Hrvatsko selo u kojem ima više roda nego ljudi: Umirovljenici žive rame uz rame s pernatim susjedima
Rode u Čigoču (Foto: Bruno Konjevic / CROPIX)
Svakog proljeća bijele rode ispune krovove Čigoča, hrvatskog sela u kojem su ljudi i ove ptice toliko povezani da ih mještani smatraju dijelom svoje obitelji.
U selu Čigoč rode nisu samo prolazni posjetitelji, već stalni stanovnici. Svakog proljeća bijele rode vraćaju se iz Afrike kako bi se gnijezdile na krovovima tradicionalnih drvenih kuća, i to u tolikom broju da ih redovito bude više nego ljudi koji ondje žive.
Zbog tog je fenomena Čigoč prije 32 godine stekao titulu prvog europskog “sela roda”. Za razliku od većeg dijela Europe, gdje rode svoja gnijezda najčešće grade na drveću, liticama ili uz obalu, u Čigoču su postale sastavni dio života sela.
„Ovdje rode grade gnijezda na krovovima štala i kuća, za razliku od drugih dijelova Europe gdje ih se najčešće može pronaći u hrastovim šumama, na liticama ili iznad mora“, kaže Davor Anzil, djelatnik Informativnog centra Čigoč. „Ovdje žive u neposrednom kontaktu i suživotu s ljudima.“
Močvarno područje koje hrani rode
Čigoč se nalazi u Parku prirode Lonjsko polje, oko 90 kilometara jugoistočno od Zagreba, u najvećem zaštićenom močvarnom području u Hrvatskoj. Bogati ekosustav parka pruža stanište za čak 250 vrsta ptica, odnosno više od dvije trećine svih ptičjih vrsta zabilježenih u Hrvatskoj, uključujući bijele i crne rode.
Upravo obilje hrane jedan je od ključnih razloga njihova uspješnog razmnožavanja. Obližnje močvare prepune su žaba, riba, zmija i kukaca pa parovi roda u Čigoču u prosjeku podignu tri do četiri mladunca po gnijezdu, što je otprilike dvostruko više od europskog prosjeka, koji iznosi jedno do dva mladunca.

Selo roda (Foto: Park prirode Lonjsko polje)
Manje ljudi, manje roda
Kako stanovništvo Čigoča stari, a mlađi se sele u gradove, smanjuje se i broj roda koje se ondje gnijezde. Razlog je i to što se poljoprivredne površine na kojima su ptice pronalazile hranu sve manje obrađuju. Unatoč tome, mještani koji su ostali nemaju namjeru tjerati svoje pernate susjede.
„Rode su ovdje bile prije mene i ne mogu zamisliti da bih ikada uklonio njihovo gnijezdo ili ih otjerao kada se iz godine u godinu vraćaju ovamo“, kaže umirovljenik Marijan Belošević. „To je njihov prirodni običaj, a ja iznimno poštujem prirodu.“
Status “Sela roda” i dalje je izvor ponosa za Čigoč te podsjetnik da su u ovom dijelu Hrvatske ljudi i ptice naučili živjeti pod istim krovovima.






