Dok se mi mučimo s otpadom, oni skijaju na krovu energane: Čuveni arhitekti otkrili što Hrvatska mora naučiti od Danaca
CopenHill (Foto: RASMUS HJORTSHøJ)
Dok se Hrvatska još bori s ilegalnim odlaganjem otpada i sanacijom odlagališta, u Kopenhagenu je izgrađeno postrojenje koje otpad pretvara u energiju, a na njegovu se krovu građani mogu skijati, trčati i rekreirati. Arhitekti koji su sudjelovali u projektu smatraju da takva infrastruktura može imati mnogo širu ulogu u životu grada.
Što kada bi industrijsko postrojenje, umjesto prostora koji građani izbjegavaju, postalo jedno od gradskih mjesta za druženje i rekreaciju? U danskom Kopenhagenu takav koncept već postoji i zove se CopenHill – postrojenje za energetsku oporabu otpada na čijem se krovu nalazi skijaška staza.
Projekt pokazuje kako se infrastruktura koju grad treba može osmisliti tako da istodobno služi i građanima. Osim skijanja, posjetitelji ondje mogu trčati, penjati se i provoditi vrijeme na otvorenom, piše Novi list.
Dok se Hrvatska još suočava s problemima ilegalnog odlaganja otpada i lokacijama koje godinama čekaju sanaciju, danski primjer otvara pitanje može li se o takvim projektima razmišljati drukčije, ne samo kao o tehničkom rješenju za zbrinjavanje otpada nego i kao o dijelu javnog prostora.
Postrojenje koje je postalo gradska atrakcija
CopenHill je projektirao arhitektonski studio Bjarke Ingels Group (BIG), poznat po projektima koji povezuju arhitekturu, tehnologiju i javni prostor.
Arhitekt João Albuquerque smatra da se infrastrukturu ne bi trebalo planirati kao izdvojeni objekt kojemu je jedina zadaća obavljanje tehničke funkcije. Potrebno je razmišljati i o tome kako će se uklopiti u grad, kako će utjecati na okolinu te može li donijeti dodatnu vrijednost ljudima koji ondje žive.
Drugim riječima, kada grad već ulaže novac i prostor u postrojenje koje mu je potrebno, vrijedi razmotriti može li ono istodobno postati mjesto dostupno javnosti.
Sličnu ideju zagovara i arhitekt Brian Yang, koji je sudjelovao u razvoju CopenHilla. U njegovu je pristupu važna takozvana hedonistička održivost, koncept prema kojem održiviji način života ne mora značiti odricanje od udobnosti i uživanja, nego može pridonijeti kvalitetnijem svakodnevnom životu.
Upravo je to jedna od glavnih poruka projekta – da energetsko postrojenje ne mora nužno biti samo tehnički objekt iza ograde jer ako se dobro osmisli, može postati i prostor u kojem građani provode slobodno vrijeme.

CopenHill (Foto: Pexels)
Što Hrvatska može naučiti iz danskog primjera?
Jedna od važnih pouka odnosi se na planiranje pa umjesto da se o budućem postrojenju razmišlja tek kada se odabere tehnologija i lokacija, arhitekti predlažu da se od početka razmotri i njegova uloga u lokalnoj zajednici.
To podrazumijeva dostupnost javnosti gdje god je to moguće, kao i kvalitetno oblikovanje prostora i razmatranje dugoročnih potreba grada, a takav pristup mogao bi pridonijeti i boljem prihvaćanju infrastrukturnih projekata među građanima.
Ipak, sama arhitektura nije dovoljna. Naime, kod postrojenja za energetsku oporabu otpada nužno je procijeniti utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi, opravdanost ulaganja i način na koji će se ono uklopiti u sustav gospodarenja otpadom.
Yang pritom upozorava da energetska oporaba nije jedina mogućnost jer se i nekadašnja odlagališta mogu nakon sanacije pretvoriti u vrijedne javne prostore. Sadnja drveća i uređenje zelenih površina mogu pridonijeti zadržavanju ugljika, upravljanju oborinskim vodama i stvaranju novih mjesta za boravak u prirodi.
Takav pristup posebno je zanimljiv gradovima koji raspolažu zapuštenim ili degradiranim površinama koje, umjesto da nakon sanacije ostanu neiskorištene, mogu dobiti novu funkciju i postati dio gradske zelene infrastrukture.
Hrvatska još traži odgovore na pitanje gospodarenja otpadom
U Hrvatskoj se pitanje otpada i dalje povezuje s ilegalnim odlaganjem, sanacijom onečišćenih lokacija i uspostavom učinkovitijeg sustava nadzora pa u tom kontekstu danski primjer pokazuje koliko je važno razmišljati unaprijed, od načina obrade otpada do konačne namjene prostora.
Jedan od primjera o kojima se raspravlja jest moguća energana na otpad u Rijeci. Prema informacijama koje je objavio Novi list, projekt je još u fazi razmatranja, a tek treba utvrditi njegovu izvedivost, lokaciju i kapacitet.
Gradonačelnica Iva Rinčić poručila je da se trenutačno traže sredstva za studije te da se projekt neće realizirati ako se pokaže neizvedivim ili neprihvatljivim za grad.






