Paradoks zelene tranzicije: Kako potraga za litijem ugrožava posljednje europske rezervate prirode
Kamioni (Foto: Pexels)
Dok Europa ubrzava put prema energetskoj neovisnosti, njezine ambicije za proizvodnjom litija i bakra izravno se sudaraju s najstrože čuvanim prirodnim blagom. Istraga portala Climate Home News otkriva da se više od polovice strateških rudarskih projekata nalazi unutar ili na samoj granici mreže Natura 2000, ugrožavajući osjetljive ekosustave poput atlantskih vlažnih vriština. Pred Bruxellesom je sada nemoguća misija: kako osigurati sirovine za solarne panele i baterije, a da pritom ne uništi bioraznolikost koju je desetljećima obećavao štititi.
U brežuljkastom krajoliku Galicije na sjeveru Španjolske, gdje stoljećima pasu divlji konji i goveda, ispod tla se kriju europske ambicije za energetsku sigurnost temeljenu na čistim izvorima. Projekt rudnika litija Mina Doade jedan je od 23 eksploatacijska projekta koje je Bruxelles proglasio „strateškima“ u okviru Akta o kritičnim sirovinama, s ciljem povećanja proizvodnje minerala ključnih za solarne panele, vjetroturbine i baterije za električna vozila.
Status strateškog projekta omogućuje ubrzane postupke izdavanja okolišnih dozvola, što bi moglo skratiti put do konačnog odobrenja za Minu Doade. No planirani rudnik nalazi se na manje od kilometra od zaštićenog područja, a osjetljiva lokacija potaknula je protivljenje ekoloških udruga i dijela lokalnog stanovništva. Tvrde da projekt ugrožava bioraznolikost atlantskih vlažnih vriština i šumskih ekosustava, kao i lokalne izvore vode.
„Kažu da je litij strateški, ali za nas je voda strateška“, izjavio je Ibán Losada, mladi šumarski radnik, ističući da travnjaci oko planiranog rudnika predstavljaju stanište ugroženih vrsta poput iberijskog vuka i crvene lunje.
Vlasnik projekta, tvrtka Recursos Minerales de Galicia, nije odgovorio na upite za komentar. Na službenoj internetskoj stranici naglašava da će se nastojati ograničiti utjecaj na okoliš, uključujući smanjenje buke, prašine i potrošnje vode.
Čista energija ili bioraznolikost
Prema analizi Climate Home Newsa, Mina Doade jedna je od 11 strateških rudarskih lokacija koje se nalaze na zemljištu unutar jednog kilometra od područja uključenih u mrežu Natura 2000. Dodatna tri projekta, u Finskoj, Rumunjskoj i središnjoj Španjolskoj, izravno se preklapaju s tim zaštićenim područjima.
U znanstvenim radovima i tehničkoj dokumentaciji često se primjenjuju zaštitni pojasevi od jednog do dva kilometra kako bi se procijenili potencijalni utjecaji izvan granica zaštićenih zona, primjerice na podzemne vode.
Osim strateških projekata najavljenih prošle godine, u uzorku od tri države, Španjolske, Italije i Njemačke, utvrđeno je da se 259 dozvola za istraživanje ili eksploataciju kritičnih minerala djelomično preklapa s područjima Natura 2000, što čini oko 40 posto svih zabilježenih dozvola u nacionalnim i regionalnim registrima.
Iako rudarenje nije zabranjeno unutar ili u blizini tih područja, stručnjaci upozoravaju da takve aktivnosti povećavaju rizik za staništa divljih vrsta i vodne resurse.
Mislili ste da je digitalno ‘zeleno’? Nova studija otkriva šokantnu istinu o IT industriji
Aktivnosti pod zemljom
U sjevernoj finskoj regiji Laponiji, gdje zajednice Saama i dalje uzgajaju sobove, projekt Sakatti kompanije Anglo American planira tijekom idućeg desetljeća započeti proizvodnju bakra, kobalta i drugih kritičnih minerala, unatoč tome što se nalazi na području Natura 2000.
Preostala dva strateška projekta koja se djelomično preklapaju sa zaštićenim područjima odnose se na grafit u Rumunjskoj i volfram u Španjolskoj. Grafit je ključan za anode litijskih baterija, dok se volfram koristi u baterijama, ali i u solarnim panelima i vjetroturbinama.
Anglo American ističe da je zaštita jedinstvene bioraznolikosti tog područja prioritet. Većina rudarskih aktivnosti odvijala bi se pod zemljom kako bi se smanjio površinski utjecaj, a pristup rudniku planiran je izvan zaštitne zone. Tvrtka navodi i niz kompenzacijskih mjera, uključujući obnovu degradiranih močvara i kupnju gotovo 3.000 hektara šumskog zemljišta na drugoj lokaciji.
Projekt Sakatti još nije dobio konačno odobrenje. Finska državna uprava za zemljišta Metsähallitus ocijenila je da procjena utjecaja na područje Natura 2000 nije u potpunosti otklonila neizvjesnosti u vezi s mogućim utjecajem na podzemne vode u rezervatu Viiankiaapa.
Ravnoteža između industrije i prirode
Istraga ukazuje na izazov s kojim se Europa suočava dok nastoji povećati domaću proizvodnju litija, nikla, bakra i kobalta, ključnih za energetsku tranziciju, i pritom očuvati prirodu.
Akt o kritičnim sirovinama predviđa da EU do 2030. osigura 10 posto svojih godišnjih potreba za tim sirovinama iz domaćih izvora, u odnosu na sadašnjih oko 3 posto, kako bi smanjila ovisnost o Kini. No taj cilj dodatno opterećuje mrežu Natura 2000, koja obuhvaća 18 posto kopnene površine Unije i ključna je za ostvarenje ciljeva zaustavljanja gubitka bioraznolikosti do 2030. godine.
Predstavnici organizacije ClientEarth upozoravaju da se pod krinkom klimatskih i energetskih ciljeva smanjuju standardi zaštite okoliša. Kritičari tvrde da proglašavanje projekata strateškima može potaknuti nacionalne i lokalne vlasti na odobravanje rudnika unatoč okolišnim rizicima.
Europska komisija ističe da su države članice odgovorne za izdavanje dozvola i provedbu procjena utjecaja na okoliš te da se svaka procjena mora provoditi pojedinačno. Sud Europske unije u više je navrata presudio protiv država članica zbog nedostatnih procjena ili dopuštanja degradacije zaštićenih područja.
Moguća rješenja
Zagovornici rudarske industrije tvrde da se uz stroge kontrole može postići ravnoteža između eksploatacije i zaštite prirode. Upozoravaju i na potencijal novih tehnologija, poput izdvajanja litija iz rudničkih voda, urbanog rudarenja i recikliranja elektroničkog otpada.
No takve su metode još nedovoljno razvijene, a dio ekoloških organizacija smatra da rudarenju nema mjesta na zaštićenim područjima ili u njihovoj blizini. Predlažu smanjenje potražnje za kritičnim mineralima, kroz manje i lakše automobile, poticanje dijeljenja vozila i javnog prijevoza te opće smanjenje potrošnje.
Kako ističe Julio César Arranz iz Španjolskog geološkog i rudarskog instituta, pitanje je gdje povući granicu između zaštite i razvoja. „Znači li proglašenje područja zaštićenim apsolutnu zabranu rudarenja? Jedni tvrde da se uz oprez može rudariti gotovo bilo gdje, dok drugi smatraju da postoje mjesta na kojima se nikada ne bi smjelo dopustiti nikakvo zahvaćanje. Administracija se često nalazi negdje između tih stavova.“






