Biolog spašava žabe: Njihova koža smatra se izvorom novih lijekova protiv bolova
Smrtonosna gljivica već je izbrisala 90 vrsta, a prijeti s više od 500 njih, no Anthony Waddle vjeruje da bi genska zamjena mogla biti njihovo spasenje.
Stojeći do gležnjeva u vodi između dvaju ogoljenih stabala topole tijekom vrućeg proljetnog dana, osmogodišnji Anthony Waddle bio je u svom elementu. Potpuno je bio zaokupljen pokušajem da mrežicom ulovi punoglavce koji su plivali u spremniku vode usred prostrane pustinje Mojave.
„To je bio jedan od savršenih trenutaka mog djetinjstva“, prisjeća se. Punoglavci su ga fascinirali jer je želio promatrati i razumjeti njihovu preobrazbu. Upravo je metamorfoza razlog zbog kojeg djeca često nose punoglavce kući jer žele svjedočiti toj promjeni.
S vremenom je i sam Waddle prošao vlastitu preobrazbu. Od dječaka koji je u siromašnoj četvrti Las Vegasa opsesivno nosio fascikl pun zanimljivosti o životinjama, postao je prvi član svoje obitelji koji je stekao doktorat znanosti, koji je 2022. godine obranio na Sveučilištu u Melbourneu, piše The Guardian.
Danas, u dobi od 35 godina, radi u Australiji na spašavanju vrsta koje su ga oduvijek fascinirale. Kao nagrađivani biolog za očuvanje prirode, Waddle je posvećen borbi protiv smrtonosne gljivice chytrid fungus, bolesti koja je već istrijebila 90 vrsta žaba i ugrožava više od 500 drugih.
Sauna za žabe
Žabe i drugi vodozemci imaju ključnu ulogu u ekosustavu jer se hrane kukcima koji prenose bolesti opasne za ljude. Njihova koža smatra se potencijalnim izvorom novih lijekova protiv bolova, koji bi mogli biti manje ovisnički od opijata, kao i pomoći u borbi protiv otpornosti na antibiotike. Gljivična infekcija koja ih pogađa gotovo je uvijek smrtonosna i može u kratkom vremenu uništiti cijele populacije.
U pokušaju da uspori širenje bolesti, Waddle je pokrenuo neobičan eksperiment – izgradnju sauna za žabe. Tijekom pandemije, u laboratoriju u Australiji, zajedno s kolegom započeo je s testiranjem građevinskih opeka kako bi stvorio savršene, žabama prilagođene otvore. Ubrzo su se na pokusnom području pojavili naslagani redovi opeka u kojima su živjele ugrožene zelene i zlatne zvonaste žabe, nalik tornju od društvene igre Jenga, prekrivene malim staklenikom.
Cilj je bio povisiti tjelesnu temperaturu žaba kako bi se spriječio razvoj hitridne gljivice, koja se, poput gripe, najviše širi tijekom hladnijih razdoblja. Eksperiment je uspio. Žabe koje su zimu provodile u toplijim skloništima rjeđe su obolijevale, a pokazale su i otpornost nakon ponovne izloženosti patogenu. Iako je to bila dobra vijest za jedinke koje su imale pristup tim skloništima, Waddle je želio pronaći rješenja koja bi pomogla većem broju ugroženih vrsta.
Kula Norinska: Na prostoru stare škole gradit će se centar za razvoj pčelarstva
Transgene žabe
Potraga za rješenjem koje bi se moglo primijeniti na više vrsta odvela ga je u područje imunizacije i sintetske biologije. Jedan od njegovih većih projekata uključuje uzgoj i cijepljenje stotina zelenih i zlatnih zvonastih žaba, vrste koja postupno nestaje, uglavnom zbog gljivice chytrid fungus, a potom njihovo puštanje u prirodu. Kada budu puštene, to će vjerojatno biti najveće povećanje brojnosti te populacije u posljednjih deset godina.
Međutim, nisu sve vrste pogodne za cijepljenje. Za one koje to nisu, poput kritično ugroženih južnih corroboree žaba (Pseudophryne corroboree) koje se više ne razmnožavaju u divljini, tim istražuje mogućnosti genske zamjene kako bi im se olakšao povratak u prirodno stanište.
Waddle navodi da je njegov tim nedavno proveo prvi eksperiment stvaranja transgenih žaba u Australiji. Cilj je ispitati može li se ta metoda primijeniti na što veći broj australskih vrsta različitih ekoloških zahtjeva i stupnjeva ugroženosti, a ako se pokaže uspješnom, znanje bi se moglo podijeliti na globalnoj razini.
Sintetska biologija
Sintetska biologija, koja uključuje promjene u genetskom materijalu organizama, inovativno je, ali i kontroverzno područje. Zagovornici tvrde da može pomoći povećanju genetske raznolikosti i otpornosti na bolesti, dok kritičari upozoravaju na etička pitanja i moguće nepredviđene posljedice. Rasprave su se intenzivirale nakon odluke Međunarodne unije za očuvanje prirode iz 2025. godine kojom je dopuštena uporaba sintetske biologije u svrhu očuvanja vrsta.
Unatoč dvojbama, Waddle smatra da se ova područja moraju istraživati. Naglašava da se genetske metode ne smiju primjenjivati nepromišljeno, ali da je znanstveno istraživanje nužno. Prema njegovim riječima, takvi će se pristupi u budućnosti sve više koristiti u zaštiti prirode.
Australska herpetologinja i stručnjakinja za očuvanje prirode, dr. Jodi Rowley, opisuje njegov rad kao „zraku nade u očuvanju vodozemaca“. Ističe da je više od 40 posto svih vrsta vodozemaca u svijetu ugroženo izumiranjem te da su upravo ovakve inovativne i napredne strategije nužne kako bi se taj trend preokrenuo. Iako ga izazovi ponekad drže budnim noću, Waddle kaže da je to češće zbog uzbuđenja i iščekivanja novih rješenja nego zbog straha. Kako ističe, nove ideje i eksperimenti neprestano mu se javljaju, a uzbuđenje zbog mogućih otkrića često mu ne dopušta san.






