Povratak nuklearnoj energiji: Evo kakvo je trenutno stanje u EU-u
Nuklearna elektrana (Foto: Pixabay)
Fraza “europski povratak nuklearnom” sve preciznije opisuje temeljiti zaokret u energetskoj politici Europske unije. Nuklearna energija sada se promatra kao ključan strateški alat za ostvarenje energetske neovisnosti, značajno smanjenje emisija ugljikovog dioksida te osiguravanje stabilnosti elektroenergetske mreže u vrijeme kada potražnja za strujom raste zbog AI centara i sve većeg broja električnih vozila.
Ovaj je trend snažno ubrzan energetskom krizom proizašlom iz rata u Ukrajini, koja je natjerala EU na odustajanje od ruskog plina i nafte. Iako neke članice, poput Njemačke i Austrije, i dalje zadržavaju dozu skepticizma, velika većina zemalja Unije sada aktivno podržava nuklearnu energiju kao neizostavan dio “zelene” tranzicije.
Glavni pokretač ovog “povratka” jest energetska sigurnost. Rat je Europi jasno pokazao koliko je ranjiva zbog oslanjanja na uvoz fosilnih goriva. Nuklearna energija nudi stabilan izvor koji može efikasno zamijeniti plin i ugljen, pri čemu je uran dostupan iz različitih izvora, ponajprije iz Kanade i Kazahstana.
Europski zeleni plan
Nuklearna energija savršeno se uklapa u okvire Europskog zelenog plana, koji cilja na klimatsku neutralnost do 2050. godine, s ambicioznim smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 55 posto do 2030.
Budući da ne proizvodi CO2 tijekom rada, EU ju je 2022. godine uvrstila u “zelenu taksonomiju” – klasifikaciju održivih investicija, čime je otvoren pristup značajnim europskim fondovima.
Procjene ukazuju da će se potražnja za električnom energijom u Europi povećati za 50 do 80 posto. Obnovljivi izvori, poput vjetra i sunca, još uvijek ne mogu osigurati potrebnu baznu energiju i stabilnost sustava. Stoga je nuklearna energija predviđena da posluži kao “baterija” koja će stabilizirati mrežu.
Od 1. siječnja udar na džepove Hrvata: ‘Hrvatska za to još nije spremna’
Mali modularni reaktori
Jozef Sikela, europski povjerenik za međunarodnu suradnju i razvoj i bivši češki ministar industrije, ističe da je “jasno kako Europa ne može živjeti u idealiziranom balonu vrijednosti”. Smatra da nuklearna energija, u kombinaciji s obnovljivim izvorima, ima ključnu ulogu u dekarbonizaciji i sigurnosti opskrbe.
S druge strane, “zelene” udruge za zaštitu okoliša oštro kritiziraju ove planove, bojeći se da će poništiti dugogodišnji napredak u zaštiti klime. Thomas Lewis iz Europske mreže za očuvanje klime tvrdi da lobiji rat koriste kao izgovor, a da sporost gradnje nuklearnih elektrana dovodi u pitanje njihovu ulogu u brzoj stabilizaciji sustava.
EU dužnosnici vide kompromis između zaštite klime i nuklearnog razvoja u tehnologiji malih modularnih reaktora (SMR), koji su koncipirani da budu manji, jeftiniji i inherentno sigurniji od klasičnih velikih nuklearki. U 2024. godini EU je pokrenula Europski industrijski savez za SMR-ove s ciljem ubrzavanja njihove implementacije do početka 2030-ih godina. Inicijativa je dio Europskog zelenog plana i već okuplja preko 350 aktera. Pilot projekti su trenutno odobreni i provode se u Češkoj, Poljskoj i Francuskoj.
Investicijski val
Nuklearna energija je prošle godine činila 24% ukupne proizvodnje električne energije u EU-u. Osmi izvještaj Europske komisije o nuklearnim programima, objavljen u lipnju 2025., pokazuje da će nuklearni sektor zahtijevati značajna ulaganja od otprilike 241 milijardu eura do 2050. godine.
Od toga je 205 milijardi € namijenjeno za nove elektrane, a 36 milijardi € za produljenje životnog vijeka postojećih. Izvještaj naglašava nužnost svih izvora niskougljične energije, a predviđa se da će instalirani nuklearni kapacitet porasti s 98 gigavata u 2025. na oko 109 GW do 2050.
Ove promjene podupiru i ključni politički zaokreti u zemljama članicama. Belgija je povukla zakon o postupnom gašenju reaktora i otvorila mogućnost izgradnje novih. Njemačka je ublažila svoj antinuklearni stav, a nuklearna energija se sada u EU zakonodavstvu tretira “na razini obnovljivih”.
Bez dugotrajnog otpada
Danska razmatra ukidanje 40-godišnje zabrane i ulaganje u modularnu tehnologiju. Italija je usvojila zakon i planira povratak nuklearnoj energiji do 2030. Poljska planira puštanje u rad prve nuklearke za 2033.
Iz Europskog saveza za energetska istraživanja poručuju kako je ključno proširiti kapacitete postojećih nuklearnih elektrana gdje god je to izvedivo, istovremeno nastavljajući ulaganja u sunce, vjetar i hidroenergiju.
Nuklearna energija i obnovljivi izvori, zaključuje se, nisu suprotstavljene strategije, već se moraju nadopunjavati. Dugoročna vizija uključuje i fuzijske elektrane, koje bi bile gotovo potpuno “zelene” i ne bi stvarale dugotrajni otpad niti mogle uzrokovati katastrofe poput Černobila. Očekuje se da bi prva takva elektrana s radom mogla početi za otprilike tri desetljeća.






