno rješenje koje ne zahtijeva nikakve zahvate” i koje se može brzo primijeniti.
Prethodna izvješća energetskog think tanka Ember upozorila su da je zbog uskih grla u mreži i nedostatnog prijenosnog kapaciteta trenutno ugroženo više od 120 gigavata (GW) planiranih projekata iz obnovljivih izvora energije, piše Euronews.
Za usporedbu, elektrana snage 1 GW može tijekom godine opskrbiti električnom energijom približno 876.000 kućanstava, uz pretpostavku da svako godišnje potroši prosječnih 10.000 kilovatsati (kWh).
Problem ne pogađa samo nove projekte. Ograničenja postojeće europske elektroenergetske mreže usporavaju i rad već izgrađenih solarnih i vjetroelektrana. Mreža je, naime, izvorno projektirana za centralizirane elektrane na ugljen.
Dodatni izazov predstavlja činjenica da proizvodnja energije iz vjetra i Sunca ovisi o vremenskim prilikama, a ne o trenutačnoj potražnji za električnom energijom. Zbog toga se svake godine izgube velike količine čiste energije koje se ne mogu iskoristiti.
Iako se izgradnja baterijskih sustava za pohranu energije i dugoročna ulaganja u elektroenergetsku mrežu često smatraju jedinim pravim rješenjima, nova analiza Embra pokazuje da bi sedam država članica Europske unije moglo priključiti dodatnih 25 GW solarnih i vjetroelektrana bez izgradnje novih mrežnih kapaciteta, primjenom takozvane hibridizacije.
Što je hibridizacija?
Hibridizacija podrazumijeva povezivanje različitih tehnologija, poput vjetroelektrana, solarnih elektrana i sustava za pohranu energije, na isti priključak elektroenergetske mreže. Drugim riječima, svi ti izvori koriste isti priključak za isporuku električne energije u mrežu.
Prema Emberu, upravo su hidroelektrane u Europi posebno pogodne za hibridizaciju jer velik dio njihova mrežnog kapaciteta tijekom dana ostaje neiskorišten.
Razlog je taj što hidroelektrane funkcioniraju poput velikih baterija koje se mogu brzo uključiti kada poraste potrošnja električne energije, što se najčešće događa rano ujutro i navečer kada su ljudi kod kuće, dok tijekom razdoblja manje potrošnje mogu raditi smanjenim kapacitetom.
„Dodavanjem vjetroelektrana ili solarnih elektrana na isto priključno mjesto kao i hidroelektrana, investitori mogu znatno brže priključiti nove projekte na mrežu, a operatori učinkovitije koristiti postojeću infrastrukturu. U prosjeku se iskorištenost mreže pritom udvostručuje, bez prekoračenja dopuštenih ograničenja za isporuku električne energije”, kaže Elisabeth Cremona, voditeljica za energetsku infrastrukturu u Emberu.
Analiza pokazuje da bi u Austriji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Portugalu, Rumunjskoj i Španjolskoj, koje imaju najveće hidroenergetske kapacitete u Europskoj uniji, hibridizacija omogućila priključenje 18 posto novih obnovljivih izvora energije planiranih do 2030. godine, bez potrebe za dodatnim proširenjem elektroenergetske mreže.
Hibridizacija nudi trenutačno rješenje
Od sedam analiziranih država jedino Portugal i Španjolska imaju posebna pravila za razvoj hibridnih energetskih projekata. U ostalim zemljama, navodi se u izvješću, još uvijek ne postoje jasni regulatorni okviri.
Stručnjaci zato pozivaju na donošenje odgovarajućih nacionalnih propisa i brže davanje prednosti hibridnim projektima kako bi se uklonile prepreke razvoju obnovljivih izvora energije i učinkovitije iskoristila postojeća infrastruktura.
„Političke ambicije ne znače ništa ako čista električna energija ostane zaglavljena u redovima za priključenje”, poručuje Cremona. „Za zemlje koje se suočavaju sa zagušenjem elektroenergetske mreže, hibridizacija predstavlja trenutačno rješenje koje ne zahtijeva dodatne zahvate u mrežnu infrastrukturu.”






