Modna industrija pod pritiskom zbog dekarbonizacije, metana i krčenja šuma
COP30 obilježila je snažna prisutnost lobista iz sektora fosilnih goriva, prosvjedi koje su predvodile autohtone zajednice te izbijanje požara. Sve se odvijalo s jakom simbolikom onoga što dolazi ako države i korporacije nastave odugovlačiti s klimatskim djelovanjem.
Iako u konačni nacrt nije uvršten dogovor o planu za postupno ukidanje fosilnih goriva, iz Belema je proizašlo nekoliko tema posebno važnih za modnu industriju, uključujući pravednu energetsku tranziciju, očuvanje oceana i biološke raznolikosti te ubrzavanje financiranja i izgradnje kapaciteta za dekarbonizaciju i prilagodbu klimatskim promjenama.
S obzirom na to da emisije u industriji stalno rastu, što dionici modnog sektora mogu izvući iz COP30, piše portal Eco Age.
Uklanjanje prepreka za energetsku tranziciju
Prije konferencije, UNFCCC-ova Povelja modne industrije za klimatsko djelovanje objavila je otvoreno pismo u kojem je iznijela jasne prioritete za postupno ukidanje fosilnih goriva. Pismo je potaknulo vlade u ključnim proizvodnim regijama da uklone pravne i fiskalne prepreke koje ometaju nabavu obnovljive energije i elektrifikaciju.
Međutim, modne organizacije Action Speaks Louder, Fashion Revolution i Stand.earth željele su da Povelja ide i dalje, osobito u poticanju ciljane političke zagovaračke aktivnosti u proizvodnim središtima te ulaganja brendova u dekarbonizaciju i prilagodbu.
Ruth MacGilp, menadžerica modnih kampanja u Action Speaks Louder, naglasila je odgovornost Povelje. “Ima važnu ulogu u okupljanju brendova oko prilagodbe jer je ona nužna, ali i skupa”, rekla je MacGilp. I doista, troškovi su visoki. Procjenjuje se da će zemljama u razvoju do 2035. godišnje trebati između 310 i 365 milijardi dolara za ciljane projekte prilagodbe.
Black Friday na meti Zelene akcije: ‘To je dan kada dućani čiste svoje police’
Povećavanje financiranja za dekarbonizaciju
COP30 donio je pokretanje Globalnog okvira za odgovornost klimatskog financiranja s ciljem povećanja transparentnosti i vjerodostojnosti klimatskog financiranja. To bi moglo postaviti parametre dobrog upravljanja i za financiranje u modnoj industriji. Trenutačno sektor znatno zaostaje u financiranju projekata dekarbonizacije. Izvješće Fashion Revolutiona “What Fuels Fashion” pokazalo je da je samo 6% od 200 analiziranih tvrtki objavilo podatke o iznosu preliminarne investicijske podrške pružene dobavljačima za dekarbonizaciju.
Organizacije poput Apparel Impact Institutea rade na smanjenju tog financijskog jaza. Pauline Op de Beeck, direktorica klimatskog portfelja AII-ja, istaknula je da je “na COP30 zabilježena znatno veća pozornost na elektrifikaciju unutar energetske tranzicije, kao i bolja dostupnost obnovljive električne energije”. AII je nedavno pokrenuo Deployment Gap Grant, kreiran zajedno s indijskim dobavljačima i usmjeren na uklanjanje prepreka provedbi te se savjetuje s dionicima o dekarbonizaciji kako bi ojačao poslovni argument za dekarbonizaciju dobavljača i uskladio nabavu s jasnim pokazateljem uspješnosti.
Op de Beeck je naglasila da financiranje tranzicije podrazumijeva i optimizaciju te promjene u načinu grijanja tvornica, od niskotemperaturnog bojenja do nove procesne opreme. “Od dobavljača se traži mnogo. Moramo osigurati tehničku podršku i sufinanciranje od strane brendova”, tvrdi Op de Beeck.
Jačanje političkog zagovaranja
Postizanje klimatskih ciljeva modne industrije ovisi o infrastrukturi sustava koju je moguće poboljšati jedino politikama. “Političko zagovaranje, osobito u zemljama s velikim izvoznim vrijednostima, može vladi pokazati da brendovi žele nastaviti poslovati, ali da trebaju više obnovljive energije u mreži, bolje opcije nabave i bolje poticaje za dobavljače”, pojašnjava MacGilp.
Navodi i uspješnu suradnju brendova, uključujući H&M Group, s vladom Vijetnama na unaprjeđenju ugovora o kupnji energije (PPA) kako bi zemlja postala središte za tehnologije toplinskih pumpi. “COP30 nam je dao priliku za stvaranje zamaha,“ rekao je Henrik Sundberg, voditelj klimatskih utjecaja u H&M Groupu. Švedski je retailer suorganizirao događaj s WWF-om Vijetnam i IKEA-om o ulozi javno-privatnog partnerstva u provedbi obnovljive elektrifikacije u Vijetnamu.
“Ništa od ovoga ne može postići jedan brend sam. Uspjeh zahtijeva nacionalne političke ambicije i pravne okvire, uz stalni dijalog s kreatorima politika”, naglasio je Sundberg.
Jeste li znali? Više od polovice tekstila izrađeno je od fosilnih goriva
Stavljanje radnika u središte
Uključivanje glasova radnika, često u zemljama najranjivijima na klimatske promjene, postalo je jedna od ključnih tema na COP30. Pokretanje Belemskog akcijskog mehanizma postavilo je plan za pravednu tranziciju koja ne ostavlja radnike i zajednice po strani. “Nametanje tranzicije odozgo prema dolje bez konzultacija s ljudima koji rade u sektoru je nepravedno”, rekla je MacGilp. “Oni najbolje znaju što funkcionira u kontekstu njihove zemlje. To znači sukreiranje strategija i uključivanje povratnih informacija o infrastrukturi, tehničkim aspektima i radnim uvjetima”.
Metan je bio visoko na dnevnom redu jer su UNEP i Klimatska koalicija objavili globalnu procjenu napretka država u sklopu Globalnog obećanja o metanu (smanjenje metana za 30% do 2030. u odnosu na 2020.). Bloomberg Philanthropies također je najavio ulaganje od 100 milijuna dolara kako bi ubrzao globalne napore. Metan ostaje prioritet za države koje žele ostvariti svoje NDC ciljeve, budući da je jedan od najjačih stakleničkih plinova i to 86 puta snažnijeg učinka zagrijavanja od CO₂ na razdoblju od 20 godina.
Na COP30 fokus na metan odnosio se uglavnom na otpad, poljoprivredu i prehrambene sustave, dok modni lanac vrijednosti još nije dovoljno analiziran kao mogući izvor rastućih emisija metana. Malo brendova objavljuje podatke o emisijama metana nastalima iz životinjskih vlakana te uporabe ugljena, plina ili tekstilnog otpada. Prema Collective Fashion Justiceu, neometano poslovanje industrije moglo bi rezultirati s oko 8,13 milijuna tona metana godišnje.
Prvi koraci
Na pitanje zašto se to zanemaruje, Emma Håkansson, osnivačica Collective Fashion Justicea, navodi nedostatak razumijevanja o funkcioniranju različitih stakleničkih plinova. Håkansson je opisala što bi željela vidjeti od brendova kako bi uskladili aktivnosti s Globalnim obećanjem o metanu. “Ključno je da brendovi počnu mjeriti i objavljivati podatke o emisijama metana zasebno, a ne samo kao dio ukupnih CO₂e izračuna. Želimo vidjeti razvoj i provedbu ozbiljnih strategija ublažavanja metana temeljenih na njegovim glavnim izvorima u modnoj industriji”, rekla je Håkansson.
Održan na ušću Amazonske prašume, COP30 ponovno je istaknuo povezanost krize biološke raznolikosti i klimatske krize. No, kako je obvezna mapa puta za zaustavljanje krčenja šuma izbačena, a primjena EU regulative o krčenju šuma dodatno odgođena, brendovi moraju sami poduzeti mjere jer su veze između njihovih lanaca opskrbe i krčenja šuma (za kožu, pamuk, viskozu) pod sve većom lupom istražitelja.
Prvi koraci u izvještavanju ipak se pojavljuju. Luksuzni brendovi Kering i LVMH izvještavaju prema Radnoj skupini za financijska izvješća povezana s prirodom (TNFD), identificirajući utjecaje i ovisnosti o prirodi te rizike povezane s prirodom. Brendovi također traže certificirane regenerativne pristupe uzgoju pamuka, vune i kože kako bi ojačali strategije biološke raznolikosti i smanjili utjecaj proizvodnje sirovina. Ipak, Svjetski benchmarking savez procjenjuje da industrija još uvijek zaostaje u tranzicijama usmjerenima na zdravlje tla i kvalitetu voda.
Porazna istina: Tekstil je drugi najveći zagađivač okoliša u svijetu
Mapa puta do 2030.
Napredak sada ovisi o djelovanju izvan COP-a. To znači zatvaranje financijskog jaza koji koči dekarbonizaciju te usmjeravanje sredstava u proizvodne centre ranjive na klimu, koji nose najveći dio rizika industrije. Osiguravanje radničkih prava tijekom tranzicije bit će ključno do 2030. godine.
“Moda je prošla fazu prikupljanja podataka”, rekla je MacGilp. “Nemamo savršenu mapu puta, ali dobavljači su spremni dekarbonizirati. Do 2030. želimo stvaran dokaz koncepta za potpuno obnovljivu, elektrificiranu proizvodnju u više geografskih regija. Vjerujem da će brendovi motivirani ispuniti svoje ciljeve to i postići”.
Ovaj članak je za portal Eco Age napisala Amy Nguyen, strateginja, istraživačica i autorica specijalizirana za održivost, klimu i prirodu. Radi kao konzultantica za razne organizacije – od ekoloških think tankova i nevladinih organizacija do istraživačkih savjetodavnih tvrtki i start-upova u energetskom, tehnološkom i modnom sektoru. Njezini radovi objavljivani su u Timesu, Sunday Timesu, Bloombergu, Vogueu, Guardianu i drugim svjetskim medijima.






