Čista energija iz prirodnog plina: Znanstvenici novim reaktorom pomiču granice
Čista energija iz prirodnog plina (Foto: Pixabay)
Znanstvenici sa Sveučilišta u Cambridgeu razvili su novi reaktor koji prirodni plin (uobičajen izvor energije, uglavnom sastavljen od metana) pretvara u dva iznimno vrijedna resursa: čisto vodikovo gorivo i ugljikove nanocijevi, koje su izuzetno lagane i znatno čvršće od čelika.
Vodik je obećavajuće zeleno gorivo jer pri izgaranju u potpunosti sagorijeva, stvarajući samo vodenu paru i nimalo ugljikova dioksida. Međutim, današnji načini proizvodnje vodika obično uključuju korištenje vodene pare pod visokim tlakom za razgradnju molekula plina, pri čemu se kao nusproizvod oslobađaju znatne količine CO₂.
Kako bi to izbjegli, tim iz Cambridgea nastojao je usavršiti tehniku zvanu piroliza metana, koja metan pretvara u vodik i kruti ugljik bez stvaranja ugljikova dioksida. No dosad nitko nije uspio taj proces provesti dovoljno učinkovito za primjenu u velikim razmjerima, jer tradicionalni reaktori rasipaju previše plina, piše portal Phys.org.
Višekratni reaktor
Znanstvenici su problem riješili izgradnjom višekratnog reaktora, kako je opisano u radu objavljenom u časopisu Nature Energy. Umjesto da plin kroz sustav prolazi samo jednom, što dovodi do znatnih gubitaka materijala i energije, neiskorišteni plin neprestano se reciklira. Metan se ponovno i ponovno vraća kroz zagrijani reaktor sve dok se većina ne pretvori u vodik i aerogele od ugljikovih nanocijevi.
Radeći kao sustav zatvorene petlje, reaktor smanjuje količinu rasipanog materijala na minimum. U usporedbi s jednoprohodnim reaktorima, ovaj je pristup doveo do golemog povećanja učinkovitosti, kako navode istraživači u svom radu.
“Višekratni reaktor pokazao je 8,7 puta veći prinos ugljika i 446 puta veću molarnu učinkovitost procesa odnosno učinkovitost iskorištavanja svake molekule plina”, kazuju u istraživanju.
2025. je bila teška godina za čistu energiju u SAD-u. Pa zašto su zagovornici optimistični za 2026.?
Od laboratorija do stvarne primjene
Istraživanje je provedeno na laboratorijskom reaktoru, no kako bi procijenili kako bi višekratni sustav funkcionirao u stvarnim uvjetima, istraživači su izradili računalni model veće verzije namijenjene industrijskoj uporabi. U simulaciju su uključili podatke iz stvarnog komercijalnog postrojenja kako bi rezultati bili što točniji.
Tim je utvrdio da bi dizajn zatvorene petlje pretvorio 75 % plina koji ulazi u sustav u korisne resurse, proizvodeći ugljikove nanocijevi i vodik u omjeru mase 3:1. Drugim riječima, na svaka 4 kilograma metana koja sustav uspješno pretvori u korisne proizvode, dobivaju se 3 kilograma nanocijevi i 1 kilogram vodika.
Ovaj bi proces mogao osigurati snažnije i održivije materijale za građevinsku industriju, ali i obilje čistog goriva za energetske potrebe. Ipak, prije toga predstoji još mnogo razvoja. „Proces bi mogao smanjiti emisije stakleničkih plinova, no potrebna su znatna daljnja istraživanja i razvoj kako bi se ova tehnologija primijenila u značajnim razmjerima“, kazuju istraživači.






