Zato vam se čini da ljeti ‘gorite’: Vrućina u gradovima zapravo ne dolazi samo od sunca
Vrućina u Zagrebu postaje sve nepodnošljivija (Foto: Damjan Tadic / CROPIX)
Prošetate li ljeti bilo kojim većim gradom, jedno ćete odmah primijetiti. Vrućina ne dolazi samo od sunca.
Toplina izbija iz asfalta pod nogama, zrači s betonskih zidova i odbija se od staklenih pročelja nebodera. Čak ni nakon zalaska sunca grad se ne hladi.
Dobro došli u svijet urbanih toplinskih otoka, nevidljivog fenomena zbog kojeg su gradovi nekoliko stupnjeva topliji od okolnog područja.
Klimatske promjene nesumnjivo povećavaju temperature, no stručnjaci upozoravaju da problem dodatno pogoršava način na koji gradimo gradove.
Zgrade koje podižemo, asfalt kojim prekrivamo tlo, stabla koja uklanjamo i građevinski materijali koje koristimo pretvaraju urbana područja u goleme spremnike topline.
Ako se način urbanog razvoja ne promijeni, ljetni će mjeseci postajati sve teži za život.
Istraživanje objavljeno 2024. godine u znanstvenom časopisu Nature Cities pokazalo je da je sama urbanizacija povećala zagrijavanje indijskih gradova za oko 60 posto. Najizraženiji porast zabilježen je u gradovima koji se ubrzano šire. Autori israživanja upozoravaju da klimatske promjene i urbanizacija danas djeluju zajedno, zbog čega se gradovi zagrijavaju znatno brže od okolnih ruralnih područja.

Vrućine u Zagrebu (Foto: Damjan Tadic / CROPIX)
Kada se gradovi pretvore u pećnice
Fenomen urbanih toplinskih otoka nastaje zato što prirodne površine zamjenjuju beton, asfalt, čelik i staklo.
Ti materijali tijekom dana apsorbiraju velike količine sunčeve energije. Umjesto da se brzo ohlade, toplinu zadržavaju satima te je postupno ispuštaju i nakon zalaska sunca.
Situaciju dodatno pogoršavaju tisuće klima-uređaja koji toplinu iz unutrašnjosti zgrada izbacuju na ulice, gust promet, nedostatak strujanja zraka između visokih zgrada te sve manje zelenih površina. Zbog toga gradovi počinju zadržavati toplinu poput velike pećnice.
Prema podacima Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), gradovi se zagrijavaju gotovo dvostruko brže od svjetskog prosjeka. Ako se sadašnji trendovi nastave, do 2050. godine čak 1,6 milijardi stanovnika gradova moglo bi biti izloženo ekstremnim vrućinama.
Posljedice su već danas vidljive u sve toplijim danima i noćima, u većoj potrošnji električne energije te većim zdravstvenim rizicima.
Zašto su gradovi posebno ranjivi?
Gradovi se ubrzano šire. Svake godine nastaju nova naselja, grade se više zgrade, šire prometnice, a zelenih površina sve je manje. Takav razvoj važan je za gospodarski rast, no stručnjaci upozoravaju da mora postati otporniji na klimatske promjene.
Parveen Jain, predsjednik indijskog udruženja građevinskih poduzetnika NAREDCO, smatra da fenomen urbanih toplinskih otoka više nije samo pitanje zaštite okoliša.
“Izravno utječe na svakodnevni život ljudi, povećava temperaturu u zatvorenim prostorima, povećava potrošnju električne energije i negativno utječe na zdravlje”, kaže Jain.
Prema njegovu mišljenju, rješenje počinje već pri projektiranju stambenih zgrada.
Održivost više ne bi smjela biti luksuz, nego standard. To podrazumijeva prirodno hlađenje zgrada, dobru ventilaciju, tzv. hladne krovove, sustave za prikupljanje kišnice, solarne panele, propusne površine, recikliranje otpadnih voda, sadnju drveća i primjenu energetski učinkovitih građevinskih materijala.
Koristi takvog pristupa bile bi značajne.
Pozivajući se na procjene UNEP-a, Jain ističe da pasivne metode hlađenja mogu smanjiti potrošnju električne energije i do 35 posto, sniziti temperaturu u zatvorenim prostorima za oko tri Celzijeva stupnja te omogućiti ugodan boravak bez korištenja klima-uređaja tijekom znatno duljeg razdoblja.
“Budućnost gradnje neće se mjeriti samo brojem izgrađenih stanova, nego time koliko će oni biti prilagođeni klimatskim promjenama”, kaže Jain. “Održivo i klimatski otporno stanovanje više nije luksuz, nego nužnost.”
Staklene zgrade nisu uvijek pametno rješenje
Posljednjih desetljeća mnogi su gradovi prihvatili staklene nebodere kao simbol moderne arhitekture. No ono što dobro funkcionira u hladnijim klimatskim uvjetima često nije prikladno za toplije krajeve.
Pyush Lohia, direktor tvrtke Lohia Worldspace, smatra da su upravo takve građevine pridonijele dodatnom zagrijavanju gradova.
Prema njegovim riječima, gusta izgradnja, nestanak zelenih površina i široka primjena materijala koji upijaju toplinu mogu povećati temperaturu u gradskim četvrtima za pet do deset Celzijevih stupnjeva u odnosu na okolna područja.
Posebno su pogođene poslovne zone, gdje velike staklene površine znatno povećavaju zagrijavanje zgrada, zbog čega raste potreba za klimatizacijom i potrošnja električne energije.
Lohia zagovara arhitekturu prilagođenu lokalnoj klimi. To uključuje zasjenjena pročelja, reflektirajuće površine, kvalitetnije građevinske materijale, pasivne sustave hlađenja i znatno više zelenih površina.
“Budućnost poslovnih zgrada trebala bi dati prednost toplinskoj učinkovitosti i dobrobiti korisnika, a ne isključivo estetici”, kaže.
Dodaje da zgrade ne bi trebale samo izgledati impresivno, nego bi se trebale prirodno održavati hladnima.

Vrućina u Zagrebu postaje sve nepodnošljivija (Foto: Damjan Tadic / CROPIX)
Drveće nije ukras, nego infrastruktura
Beton pohranjuje toplinu, dok je drveće uklanja. Ta jednostavna razlika mogla bi odrediti koliko će gradovi biti ugodni za život u desetljećima koja dolaze.
Minal Srinivasan, direktorica tvrtke Kesari Infrabuild, smatra da fenomen urbanih toplinskih otoka predstavlja priliku za potpuno novo promišljanje gradova.
Prema njezinu mišljenju, investitori više ne bi trebali graditi samo zgrade, nego stvarati hladnije i otpornije gradske ekosustave.
To uključuje zelene krovove, vertikalne vrtove, terasaste zelene površine, parkove koji upijaju oborinske vode, propusne kolnike i ekološke koridore.
Takva rješenja ne samo da snižavaju temperaturu, nego poboljšavaju obnavljanje podzemnih voda i smanjuju rizik od poplava tijekom obilnih kiša.
Srinivasan posebno ističe takozvane Miyawakijeve šume, guste gradske šume autohtonih biljnih vrsta koje se mogu razviti i na malim površinama.
Istraživanja pokazuju da su takvi zeleni prostori tri do pet Celzijevih stupnjeva hladniji od okolnih izgrađenih područja, a istodobno pridonose obnovi bioraznolikosti.
“Održivi razvoj danas mora značiti mnogo više od same gradnje. Mora pridonositi stvaranju hladnijih, zdravijih i klimatski otpornijih gradova”, kaže.
Hlađenje gradova bez dodatnog zagrijavanja planeta
Paradoksalno, jedno od najčešćih rješenja za ekstremne vrućine može dodatno povećati temperaturu u gradovima.
Klima-uređaji hlade unutarnji prostor tako što toplinu izbacuju na otvoreno.
Kada milijuni uređaja rade istodobno, dodatno zagrijavaju okoliš, povećavaju potrošnju električne energije i opterećuju elektroenergetski sustav.
Zbog toga UNEP i druge međunarodne organizacije sve više zagovaraju pasivne metode hlađenja umjesto oslanjanja isključivo na klimatizaciju.
Rješenja temeljena na prirodi, reflektirajući krovovi, zasjenjene ulice, kvalitetnije urbanističko planiranje i bolji građevinski materijali mogu smanjiti zagrijavanje prije nego što klima-uređaji uopće postanu potrebni.

U urbanim sredinama potrebno je sve više zelenih površina (Foto: Lucija Ocko / CROPIX)
Gradovi budućnosti
Fenomen urbanih toplinskih otoka nije neizbježan. U velikoj je mjeri posljedica načina na koji projektiramo gradove, što znači da se može riješiti drugačijim pristupom planiranju.
Gradovi s više drveća ostaju hladniji. Zgrade projektirane u skladu s lokalnom klimom troše manje energije. Propusne prometnice smanjuju rizik od poplava i istodobno snižavaju temperaturu površine.
Bijeli i reflektirajući krovovi vraćaju dio sunčeve energije natrag u atmosferu umjesto da je zadržavaju.
Ni jedno od tih rješenja nije futurističko. Većina ih već postoji.
Najveći izazov je njihova brza primjena prije nego što daljnje širenje gradova dugoročno učvrsti još veći problem prekomjernog zagrijavanja.
Jer sljedeći toplinski val neće biti posljedica samo klimatskih promjena, nego i načina na koji ćemo graditi gradove u budućnosti.






