Nevjerojatno otkriće u oceanu: Plastika koja pluta desetljećima stvorila je potpuno novi život
Velika pacifička nakupina smeća (Screehshot: YouTube/New Atlas)
Daleko od kopna, u jednoj od najzagađenijih zona oceana, na očigled se postupno oblikuje skriveni svijet.
Velika pacifička nakupina smeća dugo se opisivala ponajprije kroz njezine razmjere. U vodama između Havaja i Kalifornije, unutar sjevernopacifičkog suptropskog vrtloga, morski otpad ulazi u široku zonu konvergencije koja plastiku zadržava u kruženju godinama.
Neprofitna organizacija The Ocean Cleanup procjenjuje da ondje trenutačno pluta oko 1,8 bilijuna komada plastike, ukupne mase približno 100.000 tona. Već same te brojke objašnjavaju zašto je ta nakupina postala jedan od najpoznatijih simbola onečišćenja oceana.
Ono što Veliku pacifičku nakupinu smeća čini težom za precizno opisivanje jest vrsta materijala koji se ondje koncentrira. Velik dio mase ne čine mali fragmenti potrošačkog otpada nego veći predmeti koji mogu ostati na površini mora mnogo dulje, uključujući užad, bove i napuštenu opremu iz industrijskog ribolova na otvorenom moru.
U Zagrebu će se 21. i 22. travnja 2026. održati dvodnevna konferencija „ENERGREEN – Od otpada do energije” u organizaciji portala Energreen i tvrtke Motus Media. Dvodnevni program bit će upriličen u prostoru WESPA Business & Loungea, u sklopu Green Gold centra na adresi Radnička cesta 50. Sudjelovanje na konferenciji je besplatno, no svi zainteresirani trebaju prethodno ispuniti online prijavnicu. Prijava je obvezna za osiguravanje mjesta, s obzirom na ograničen kapacitet dvorane i organizacijske zahtjeve događanja.
Ribarske mreže
Prema procjenama organizacije The Ocean Cleanup, ribarske mreže čine 46 posto mase nakupine, a više od 75 posto plastike povezuje se s aktivnostima ribolova na otvorenom moru. To znači da ta zona nije samo oblak sitnog otpada, nego i područje dugotrajnih plutajućih struktura.
Za morske biologe upravo su te plutajuće strukture otvorile novo pitanje. Ako plastika može ostati na površini mora godinama, pa čak i desetljećima, što točno na njoj živi dok putuje Pacifikom?
To je pitanje postalo još važnije nakon što su raniji komadi otpada iz Japana prešli ocean s još uvijek živim organizmima pričvršćenima na njima. Velika pacifička nakupina smeća već je bila poznata kao žarište zagađenja, ali istraživači su počeli sumnjati da je riječ i o nečemu drugome.

Velika pacifička nakupina smeća najveća je od pet zona nakupljanja plastike u svjetskim oceanima (Foto: The Ocean Cleanup)
Što su istraživači pronašli na plutajućem otpadu
Studija koja je to pitanje dovela u središte znanstvene pozornosti objavljena je 2021. godine u časopisu Nature Communications. Vodila ju je Linsey E. Haram iz Smithsonian Environmental Research Centera, u suradnji s istraživačima s Williams Collegea, Scripps Institution of Oceanography, Sveučilišta Havaji u Mānoi, Fisheries and Oceans Canada i drugih institucija.
U radu su analizirani plutajući plastični predmeti u sjevernopacifičkom suptropskom vrtlogu te je opisana nova zajednica organizama koja živi daleko od obale. U tom je trenutku Velika pacifička nakupina smeća prestala izgledati kao tek obična zona nakupljanja otpada.
Prema izvještajima temeljenima na tom istraživanju, tim je na otpadu prikupljenom iz nakupine identificirao 46 vrsta beskralježnjaka iz šest glavnih skupina životinja. Od toga je 37 vrsta pripadalo obalnim organizmima, a devet pelagičkim vrstama, što znači da je oko 80 posto zabilježene raznolikosti potjecalo od organizama koji se obično povezuju s obalnim područjima, a ne s otvorenim oceanom.
Neopelagička zajednica
Autori rada zaključili su da plutajuća plastika podupire mješovitu zajednicu na površini mora, sastavljenu od oceanskih i obalnih vrsta. U praksi to znači da Velika pacifička nakupina smeća ugošćuje životinje za koje mnogi znanstvenici nisu očekivali da će ondje dugoročno opstati.
Istraživači su toj zajednici dali naziv neopelagička zajednica. U radu navode da je izdržljiva plutajuća plastika stvorila stanište koje je prije na otvorenom moru bilo rijetko ili gotovo nepostojeće.
Prirodne splavi poput drva, sjemenja, morskih algi ili vulkanskog plovućca oduvijek su prenosile vrste preko oceana, ali su se takvi materijali obično raspadali prebrzo da bi omogućili dugotrajni boravak organizama. Plastika je promijenila tu jednadžbu jer pruža plutajuće površine koje mogu izdržati uvjete u oceanu mnogo dulje od većine prirodnog otpada.
Kako je tsunami iz 2011. promijenio sliku
Važan dio te priče započeo je 11. ožujka 2011., kada su potres i tsunami u regiji Tōhoku iz Japana u sjeverni Pacifik odnijeli golemu količinu otpada. U radu objavljenom u Nature Communications navodi se da su znanstvenici kasnije pronašli stotine obalnih japanskih morskih vrsta živih na krhotinama koje su, nakon putovanja duljeg od 6000 kilometara, stigle do pacifičke obale Sjeverne Amerike i Havajskih otoka. Neki organizmi nisu samo preživjeli nego su očito godinama rasli na moru. Neki su se čak razmnožavali na plutajućim predmetima dok su još bili na otvorenom oceanu.
Taj je događaj promijenio način na koji su istraživači promatrali širenje vrsta preko oceana na plutajućim predmetima. Prije toga su se obalne vrste pronađene na plutajućim objektima uglavnom smatrale privremenim putnicima koji prelaze relativno kratku udaljenost.
Krhotine nakon tsunamija pokazale su da otpad nastao ljudskim djelovanjem, velikim dijelom plastika, može djelovati kao dugotrajna plutajuća platforma pogodna za život tijekom više godina. Kada su se znanstvenici ponovno usmjerili na Veliku pacifičku nakupinu smeća, više nisu pitali mogu li obalne vrste preživjeti putovanje oceanom. Pitali su se počinju li se neke od njih trajno naseljavati u novom morskom staništu daleko od obale.
Zašto se plastika ponaša drukčije od prirodnih plutajućih objekata
Čini se da odgovor leži u vremenskom trajanju. Istraživanje objavljeno u Nature Communications navodi da plutajuća plastika u suptropskim vrtlozima može ostati u oceanu godinama, pa i desetljećima, pružajući organizmima višestruke prilike za preživljavanje, hranjenje i razmnožavanje.
To je važno jer se otvoreni ocean dugo smatrao preprekom za većinu obalnih morskih organizama, a ne mjestom gdje bi se mogle formirati stabilne populacije. Studija zaključuje da sada u otvorenom oceanu postoje prikladna staništa koja omogućuju obalnim organizmima da godinama preživljavaju i razmnožavaju se, što potencijalno može dovesti do samoodrživih zajednica na otvorenom moru.
To, međutim, ne znači da je Velika pacifička nakupina smeća manje štetna kao zona zagađenja. Iste plutajuće strukture koje pružaju stanište morskim organizmima također ih mogu zarobiti, ozlijediti ili usmrtiti.
Organizacija The Ocean Cleanup upozorava da su takozvane mreže duhovi među najopasnijim dijelovima nakupine jer se životinje mogu zaplesti i uginuti nakon kontakta s odbačenom ribarskom opremom. Ekološka slika stoga nije da je ta zona postala zdrava, nego da je plastično onečišćenje istodobno stvorilo i stanište i opasnost.
Nakupina i dalje ostaje rezervoar zagađenja
Autori studije upozoravaju i na dodatni rizik. Ako obalne vrste mogu opstati na plutajućoj plastici na otvorenom oceanu, takav otpad može postati svojevrsni sustav „stepenica“ koji vrstama omogućuje širenje preko oceanskih bazena i dolazak do novih obala.
Prema njihovim zaključcima, dugotrajna prisutnost obalnih organizama na plastičnom otpadu može povećati vjerojatnost uspješnog širenja invazivnih, odnosno nenativnih vrsta između kontinenata.
Za sada Velika pacifička nakupina smeća ostaje i golemo spremište plutajućeg otpada i mjesto na kojem su istraživači dokumentirali neopelagičku zajednicu organizama koji žive upravo na tom otpadu.







