Skriveno bogatstvo Hrvatske: Spašavaju gradove, ali nisu izvan opasnosti
Dolina Neretve (Foto: Tom Dubravec / CROPIX)
Svjetski dan močvarnih staništa, koji se obilježava 2. veljače, svake godine podsjeća na iznimnu vrijednost ekosustava koji se često uzimaju zdravo za gotovo, iako imaju ključnu ulogu u očuvanju prirodne ravnoteže, bioraznolikosti i sigurnosti ljudskih zajednica. U Hrvatskoj, zemlji u kojoj su močvare još uvijek razmjerno očuvane u usporedbi s mnogim europskim državama, taj je dan i prilika za upozorenje da pozitivna slika nije bez pukotina.
Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, na području Hrvatske evidentirano je gotovo 3.900 lokaliteta koji se mogu smatrati cjelovitim močvarnim staništima. Uz njih se izdvaja i 11 velikih močvarnih kompleksa, ukupne površine veće od 800.000 hektara. Riječ je ponajprije o poplavnim nizinama velikih rijeka, prostorima u kojima se voda, tlo, biljke i životinje stoljećima nalaze u osjetljivoj, ali stabilnoj ravnoteži.
Posebnu vrijednost imaju područja koja su stekla međunarodno priznanje u okviru Ramsarske konvencije, globalnog sporazuma posvećenog zaštiti močvara od međunarodnog značaja. Hrvatska ih ima pet, među kojima su Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, donji tok Neretve, ribnjaci Crna mlaka te Vransko jezero kod Biograda. Ta područja nisu važna samo na nacionalnoj razini, već i za očuvanje migratornih ptica, rijetkih biljnih zajednica i brojnih ugroženih vrsta.
Dvostruka zaštita
Velik dio hrvatskih močvara uključen je u ekološku mrežu Natura 2000, temeljni europski mehanizam zaštite prirode, dok su neka područja dodatno zaštićena i nacionalnim propisima, najčešće u obliku parkova prirode ili posebnih rezervata. Takav sustav dvostruke zaštite trebao bi osigurati dugoročno očuvanje i održivo upravljanje, no stvarnost na terenu pokazuje da formalni status sam po sebi nije dovoljan.
Iako su brojna močvarna staništa još uvijek u dobrom stanju, osobito tršćaci uz velike rijeke i šaranski ribnjaci u kontinentalnom dijelu zemlje, stručnjaci upozoravaju na zabrinjavajuće trendove kod pojedinih stanišnih tipova i vrsta. Zbog promjena vodnog režima, zarastanja, unošenja invazivnih biljaka i pritisaka ljudskih aktivnosti, na mnogim se lokacijama provode aktivne mjere obnove. One uključuju košnju, uklanjanje drvenastih vrsta, obnovu prirodnih vodnih tokova i pokušaje povratka izvornih biljnih zajednica.
Ministarstvo ističe da su u tijeku i pripreme projekata usmjerenih na uklanjanje prepreka u vodotocima, ponovno povezivanje rijeka s njihovim poplavnim područjima te omogućavanje prirodnog plavljenja isušenih nizina s travnjacima i šumama. Takvi zahvati ne služe samo očuvanju biljnih i životinjskih vrsta, nego i jačanju otpornosti krajolika na klimatske promjene, uključujući sve češće suše i poplave.
Voda kao novi kavijar: Milijunaši plaćaju bogatstvo za gutljaj s Alpa
Važnost tresetišta
Na globalnoj razini važnost močvara postaje još očitija. Procjenjuje se da kopnene močvare danas zauzimaju oko 12,1 milijun četvornih kilometara, što čini približno šest posto kopnene površine planeta. U tim ekosustavima živi iznimno raznolik svijet organizama, od mikroskopskih oblika života do riba, ptica i drveća, a njihova produktivnost nadmašuje mnoge druge prirodne sustave.
Osim bioraznolikosti, močvare imaju ključnu ulogu u životu ljudi. One ublažavaju poplave jer mogu prihvatiti velike količine vode, pročišćavaju slatku vodu i predstavljaju prirodne retencije koje štite naselja od visokih vodostaja. Istodobno su i važan saveznik u borbi protiv klimatskih promjena jer pohranjuju znatne količine ugljika, procjenjuje se oko 12 posto globalnih zaliha, pri čemu tresetišta imaju posebno važnu ulogu.
Unatoč svemu tome, u posljednjih 50 godina više od 30 posto svjetskih močvarnih staništa nestalo je zbog ljudskog djelovanja, isušivanja, urbanizacije i intenzivne poljoprivrede. Taj podatak snažno upozorava da ni relativno povoljno stanje u Hrvatskoj ne smije biti razlog za opuštanje.
Vrijedni ekosustavi
Ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana močvarnih staništa odvija se pod sloganom „Močvarna staništa i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu“, čime se naglašava neraskidiva veza između čovjeka i prirode.
U mnogim dijelovima Hrvatske upravo su močvare stoljećima oblikovale način života, od poplavnih nizina kontinentalnih rijeka do ribnjaka i obalnih solana. Ta su područja prostor u kojem se susreću tradicija, lokalno gospodarstvo i očuvanje prirode.
Poruka Svjetskog dana močvarnih staništa stoga je jasna. Očuvanje tih osjetljivih, ali iznimno vrijednih ekosustava nije samo pitanje zaštite prirode, nego i ulaganje u sigurniju budućnost zajednica koje o njima ovise.
Tresetišta pohranjuju ugljika više od svih svjetskih šuma zajedno






