Zemlja postaje sve tamnija: Sateliti uočili opasan fenomen, znanstvenici u šoku
Zemlja, ilustracija (Foto: Pixabay)
U travnju je posada misije Artemis II još jednom pokazala da Zemlja, promatrana iz svemira, izgleda jednako zadivljujuće kao na legendarnim fotografijama misija Apollo iz 1960-ih i 1970-ih godina. Šareni vrtlozi oblaka, oceana i kopna i dalje stvaraju upečatljiv kontrast tamnom svemiru i beživotnoj površini Mjeseca. No manje spektakularna satelitska promatranja otkrivaju zabrinjavajuću promjenu i pokazuju da Zemlja postupno postaje tamnija.
Dokaz za to dolazi iz NASA-inog programa Clouds and the Earth’s Radiant Energy System (CERES), koji od kraja 1990-ih pomoću satelita prati koliko Sunčeve energije dolazi do Zemlje, koliko se te energije odbija natrag u svemir te koliko topline Zemlja isijava u obliku infracrvenog zračenja.
Količina Sunčeve svjetlosti koju Zemlja odbija naziva se albedo. Znanstvenici su utvrdili da se albedo smanjuje. To znači da Zemlja odbija sve manje Sunčeve energije, a apsorbira sve više. Istodobno, kako se planet zagrijava, povećava se i količina topline koju isijava u svemir. Međutim, to povećanje nije dovoljno veliko da nadoknadi dodatnu apsorbiranu energiju. Drugim riječima, Zemlja zadržava sve više topline, piše The Economist.
Energetska neravnoteža pokreće klimatske promjene
Razlika između energije koju Zemlja primi i energije koju vrati u svemir naziva se energetska neravnoteža Zemlje (Earth’s Energy Imbalance, EEI). To je temeljni pokretač klimatskih promjena.
Da je količina primljene i emitirane energije jednaka, dugoročnih klimatskih promjena ne bi bilo. No mjerenja pokazuju da se energetska neravnoteža od 2000. godine više nego udvostručila i nastavlja rasti.
Nekada je energetsku neravnotežu bilo vrlo teško izmjeriti. Danas satelitske podatke potvrđuju i tisuće autonomnih plutača programa Argo, koje mjere temperaturu i druga svojstva oceana do dubine od šest kilometara.
Budući da više od 90 posto dodatne topline završava upravo u oceanima, podaci Arga gotovo se potpuno podudaraju sa satelitskim mjerenjima.
Znanstvenike posebno zabrinjavaju dvije stvari
Nova mjerenja izazivaju zabrinutost iz dva razloga. Prvi je što bi se, čak i ako se emisije stakleničkih plinova tijekom sljedećeg desetljeća prestanu povećavati ili počnu padati, zagrijavanje Zemljine površine moglo nastaviti ubrzavati.
Klimatolog Reto Knutti sa švicarskog ETH Züricha procjenjuje da bi zbog rasta energetske neravnoteže zagrijavanje u bliskoj budućnosti moglo biti između 10 i 30 posto veće nego što pokazuju sadašnje procjene.
Drugi razlog za zabrinutost jest činjenica da su ova mjerenja iznenadila i same klimatologe.
Zašto Zemlja postaje tamnija?
Znanstvenici smatraju da postoje dva glavna razloga za to što Zemlja postaje tamnija. Prvi je smanjenje emisija sumporova dioksida iz elektrana i brodova.
Sumporovi spojevi u atmosferi stvaraju sitne čestice, odnosno aerosole, koje reflektiraju Sunčevu svjetlost. Kako ih danas ima manje zahvaljujući strožim ekološkim propisima, Zemlja odbija manje Sunčeve energije i apsorbira više topline.
Drugi razlog su klimatske promjene koje uzrokuju topljenje morskog leda i ledenjaka te promjene u oblacima. Budući da led i oblaci reflektiraju velik dio Sunčeve svjetlosti, njihovo smanjenje dodatno smanjuje albedo planeta.
Klimatski modeli ne mogu objasniti ono što se mjeri
Iako klimatski modeli uključuju oba navedena procesa, ne uspijevaju objasniti razmjere promjena koje pokazuju satelitska mjerenja.
Više od 50 znanstvenika prošle je godine objavilo rad u kojem navode da je rast energetske neravnoteže “teško uskladiti s klimatskim modelima” te da opažanja više ne odgovaraju rasponu prirodne varijabilnosti koju modeli predviđaju.
To nije problem samo za klimatologe.
Klimatski modeli koriste se za procjenu budućih klimatskih promjena, izračun preostalog ugljičnog proračuna te planiranje prilagodbe klimatskim promjenama. Ako modeli ne mogu vjerno prikazati sadašnje stanje, smanjuje se i pouzdanost njihovih dugoročnih projekcija.
Jesu li aerosoli glavni krivac?
Na sastanku vodećih klimatologa održanom ove godine u Njemačkoj najveću je potporu dobila pretpostavka da znanstvenici dosad nisu dovoljno dobro procijenili učinak aerosola.
Istraživanja pokazuju da bi čak polovica povećanja energetske neravnoteže između 2001. i 2019. mogla biti posljedica čišćeg zraka, odnosno smanjenja količine sumporovih aerosola u atmosferi.
Posebno važnu ulogu odigrala su nova međunarodna pravila o ograničenju sadržaja sumpora u brodskom gorivu, koja su stupila na snagu 2020. godine.
Prema procjenama istraživača, ta su pravila smanjila rashladni učinak sumporovih aerosola za više od 10 posto, što predstavlja veći utjecaj na klimu od dosadašnjih mjera za smanjenje emisija ugljikova dioksida, ali u suprotnom, nepovoljnom smjeru.
Ni oblaci ne objašnjavaju sve
Promjene u naoblaci također pridonose većem zagrijavanju. Analize pokazuju da je posljednjih godina iznad pojedinih oceanskih područja znatno manje niskih oblaka koji inače reflektiraju sunčevu svjetlost.
Ipak, ni taj proces sam po sebi ne može objasniti sva opažanja.
Klimatski modeli posebno teško reproduciraju činjenicu da je najveći dio energetske neravnoteže posljedica upravo smanjenog odbijanja Sunčeve energije, a ne promjena u toplinskom zračenju Zemlje.
Jesu li klimatski modeli podcijenili osjetljivost klime?
Istraživanja pokazuju da modeli koji pretpostavljaju manju klimatsku osjetljivost, odnosno slabiji porast temperature pri povećanju koncentracije stakleničkih plinova, lošije odgovaraju stvarnim mjerenjima.
To znači da bi Zemljina klima mogla biti osjetljivija nego što su sugerirali optimističniji modeli.
Neki znanstvenici, među kojima je i poznati klimatolog James Hansen, smatraju da se Zemlja trenutačno zagrijava brzinom od čak 0,4 Celzijeva stupnja po desetljeću te da bi globalno zatopljenje od 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje moglo biti dosegnuto već krajem 2030-ih godina. Međutim, većina stručnjaka smatra da za takvu procjenu još nema dovoljno dokaza.
Jedan od mogućih razloga zbog kojih modeli ne odgovaraju mjerenjima mogao bi biti način na koji oceani pohranjuju toplinu.
Znanstvenici priznaju da još uvijek ne razumiju u potpunosti međusobno djelovanje oceana i atmosfere niti procese koji određuju raspodjelu zagrijavanja u različitim dijelovima svijeta. Upravo bi u tome mogao ležati odgovor na pitanje zašto Zemlja apsorbira sve više energije nego što klimatski modeli predviđaju.






