U planinama Peloponeza šume postaju narančaste: ‘Ovo je duboko zabrinjavajuće’
Šuma (Foto: Pixabay)
Na južnom Peloponezu grčka jela predstavlja impozantnu pojavu. Tamnozelene, spororastuće četinjače već dugo oblikuju visokogorske šume tog područja, uspijevajući u planinama i na kamenitim tlima. Generacijama su bile među najotpornijim vrstama u zemlji, neuobičajeno sposobne izdržati sušu, nametnike i šumske požare koji povremeno zahvaćaju mediteranske ekosustave. Ove su grčke šume živjele s vatrom otkad itko pamti, piše Guardian.
Zato, kada je Dimitrios Avtzis, viši istraživač u Institutu za šumarska istraživanja (FRI) pri Elgo-Dimitri, poslan da dokumentira posljedice proljetnog požara u regiji, ništa u vezi sa zadatkom nije se činilo neobičnim. Prošao je bezbrojna izgorjela područja, bilježeći očekivane džepove mortaliteta, kao i stabla koja su preživjela žegu.
Ovoga puta, međutim, gotovo odmah je osjetio da nešto nije u redu. Razmjeri nisu odgovarali očekivanjima. Kako su Avtzis i njegovi kolege zalazili dublje među stabla, poznati prizori poslijepožarne šume ustupili su mjesto nečemu daleko uznemirujućem.
Razmjeri uništenja
„Bilo je izgubljeno na stotine i stotine hektara stabala“, kaže on, i ne samo onih stradalih u samom požaru, nego i velikih površina mrtvih i odumirućih stabala među zelenilom, ondje gdje plamen uopće nije dopro.
U planinama Peloponeza čitavi se dijelovi zelene šume pretvaraju u narančaste, dok se dugovječne jele suše i umiru. Razina razaranja bila je toliko veća od svega što je Avtzis vidio prethodnih godina da je odmah bio prisiljen kontaktirati ministarstvo okoliša i oglasiti uzbunu.
„Razmjeri štete bili su duboko zabrinjavajući“, kaže.
Gubitak snijega
Istraživači diljem Grčke i srednje Europe već godinama upozoravaju da će klimatski slom gurnuti lokalne ekosustave u nepoznato područje. Šumski požari nisu novost: prema podacima Global Forest Watcha, između 2001. i 2024. godine Grčka je zbog požara izgubila 200.000 hektara (500.000 jutara) šuma.
No požari nisu jedino što ubija stabla, a sile koje oblikuju posljedice požara dramatično su se promijenile u posljednjih pet godina. Ono što je Avtzis vidio rezultat je višestrukih pritisaka koji se nadovezuju jedan na drugi, a svaki je pojačan klimatskom krizom.
Prvi je ozbiljna, dugotrajna suša, koja je sada postala obilježje grčke klime. Suhoću dodatno pogoršava stalan pad količine zimskog snijega. Istraživanje Instituta za istraživanje okoliša i održivi razvoj te Nacionalnog opservatorija u Ateni pokazalo je da je između 1991. i 2020. Grčka u prosjeku gubila 1,5 dana snježnog pokrivača godišnje, čime se nagrizao jedan od najvažnijih izvora postupnog otpuštanja vlage.
Biološke posljedice
Zatim dolaze biološke posljedice. Tla degradirana sušom i smanjenje podzemnih voda slabe jelova stabla, stvarajući prostor za kukce. „Znamo da jaka suša slabi stabla“, kaže Avtzis. „Ali kad smo pobliže pogledali što se događa, otkrili smo da su potkornjaci iskoristili priliku. Napadali su stabla.“
Potkornjaci, osobito oni iz potporodice Scolytinae, u posljednje dvije godine pojavili su se kao rastuća prijetnja već opterećenim grčkim šumama. Ime su dobili po tome što se kukci ubušuju ispod vanjske kore, presijecajući sustave na koje se stabla oslanjaju za prijenos vode i hranjivih tvari. Kada se jednom nastane u jelama oslabljenima sušom, njihov se broj može brzo povećati. „Kad populacija dosegne razinu masovne pojave“, kaže Avtzis, „postaje iznimno teško ponovno je staviti pod kontrolu.“
Taj fenomen nije ograničen na Grčku. Izbijanja potkornjaka postala su širi europski problem, kaže Avtzis, odražavajući obrasce viđene drugdje na kontinentu. „Južna Europa možda je ranjivija“, kaže, „ali sličnu dinamiku promatramo i u zemljama poput Španjolske.“ To je zabrinjavajuća implikacija koja sugerira da uzroci odumiranja šuma na Peloponezu nisu lokalne anomalije, nego simptomi šire ekološke promjene.
25,2 % energije upotrijebljene u EU-u 2024. potječe iz obnovljivih izvora
Puno posla
Ipak, usred ubrzanih pritisaka klimatske krize, postoje i oprezne note optimizma. Nikos Markos, šumarski klimatolog u FRI-ju, ukazuje na regenerativni kapacitet mediteranskih ekosustava. „Obnova nakon požara može biti sasvim zadovoljavajuća“, kaže, „čak i u nekim dijelovima Peloponeza.“ Oporavak je, međutim, spor i neujednačen. „To nije nešto što možemo vidjeti u prvoj godini“, dodaje Markos. „Može potrajati četiri ili pet godina.“
Avtzis je pragmatičan kada govori o tome što će biti potrebno za zaštitu visokogorskih šuma Grčke. „Bit ću realan“, kaže. „Vlada i ministarstva moraju preuzeti inicijativu i mobilizirati potrebna sredstva kako bi se suočili s ovim problemom.“ Neki su koraci, napominje, već započeli u vrijeme kada je predao svoje izvješće o Peloponezu. „Kontaktirali su glavne regionalne šumarske službe i pitali koliko je sredstava potrebno“, kaže. „Ono što je sada doista važno jest hoće li se ti planovi doista provesti u djelo.“
Na pitanje hoće li se promjenjivi meteorološki obrasci u Grčkoj vjerojatno nastaviti ubrzavati i predstavlja li to egzistencijalni rizik za šume južne Europe, Avtzis zastaje. „Nema vremena za pesimizam“, kaže. „Ali imamo puno posla pred sobom.“ Alati, kaže, već postoje. „Imamo znanje. Imamo znanstvenike. Sada moramo početi izlaziti i govoriti o ovome“, kaže. „Jer ono što sada vidimo samo će postajati učestalije i intenzivnije.“






