Turska najavila veliki plan za elektrifikaciju uoči COP31: Stručnjaci upozoravaju na opasnog ‘trojanskog konja’
Istanbul (Foto: Pixabay)
Turska tvrdi da elektrifikacija svakodnevnog života može zaštititi obitelji i poduzeća od „nestabilnih energetskih tržišta”. No, postoji li opasnost da bi nas njihov plan mogao zadržati u eri fosilnih goriva?
Turska, domaćin konferencije COP31, stavit će „klimatski odgovornu umjetnu inteligenciju” u središte pozornosti kada u studenom bude domaćin UN-ova klimatskog samita, usred sve većih zabrinutosti zbog njezina ugljičnog otiska.
U ponedjeljak, 21. rujna, predsjednik COP31 i ministar okoliša Murat Kurum rekao je da će poticanje tehnoloških kompanija da podatkovne centre napajaju čistom energijom biti jedan od glavnih prioriteta pregovora.
To je nastavak ključnog turskog cilja elektrifikacije, kojim se nastoji povećati globalni udio električne energije u ukupnoj potrošnji energije s današnjih oko 20 na 35 posto do 2035. godine.
Obveza „35 do 2035.” najavljena je još u lipnju kao način da se pomogne u prelasku svijeta prema niskougljičnoj budućnosti. Dolazi nakon onoga što je opisano kao „najgora energetska kriza u našoj povijesti”, uzrokovana pogoršanjem klimatskih promjena i šokom na tržištu fosilnih goriva povezanim s ratom protiv Irana, piše Euronews.
„Elektrifikacijom svakodnevnog života, od prometa do zgrada i industrije, možemo zaštititi obitelji i poduzeća od nestabilnih energetskih tržišta”, rekao je Kurum. „Cilj od 35 posto do 2035. bit će jedan od ključnih prioriteta našeg predsjedanja COP31.”
Projekt od milijardu eura koji mijenja Europu: Započela gradnja, otvorit će 8000 radnih mjesta
Što podrazumijeva turska obveza elektrifikacije?
Elektrifikacija znači zamjenu tehnologija koje koriste fosilna goriva, primjerice zamjenu automobila ili autobusa na dizelski pogon električnim vozilom. Međutim, to ne znači nužno i uklanjanje upotrebe onečišćujućih fosilnih goriva.
World Resources Institute (WRI) elektrifikaciju opisuje kao „sredstvo za postizanje cilja, a ne cilj sam po sebi”, uz napomenu da bi „električni automobil koji se puni iz mreže uvelike ovisne o ugljenu mogao biti gori za klimu od automobila koji koristi benzin”. Drugim riječima, koristi elektrifikacije ovise o tome na koji se način proizvodi električna energija.
Stručnjaci sada upozoravaju da bi obveza „35 do 2035.” mogla omogućiti vladama da povećanje proizvodnje električne energije iz plina prikazuju kao napredak prema ciljevima elektrifikacije. Smatraju da bi takav potez mogao „ozbiljno ugroziti klimatske ciljeve”.
„Ne dopustimo da elektrifikacija postane trojanski konj našeg vremena, koji se koristi za prikrivanje nove potrošnje fosilnih goriva umjesto za poticanje obnovljive energije”, kaže Claire Smith iz koalicije Beyond Fossil Fuels.
Smith tvrdi da trenutačna obveza turskog predsjedanja „ostavlja otvorena stražnja vrata” vladama da prikriju ili opravdaju povećanu upotrebu fosilnih goriva pod „krinkom elektrifikacije”.
„Već vidimo kako podatkovni centri preusmjeravaju električnu energiju i obnovljive izvore energije iz sektora koji ih doista trebaju za dekarbonizaciju, povećavajući ovisnost o fosilnom plinu i podižući troškove električne energije za potrošače”, dodaje.
„Jasna pravila i zaštitne mjere ključni su kako bi se osiguralo da elektrifikacija istodobno pridonosi klimatskoj pravednosti i pravednom pristupu obnovljivoj energiji, a ne ostvarivanju interesa industrije fosilnih goriva.”
Duygu Kutluay, aktivistica organizacije Beyond Fossil Fuels, također upozorava da elektrifikacija nije „sama po sebi sinonim” za dekarbonizaciju.
„Na globalnoj razini moramo osigurati da se agenda elektrifikacije ne provodi na štetu hitnog prijelaza s fosilnih goriva”, dodaje.
Cijenjeni energetičar upozorio na crni scenarij: ‘Buduće generacije će platiti visoku cijenu’
Odakle Turskoj električna energija?
Prema podacima energetskog think tanka Ember, 43 posto električne energije u Turskoj prošle je godine proizvedeno iz niskougljičnih izvora. Unatoč sušnim uvjetima, hidroenergija je ostala najveći izvor čiste električne energije u zemlji, s udjelom od 16 posto. Udio energije vjetra u proizvodnji električne energije iznosio je 11,1 posto, što je više nego u mnogim zemljama skupine G7, uključujući Italiju, gdje iznosi 8,1 posto, i Francusku, gdje iznosi 8,2 posto.
Proizvodnja električne energije iz solarnih elektrana u Turskoj u posljednjih se nekoliko godina udvostručila te je dosegnula 10,5 posto. Ipak, još uvijek znatno zaostaje za južnoeuropskim zemljama sa sličnim potencijalom, poput Italije, gdje solarna energija čini 17 posto proizvodnje, i Španjolske, gdje njezin udio iznosi 22 posto.
Ugljen je i dalje najveći izvor električne energije u Turskoj te je 2025. godine činio 34,3 posto proizvodnje električne energije. To je 1,2 postotna boda više od svjetskog prosjeka i 25,07 postotnih bodova više od prosjeka Europske unije.
Gotovo dvije trećine turske proizvodnje električne energije iz ugljena oslanja se na uvozni ugljen, što, upozoravaju analitičari, ima posljedice za energetsku sigurnost.
Turska također uvelike ovisi o plinu, koji je prošle godine činio 22,1 posto proizvodnje električne energije. I taj je udio viši od svjetskog i europskog prosjeka.
Emisije iz turskog elektroenergetskog sektora gotovo su se udvostručile u posljednja dva desetljeća zbog povećanja proizvodnje iz fosilnih goriva kako bi se zadovoljila rastuća potražnja. Ipak, rast proizvodnje iz energije vjetra i sunca tijekom posljednjeg desetljeća pomogao je usporiti taj trend.
Emisije Turske po stanovniku 2025. godine bile su na razini svjetskog prosjeka.
Turska sada želi da do 2030. godine 47 posto njezine električne energije dolazi iz obnovljivih izvora, što je nešto ambiciozniji cilj od obvezujućeg cilja Europske unije od najmanje 42,5 posto.
„Globalna kriza fosilnih goriva koju smo u posljednje četiri godine doživjeli po drugi put dodatno je naglasila važnost prijelaza na čistu energiju”, kaže Ufuk Alparslan iz Embera. „U tom kontekstu Turska ima priliku preuzeti vodeću ulogu u regionalnoj energetskoj tranziciji.”






