Pogledajte oznaku na odjeći koju nosite: Stručnjaci upozoravaju na što moramo paziti
Odjeća (Foto: Pexels)
Pošetak godine je vrijeme za povratak tjelovježbi. No ako vam je cilj zdravlje, možda biste trebali ponovno razmotriti i svoj ormar. Nedavno istraživanje Sveučilišta u Birminghamu prvi je put dokazalo da se PFAS, takozvane „vječne kemikalije“ koje se nakupljaju u okolišu i povezuju s rakom, hormonskim poremećajima i niskom porođajnom težinom novorođenčadi, mogu apsorbirati iz odjeće kroz kožu. Povrh toga, nove PFAS kemikalije kraćeg lanca, na koje se kemijska industrija prebacuje nakon zabrana fluorougljika duljeg lanca, još su učinkovitije u prolasku kroz kožnu barijeru, piše portal EcoAge.
Za sportsku odjeću to predstavlja ozbiljan problem. PFAS se nalaze u mnogim bojama i nevidljivim završnim obradama koje se očekuju od funkcionalnih materijala. Sportska odjeća često je pripijena uz tijelo, u njoj se znojimo, čime se stvaraju povoljniji uvjeti za osmozu, a treninzi uključuju trenje tkanine o kožu. Ipak, kada je riječ o funkcionalnosti, velike sintetičke tekstilne revolucije 20. stoljeća, poput vodootpornog Goretexa, rastezljive Lycrae i Spandexa te „otpornih na mirise i znoj“ najlona, i dalje prevladavaju. Nitko ne želi sportski grudnjak bez potpore ili majicu za trčanje u kojoj se ne može znojiti. Pitanje je, dakle, koje su alternative.
Kod sintetičkih materijala postoje dva glavna problema. Prvi su mikroplastike koje se iz tih tkanina oslobađaju i za koje znamo da se nakupljaju posvuda, od arktičkog leda do posteljice trudnica. Drugi su kemijske boje i završne obrade koje se koriste kako bi se poboljšala njihova svojstva. „Što je proizvod jeftiniji, to je jeftinija i kemija, a upravo tada nastaju zabrinutosti oko toksičnosti“, kaže Matthias Foessel iz tvrtke Beyond Surface Technologies. Potrošači imaju dvije mogućnosti, okrenuti se prirodnim i regenerativnim materijalima ili pričekati čišće alternativne biomaterijale.
Nobelova nagrada
Ako krenemo od ovih drugih, Nanoloom se smatra jednom od najvećih nada za zamjenu rastezljivosti kakvu nude Lycra i Spandex. Nastao na temelju otkrića grafena nagrađenog Nobelovom nagradom, Nanoloom tvrdi da ima postupak vezivanja koji omogućuje visok udio grafena u pređi. Uz izvrsno upijanje vlage, otpornost na vodu, trajnost i elastičnost, Nanoloom je netoksična i biorazgradiva alternativa elastanu.
„Rastezljivost i povrat u prvobitni oblik su stopostotni“, kaže suosnivačica Victoria Mataczynski nakon nedavnog testiranja s Gymsharkom. Tvrtka započinje komercijalnu proizvodnju sljedeće godine i nudi rješenje bez PFAS-a za industriju. No konkurencija je jaka. „Elastan je razvijen sedamdesetih godina, pa se od nas očekuje da dostignemo isti standard proizvodnje i performansi kao materijal koji postoji desetljećima i pritom je iznimno jeftin.“
„Neki novi materijali na biološkoj osnovi koji sada dolaze na tržište jednostavno su bolji. Nadmašuju stare materijale na bazi fosilnih goriva, jeftiniji su u velikim količinama, netoksični su i imaju negativan ugljični otisak“, kaže Nic Gorini iz fonda rizičnog kapitala Spin Ventures. „Svijest o toksičnosti postojećih materijala bit će snažan pokretač njihove primjene u sljedećem desetljeću.“
Opasnost od plastike sve je veća: Zdravlje ljudi ugroženo, recikliranje ne spašava
Biljno podrijetlo
Pioniri zelene kemije iz tvrtke Beyond Surface Technologies ove godine predstavljaju dva proizvoda za vodootpornost koji su u potpunosti biljnog podrijetla. Na tržištu već imaju i dvije završne obrade za upijanje vlage koje su sto posto temeljene na biougljiku. „Riječ je o vrhunskoj tehnologiji“, kaže Foessel, „s performansama i trajnošću jednakima onima na bazi nafte“, pritom navodeći Patagoniju, Lululemon, adidas, PUMA-u i Fabletics kao brendove koji testiraju njihov čišći pristup.
Dok se čeka hoće li se ti materijali uspjeti proširiti u većem opsegu, trenutačno je najbolja opcija okretanje prirodnim materijalima. Ne treba se zavaravati „prednostima“ recikliranog poliestera. Nedavno istraživanje organizacije Changing Markets pokazalo je da reciklirani poliester otpušta više mikroplastike nego novi.
„Previše nam se prodaju koristi specijalizirane sportske odjeće“, kaže Ed Brial, osnivač rješenja za regenerativni pamuk Materra, koji danas koriste Mango i Ecoalf. „Na trčanje možete otići u običnoj majici i trenirci.“ Pamuk upija vodu i „može biti prilično težak ako nije pravilno tkan, ali ne zadržava mirise poput plastike, izdržljiv je i biorazgradiv“.
Merino vuna
S tim se slaže i Patrick Grant iz Community Clothinga. „Svjetski rekord na 100 metara prije sintetičkih materijala iznosio je 9,95 sekundi. Vrlo malo ljudi trčalo je brže od toga. Sintetička sportska odjeća daje tek malu prednost u performansama.“ Grant je razvio kolekciju Community Clothing Organic, potpuno prirodnu i biorazgradivu sportsku odjeću, od pojasa do konca za šivanje. Pet godina inovacija rezultiralo je laganim i brzo sušećim pamučnim tkaninama te tkanom elastičnom trakom od prirodne gume i pamuka. Osim toga, cjenovno je pristupačna, s cijenama od 30 funti za majicu bez rukava.
Skuplja opcija je sportska odjeća od merino vune, no vuna nudi iznimne prednosti u termoregulaciji, kao i tehnički napredne načine tkanja, zahvaljujući kojima brendovi poput Icebreakera danas imaju kolekcije s čak 97 posto merino vune. Još impresivniji je Mover, planinarska tvrtka čija linija vanjske odjeće od pamuka Ventile i sto posto vune obećava vrhunske performanse u ekstremnim uvjetima.
Brendovi poput Pangaie i BAM-a nude polusintetičke materijale od bambusa i kukuruza, čiji se polimeri dobivaju iz prirodnih izvora, a ne iz petrokemikalija. Svako vlakno temeljeno na polimerima otpušta mikrovlakana tijekom nošenja i pranja, no „ključno je pitanje što se s tim česticama događa. Ako je materijal biorazgradiv ili kompostabilan, otpuštena vlakna mogu se razgraditi u odgovarajućim okolišnim uvjetima“, poručuju iz Pangaie, čija je kolekcija 365 Seamless Activewear bez PFAS-a i certificirana prema standardu OEKO-TEX® STANDARD 100. Za one koji traže elastične tajice i sportske grudnjake, nude bolju opciju od svega što je dobiveno iz petrokemikalija, uz dodatnu prednost završne obrade prirodnim uljem PPRMINT™ za sprječavanje neugodnih mirisa.
Oštro protiv novog plana za otpad: ‘To je nastavak uništavanja Zagreba’
Sportska obuća
Kod obuće situacija postaje složenija. Cipele često sadrže i do dvadeset sastavnih dijelova, a trajnost je prioritet. Nitko ne želi tenisice za trčanje od gljivične kože koje će se raspasti nakon nekoliko mjeseci. U brendu za bosonogo zdravlje Vivobarefoot trajnost je ključna. „S obzirom na sav trud i resurse potrebne za izradu cipela, one moraju dugo trajati“, kaže Charlotte Pumford, voditeljica održivosti u Vivobarefootu. Zato su cipele dizajnirane tako da se mogu rastaviti i popravljati.
Ipak, tvrtka stalno testira nove materijale, surađujući s prirodnom gumom Pliant tvrtke NFW te kožnim alternativama Mirum i Hyphalite, kao i alternativom kože dobivenom iz algi, Algenesisom. No dok ti biomaterijali ne postignu jednaku razinu trajnosti, reciklirani poliester i dalje prevladava. „Sve se temeljito testira prema europskim i kalifornijskim propisima, koji su vrlo strogi“, kaže Pumford, „iako mi idemo i dalje od zakonskih minimuma“.
Ravnoteža između zdravlja stopala i smanjenja utjecaja na okoliš stalni je izazov. „Naša je misija ponovno povezati ljude s prirodom i omogućiti stopalima da biomehanički rade ono za što su namijenjena.“ Profesionalni sportaši, osobni treneri i stručnjaci za fitness slažu se s tim, a iako danas postoji više od 90 brendova bosonoge obuće, „koji koriste manje certificirane i jeftinije materijale, mi ostajemo dosljedni svojoj misiji“.
„Ljudi ne reagiraju dobro na nošenje loše plastike na vlastitom tijelu. Trebali bismo biti zabrinuti“, kaže Brial, „zbog ljudskog zdravlja, zdravlja planeta i zdravlja radnika“. „Poliesteru je trebalo 50 godina da se nametne, uz snažan naftni lobi i agresivan marketing“, kaže dizajnerska savjetnica Vivobarefoota Aisha Kuijk. „Moramo stvoriti pobunu, vlastiti lobi, kako bismo potaknuli promjene. Imamo se za što boriti.“






