Približava nam se datum kojeg nitko ne voli: Nakon ovog dana svi ćemo živjeti u dugu
Mnogi građani nisu svjesni problema (Foto: Matija Djanjesic / CROPIX)
Oko tri mjeseca prije globalnog prosjeka, Hrvatska već 25. travnja ulazi u ekološki dug. To znači da je naša godišnja potrošnja prirodnih resursa premašila ono što se može obnoviti u jednoj godini. Od sutra do kraja godine stanovnici Hrvatske živjet će „na ekološki kredit“, iscrpljujući prirodni kapital o kojem ovise naša sigurnost hrane, gospodarstvo i kvaliteta života.
Do toga dolazi zato što u atmosferu emitiramo više ugljičnog dioksida nego što ga naši oceani i šume mogu apsorbirati, iscrpljujemo riblje stokove te siječemo šume brže nego što se mogu obnoviti. Upravo to WWF, svjetska organizacija za zaštitu prirode, nastoji spriječiti kroz projekte očuvanja rijeka, šuma i mora, kao i poticanjem potrošača na odabir održivih proizvoda iz ribarstva, stoji u priopćenju WWF-a.
Iako Global Footprint Network još nije objavio točan datum globalnog Dana ekološkog duga, očekuje se da će ove godine pasti krajem srpnja – gotovo tri mjeseca kasnije. Ova razlika jasno pokazuje da u Hrvatskoj trošimo znatno više nego što nam priroda dugoročno može pružiti.

Stanje ekološkog duga u svijetu (Foto: Country Overshoot Days)
Politička akcija
WWF-Adria upozorava da rješenja zahtijevaju odlučnu političku akciju, ali ona ne može zamijeniti osobnu odgovornost svakoga od nas. Pomicanje Dana ekološkog duga počinje svakodnevnim odlukama: smanjenjem konzumacije mesa i bacanja hrane, odabirom javnog prijevoza, hodanja ili bicikla umjesto automobila, štednjom energije i vode, kupnjom manje, ali kvalitetnije i dugotrajnije robe te aktivnim uključivanjem u zaštitu prirode u vlastitoj zajednici.
Za razliku od Hrvatske, koja u ekološki dug ulazi sutra, Crna Gora u njega je ušla već u ponedjeljak, dok će Bosna i Hercegovina zakoračiti odmah iza Hrvatske, u nedjelju. Srbija u ekološki dug ulazi 11. svibnja.
Živjeti unutar granica planeta nije odricanje, već ulaganje u zdravlje ljudi, otpornost društva i budućnost generacija koje dolaze. Pitanje više nije tko mora djelovati, nego što ja mogu učiniti – danas.






