Isušivanje prijeti rijeci na čijim obalama je mijenjana povijest svijeta
Rijeka Tigris (Foto: Pexels)
Kao vođa jedne od najstarijih gnostičkih religija na svijetu, šejh Nidham Kreidi al-Sabahi smije koristiti isključivo vodu iz tekuće rijeke, čak i za piće. Ovaj 68-godišnjak ima dugu sijedu bradu koja mu pada preko jednostavne svijetlosmeđe halje i bijelu kapu koja prekriva jednako dugu kosu, koju šejhovima nije dopušteno šišati. Kaže da se nikada nije razbolio pijući vodu iz rijeke Tigris te vjeruje da je voda čista sve dok teče. No istina je da uskoro možda uopće više neće teći, piše Guardian.
Slavni irački Tigris snažno je onečišćen i prijeti mu presušivanje. Ako se hitno ne poduzmu mjere za spašavanje rijeke, život drevnih zajednica koje žive uz njezine obale bit će temeljito promijenjen. „Bez vode nema života“, kaže šejh Nidham, mandejski vjerski vođa koji živi u južnom iračkom gradu Amari, na obalama rijeke u kojoj se redovito uranjao još od svoje prve dobi, već s mjesec dana starosti.
Mandejci su pripadnici jedne od najstarijih gnostičkih religija na svijetu. Južni Irak njihova je domovina više od tisuću godina, osobito u pokrajini Maysan. Amara, glavni grad pokrajine, izgrađena je oko Tigrisa. Voda je središnji element njihove vjere i svaki važan životni događaj zahtijeva ritualno pročišćenje. Svadbene ceremonije započinju u vodi, a prije posljednjeg daha Mandejce bi trebalo odnijeti do rijeke radi završnog čišćenja.
Povijest svijeta
„Za našu religiju važnost vode jednaka je važnosti zraka. Bez vode život ne bi postojao. Na početku stvaranja Adam je bio prvi čovjek na Zemlji. Prije Adama postojala je voda i voda je bila jedan od elemenata koji su stvorili Adama“, objašnjava šejh Nidham.
Tigris je jedna od dviju slavnih rijeka koje su oblikovale Mezopotamiju i nekoć činile dio „plodnog polumjeseca“. Izvire u jugoistočnoj Turskoj i teče cijelom dužinom Iraka, prolazeći kroz njegova dva najveća grada, Mosul i Bagdad, sve dok se ne spoji s Eufratom; zajedno, kao Šatt al-Arab, završavaju svoj put prema jugu, u Perzijski zaljev.
Ovdje, na obalama tih rijeka, promijenjena je povijest svijeta. Razvijena je poljoprivreda velikih razmjera, zapisane su prve riječi i izumljen je kotač. Danas se vode Tigrisa koriste za navodnjavanje, promet, industriju, proizvodnju energije i za piće za procijenjenih 18 milijuna Iračana koji žive u njegovu slivu.
Svijet doveden u opasnost: ‘Jedina je nada prepoznati ovaj neuspjeh’
Zdravlje rijeke
„Sav život Iračana ovisi o vodi. Cijela civilizacija i sve priče koje slušate ovise o te dvije rijeke. To je više od vode za piće, navodnjavanje, korištenje ili pranje… To je čak i više od duhovnosti“, kaže Salman Khairalla, osnivač Humat Dijlah, nevladine organizacije posvećene zaštiti rijeke.
No zdravlje rijeke propada već desetljećima. Irak je imao najsuvremeniju vodnu infrastrukturu sve dok SAD nisu učinile tu infrastrukturu metom tijekom operacije Pustinjska oluja 1991. godine. Nakon uništenja postrojenja za pročišćavanje, kanalizacija se slijevala u vodotoke. Godine sankcija i sukoba znače da se infrastruktura nikada nije u potpunosti oporavila. Danas je u južnom i središnjem Iraku samo 30 % urbanih kućanstava povezano na sustav za pročišćavanje otpadnih voda. U ruralnim područjima taj se udio smanjuje na svega 1,7 %.
Uz komunalni otpad, u rijeku dospijevaju kemijska gnojiva i pesticidi iz poljoprivrednih otjecanja, industrijski otpad, uključujući onaj iz naftnog sektora, te medicinski otpad. Istraživanje iz 2022. godine pokazalo je da je kvaliteta vode na brojnim lokacijama u Bagdadu ocijenjena kao „loša“ ili „vrlo loša“. Godine 2018. najmanje 118.000 ljudi u južnom gradu Basri liječeno je u bolnicama nakon što su pili zagađenu vodu.
Manje vode
Rijeka se također drastično smanjila po volumenu. U posljednjih 30 godina Turska je izgradila velike brane na Tigrisu, a količina vode koja dolazi do Bagdada smanjila se za 33 %. I Iran je izgradio brane i preusmjerio vodu s zajedničkih rijeka koje se ulijevaju u Tigris. Unutar Iraka voda se često pretjerano koristi, osobito u poljoprivredi, koja troši najmanje 85 % površinskih voda u zemlji.
Klimatska kriza dodatno uzima danak. Irak je zabilježio pad oborina od 30 % i suočava se s najgorom sušom u gotovo stoljeću. Očekuje se da će potražnja za slatkom vodom premašiti ponudu do 2035. Ovoga ljeta Tigris je bio toliko nizak da su ga ljudi mogli lako pregaziti.
Khairalla smatra da su brane uzvodno i loše upravljanje najveći razlozi za zabrinutost jer se s padom volumena rijeke povećava koncentracija onečišćujućih tvari. „Kvaliteta vode ovisi o količini“, rekao je.
Europa ugrožena: Vodene zalihe presušuju, stručnjaci spominju ‘zvono na uzbunu’
Rasipanje vode
Iračka vlada morala je više puta vršiti pritisak na sjevernog susjeda da iz svojih brana ispusti više vode. Rasipanje vode u Iraku jedna je od tema koje turski dužnosnici često ističu u tim razgovorima.
U studenome su Bagdad i Ankara potpisali mehanizam za rješavanje dijela problema rijeke: zaustavljanje onečišćenja, uvođenje modernih tehnologija navodnjavanja, obnovu poljoprivrednog zemljišta i poboljšanje upravljanja vodama. Sporazum je opisan kao dogovor „nafta za vodu“, jer će infrastrukturne projekte provoditi turske tvrtke, a financirat će se sredstvima od nafte. Iračko ministarstvo vanjskih poslova predstavilo ga je kao „sporazum prve vrste“.
Međutim, sporazum je naišao na oštre kritike stručnjaka, ekoloških aktivista i javnosti, koji su zabrinuti zbog nedostatka objavljenih detalja, zbog dojma da Ankari predaje kontrolu nad iračkim vodnim resursima te zato što nije pravno obvezujući.
Strah za budućnost
„Trenutačno ne postoji stvarni sporazum“, rekao je Mohsen al-Shammari, bivši ministar vodnih resursa. „Rekao bih da je to više izborna propaganda.“ Dogovor je potpisan samo devet dana prije općih izbora u Iraku.
Iračko ministarstvo voda, ministarstvo okoliša i glasnogovornik vlade nisu odgovorili na upite za komentar.
Bez vode, šejh Nidham strahuje za budućnost Mandejaca u južnom Iraku. Mnogi su već napustili zemlju ili se preselili uzvodno, u autonomnu regiju Kurdistan. Procjene govore da njihova svjetska populacija iznosi između 60.000 i 100.000 ljudi, a manje od 10.000 ih je ostalo u Iraku. Umirući Tigris mogao bi biti posljednji čavao u lijes.
‘Zombi opasnost’ u šumama: ‘Ovo bi moglo postati zaista ozbiljno’






