Umirovljenik Jakov ima samo jednu želju: ‘Kad bi bilo vode’
Jakov Čolak u voćnjaku (Foto: Nikola Vilic / CROPIX)
Na području općine Muć, u splitskome zaleđu, sve je više sela u koja se dolazi tek vikendom i blagdanima. Nekada živa naselja danas su tiha, s kućama koje se otvaraju povremeno, dok se stalni život postupno gasi. Ipak, postoje iznimke koje pokazuju da Dalmatinska zagora još ima snagu za opstanak. Jedna od njih je zaselak Čolaci u Ogorju, gdje se razvija uspješno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo obitelji Čolak.
Na južnim padinama Svilaje mnoga su sela gotovo potpuno napuštena. U Ogorju, međutim, obitelj Čolak na rodnoj se grudi okuplja često. Najstariji među njima, Jakov Čolak, prekaljeni i više puta ranjeni hrvatski branitelj te umirovljeni časnik 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, danas uspješno održava veliko imanje i živi život kakav je oduvijek želio.
„Ja sam u mirovini, ali ovdje se bavim stočarstvom i lijepo živim. Split smatram ‘zatvorom otvorenog tipa’. Ovdje sam slobodan, svoj na svome“, kaže Jakov za HRT. Na imanju drži oko 70 krava u sustavu krava-tele, kao i magarce, konje i pčele. U ekološki čistom prostoru Ogorja, ispaša je idealna, a život u skladu s prirodom svakodnevica.
Odmor i mir
Na imanje se, osim obveza, dolazi i po mir. „Ovo je Đerko, a ono tamo je Čičko. To su dva najbolja prijatelja i jedno od rijetkih društava u ovom selu“, uz osmijeh govori Marko Čolak, pokazujući životinje. „Bježim u svoj mir, da se odmorim i uživam na selu, u prirodi sa životinjama.“
Iako su često manje glasne, žene u Dalmatinskoj zagori nerijetko su stup obitelji i gospodarstva. Darija Čolak ne slaže se s uvriježenim izrekama. „U Dalmaciji se krivo govori da žena drži četiri kantuna kuće. To je netočno. Ona drži sve sa svim i svačim – umom, razumom, radom i disciplinom“, ističe.
Usamljenost je danas jedno od obilježja svilajskih sela. „U selu, hvala Bogu, nemam se s kime svađati, jer nema nikoga. Ne živi nitko osim mene, ja sam daleko najmlađi, a skoro mi je 60“, kaže Jakov, svjedočeći o demografskoj pustoši.
Dramatično u Hercegovini: Poplavljene obiteljske kuće, izlile se rijeke, aktivirala se klizišta
Nedostatak vode
Slaba prometna povezanost manji je problem od onoga koji muči cijelo područje, a to je nedostatka vode. Iako je stočarski prostor Ogorja iznimno pogodan za uzgoj i ispašu, bez pouzdane opskrbe vodom teško je govoriti o ozbiljnijem razvoju. Blizina Splita, Sinja i Drniša mogla bi na brojna zapuštena imanja privući nove ulagače i vratiti život u sela.
„Kad bi bilo vode“, kažu u Ogorju, „Dalmatinska zagora ne bi postala zaboravljena zemlja.“ Primjer obitelji Čolak pokazuje da nada još postoji, ali bez osnovne infrastrukture, ona ostaje krhka poput rijetkih svjetala koja se danas pale u ogorskim noćima.






