Revolucija u pročišćavanju vode: Nova tehnologija uništava ‘vječne kemikalije’ 100 puta brže
Voda (Foto: Pexels)
Istraživači su otkrili novi način filtriranja i uništavanja PFAS kemikalija brzinom do 100 puta većom od postojećih sustava.
Nova tehnologija filtracije, razvijena na Sveučilištu Rice, može apsorbirati neke PFAS „vječne kemikalije“ i do 100 puta brže nego što je to dosad bilo moguće, što bi moglo znatno unaprijediti kontrolu onečišćenja i ubrzati sanaciju okoliša. Istraživači navode i da su pronašli način za uništavanje PFAS-a, iako se obje tehnologije suočavaju s velikim izazovima pri primjeni na industrijskoj razini.
Novo recenzirano znanstveno istraživanje opisuje materijal slojevitog dvostrukog hidroksida (LDH), izrađen od bakra i aluminija, koji apsorbira dugolančane PFAS spojeve do 100 puta brže od uobičajeno korištenih sustava filtracije.
„Ovaj će materijal biti iznimno važan za daljnji smjer istraživanja uništavanja PFAS-a općenito“, izjavio je Michael Wong, direktor Instituta za vode Sveučilišta Rice, istraživačkog centra posvećenog PFAS-u.
Vječne kemikalije
PFAS su skupina od najmanje 16.000 kemijskih spojeva koji se često koriste kako bi proizvodi bili otporni na vodu, mrlje i toplinu. Nazivaju se „vječnim kemikalijama“ jer se prirodno ne razgrađuju i nakupljaju se u okolišu, a povezane su s ozbiljnim zdravstvenim problemima poput raka, bolesti bubrega, oštećenja jetre, poremećaja imunološkog sustava i urođenih mana.
Trenutačne tehnologije filtracije, poput granuliranog aktivnog ugljena, reverzne osmoze ili ionske izmjene, apsorbiraju PFAS iz vode, no kemikalije zadržane u filtrima moraju se pohraniti u postrojenja za opasni otpad ili uništiti. Uništavanje tih kemikalija obično uključuje toplinske procese pri vrlo visokim temperaturama, što dovodi do nastanka toksičnih nusproizvoda ili razgradnje većih PFAS spojeva u manje. Trenutačno ne postoji tehnologija koja bi PFAS u potpunosti uništila na industrijskoj razini.
Wong navodi da netoplinski proces razvijen na Sveučilištu Rice djeluje tako da upija i koncentrira PFAS u visokim razinama, što omogućuje njihovo uništavanje bez primjene ekstremno visokih temperatura.
Komarci se sve više hrane ljudskom krvlju, posebno su ugroženi ovi ljudi
Varijacija materijala
LDH materijal koji je razvio Rice predstavlja varijaciju ranije korištenih sličnih materijala, no istraživači su dio atoma aluminija zamijenili atomima bakra. LDH materijal nosi pozitivan naboj, dok su dugolančani PFAS spojevi negativno nabijeni, što uzrokuje privlačenje i apsorpciju tih kemikalija, objasnio je Wong. „I eto, jednostavno ih upija, i to oko 100 puta brže od drugih materijala koji su trenutačno dostupni“, dodao je Wong.
PFAS su gotovo neuništivi jer su njihovi atomi ugljika vezani s fluorom, no istraživači sa Sveučilišta Rice otkrili su da se te veze mogu razbiti zagrijavanjem kemikalija unutar materijala na temperaturu od 400 do 500 °C, što je relativno niska temperatura. Fluor se pritom zarobljava u LDH materijalu i veže s kalcijem. Preostali materijal kalcijeva fluorida siguran je i može se odložiti na odlagalište otpada, rekao je Wong.
Proces djeluje na neke dugolančane PFAS spojeve koji su među najčešćim onečišćivačima vode, a apsorbirao je i neke kraće PFAS spojeve koji su također široko rasprostranjeni. Wong je izjavio da je uvjeren kako se materijal može koristiti za apsorpciju širokog spektra PFAS spojeva, osobito onih s negativnim nabojem.
Zamjenski materijal
Većina novih sustava za uklanjanje PFAS-a ne uspijeva u primjeni na industrijskoj razini. Wong ističe da novi materijal ima prednost jer mu je stopa apsorpcije iznimno visoka, može se višekratno koristiti i riječ je o „zamjenskom materijalu“, što znači da se može primijeniti unutar postojeće infrastrukture za filtraciju. Time se uklanja jedna od najvećih troškovnih prepreka.
Laura Orlando, istraživačica PFAS-a u neprofitnoj organizaciji Just Zero i građevinska inženjerka koja se bavi projektiranjem sustava gospodarenja otpadom, izjavila je da je uvijek bila skeptična prema tvrdnjama o potpunom uništavanju PFAS-a i novim tehnologijama filtracije, jer su ti procesi u stvarnim uvjetima iznimno složeni. Također je naglasila da bi se morali uzeti u obzir i drugi izazovi, poput sigurnosti radnika, zakonske regulative i postupaka izdavanja dozvola.
„Trebat će nam što je moguće više tehnologija kako bismo se nosili s PFAS-om u pitkoj vodi, a ako se ovo rješenje pokaže učinkovitim i na razini obrade otpadnih voda, to bi doista bilo nešto na što treba obratiti veliku pozornost“, zaključila je Orlando.
Čista voda za 300.000 ljudi: Počela gradnja pročišćivača na izvoru Jadra






