Kinesko ‘umjetno Sunce’ učinilo ‘korak’ prema neograničenom izvoru čiste energije
Kineski nuklearni fuzijski reaktor EAST (Screenshot: YouTube)
Kineski reaktor poznat kao „umjetno Sunce” probio je jednu od ključnih granica nuklearne fuzije, što predstavlja važan korak prema gotovo neograničenom izvoru čiste energije.
Kineski nuklearni fuzijski reaktor EAST (Experimental Advanced Superconducting Tokamak) uspio je održati plazmu stabilnom pri iznimno visokim gustoćama, čime je ostvaren značajan znanstveni iskorak i potencijalno približeno ostvarenje fuzijske energije za čovječanstvo.
Prema priopćenju Kineske akademije znanosti, reaktor je stabilizirao plazmu, visokenergetsko, četvrto agregatno stanje tvari, pri gustoćama koje su se dosad smatrale ozbiljnom preprekom u razvoju nuklearne fuzije.
Energija budućnosti
„Ovi rezultati upućuju na praktičan i skalabilan put za proširenje granica gustoće u tokamacima i fuzijskim uređajima sljedeće generacije s gorućom plazmom“, izjavio je suautor istraživanja Ping Zhu, profesor na Fakultetu elektrotehnike i elektroničkog inženjerstva Sveučilišta znanosti i tehnologije u Kini.
Nuklearna fuzija obećava gotovo neiscrpan izvor čiste energije, uz minimalne količine radioaktivnog otpada i bez emisija stakleničkih plinova koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva. Novi rezultati, objavljeni 1. siječnja u časopisu Science Advances, mogli bi čovječanstvo približiti korištenju tog izvora energije, za koji neki znanstvenici smatraju da bi mogao postati dostupan unutar nekoliko desetljeća.
Ipak, tehnologija nuklearne fuzije razvija se već više od 70 godina i još uvijek se nalazi u eksperimentalnoj fazi. Trenutačni fuzijski reaktori uglavnom troše više energije nego što je proizvedu. U međuvremenu, klimatski znanstvenici upozoravaju na potrebu hitnog smanjenja emisija stakleničkih plinova, s obzirom na to da se posljedice klimatskih promjena već osjećaju diljem svijeta. Zbog toga se fuzija zasad ne smatra rješenjem za aktualnu klimatsku krizu, ali bi u budućnosti mogla igrati ključnu ulogu u opskrbi energijom.
Nuklearna fisija i fuzija: Koja je razlika i što je energija budućnosti?
Spajanje atoma
Fuzijski reaktori funkcioniraju spajanjem dvaju lakih atoma u jedan teži, uz djelovanje ekstremne topline i tlaka, pri čemu se oslobađa energija, na sličan način kako to čini Sunce. Budući da Sunce ima znatno veći tlak nego što ga je moguće postići na Zemlji, znanstvenici to nadoknađuju zadržavanjem iznimno vruće plazme na temperaturama višima od onih u Sunčevoj jezgri.
EAST je reaktor s magnetskim zadržavanjem plazme, odnosno tokamak, osmišljen za dugotrajno i kontinuirano održavanje fuzijske reakcije. Plazma se zagrijava i zadržava unutar torusne (prstenaste) komore pomoću snažnih magnetskih polja. Iako tokamaci još nisu postigli tzv. fuzijsko paljenje, stanje u kojem reakcija postaje samoodrživa, EAST postupno produljuje vrijeme tijekom kojeg može održavati stabilnu i snažno ograničenu plazmu.
Jedna od ključnih prepreka u razvoju fuzije jest tzv. Greenwaldova granica gustoće, iznad koje plazma obično postaje nestabilna. To predstavlja problem jer veće gustoće plazme povećavaju vjerojatnost sudara atoma, čime se smanjuje energija potrebna za pokretanje fuzije, no nestabilnost ujedno prekida samu reakciju.
Pažljivo upravljanje
Kako bi zaobišli tu granicu, znanstvenici u EAST-u pažljivo su upravljali interakcijom plazme s unutarnjim stijenkama reaktora, kontrolirajući dva ključna parametra pri pokretanju sustava: početni tlak gorivnog plina i grijanje elektronskom ciklotronskom rezonancijom, odnosno frekvenciju pri kojoj elektroni u plazmi apsorbiraju mikrovalove.
Time su uspjeli održati stabilnost plazme pri gustoćama od 1,3 do 1,65 puta većima od Greenwaldove granice, znatno iznad uobičajenog radnog raspona tokamaka od 0,8 do 1, navodi se u istraživanju.
Ovo nije prvi put da je Greenwaldova granica premašena. Primjerice, tokamak DIII-D Nacionalnog fuzijskog postrojenja američkog Ministarstva energetike u San Diegu probio je tu granicu 2022. godine, a 2024. su istraživači sa Sveučilišta Wisconsin-Madison objavili da su eksperimentalnim uređajem održali stabilnu plazmu pri gustoćama oko deset puta većima od te granice.
Radioaktivni otpad u Hrvatskoj: Koliko ga ima i gdje se čuva
Neovisnost o gustoći
Ipak, iskorak ostvaren u EAST-u omogućio je znanstvenicima da po prvi put zagriju plazmu do teorijski predviđenog stanja poznatog kao „režim neovisnosti o gustoći”, u kojem plazma ostaje stabilna i pri daljnjem povećanju gustoće. Istraživanje se temelji na teoriji samorganizacije plazme i stijenki (PWSO), prema kojoj je takav režim moguć ako je interakcija između plazme i stijenki reaktora precizno uravnotežena.
Napredak ostvaren u Kini i Sjedinjenim Državama poslužit će kao temelj za razvoj novih fuzijskih reaktora. Kina i SAD sudjeluju u međunarodnom projektu ITER (International Thermonuclear Experimental Reactor), u kojem desetci zemalja zajednički grade najveći tokamak na svijetu u Francuskoj.
ITER će također biti eksperimentalni reaktor, namijenjen istraživanju dugotrajnog održavanja fuzije, ali bi mogao otvoriti put komercijalnim fuzijskim elektranama. Očekuje se da će ITER započeti s punim fuzijskim reakcijama 2039. godine.






