Što se događa s vjetroturbinama nakon što više nisu u uporabi? Stručnjaci došli do zanimljivih ideja
Detalj iz uređene vjetroturbine (Foto: Vattenfall)
Sigurnost opskrbe, LNG terminal na Krku, skladište Okoli, razvoj obnovljivih izvora, baterijski sustavi i milijarde eura ulaganja u energetsku infrastrukturu bit će među ključnim temama konferencije “ENERGREEN: Energetska sigurnost Hrvatske 2027.”, 17. rujna u Hotelu Internacional u Zagrebu. Prijaviti na konferenciju možete se OVDJE.
Što se događa s vjetroturbinama i njihovim lopaticama nakon što više nisu u uporabi? Neke od njih dobivaju novi život kao građevinski materijal.
Europa je na putu prema rekordnoj godini kada je riječ o energiji vjetra. U prvoj polovici 2026. godine instalirano je 8,8 GW novih kapaciteta, što je 30 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Prema podacima neprofitne industrijske organizacije WindEurope, riječ je o količini električne energije dovoljnoj za opskrbu oko sedam milijuna europskih kućanstava te zamjenu uvoza fosilnih goriva u količini koja odgovara približno 25 LNG tankera godišnje.
No svaka nova vjetroturbina s vremenom znači i jednu rashodovanu, a proizvođači još traže najbolja rješenja kako bi se osiguralo da što manje materijala završi kao otpad.
Do 90 posto mase vjetroturbine čine materijali koji se relativno lako mogu reciklirati, poput čelika, bakra, aluminija i betona. Veći problem predstavljaju kompozitni materijali od kojih je izrađena većina lopatica.
„Odvajanje kompozitnih materijala od smole zahtijeva specijalizirane postupke, koji često uključuju visoke temperature ili druge energetski zahtjevne metode obrade“, objašnjava za Euronews Earth Eva Julius-Philipp, direktorica za okoliš i održivost u Vattenfallovu poslovnom području energije vjetra.
U nekim slučajevima takvi postupci mogu utjecati na kvalitetu i vrijednost dobivenih materijala, zbog čega je njihovo recikliranje u velikim količinama zahtjevnije.
Nakon što je Švedska tvrtka 2021. uvela zabranu odlaganja lopatica, pokrova gondola i nosnih dijelova vjetroturbina na odlagališta, počela je tražiti kreativna rješenja za njihovu ponovnu uporabu.

Vjetroturbina pretvorena u malenu kućicu (Foto: Vattenfall)
Od lopatica do zgrada
Kolike su zapravo vjetroturbine, teško je procijeniti dok ih se ne sagleda izbliza. Kako bi to pokazao, Vattenfall je u suradnji s dizajnerskim studijem Superuse rashodovani pokrov gondole vjetroturbine, u kojem se nalaze mehanička i električna oprema, pretvorio u mali stambeni prostor.
Objekt širok četiri, dug deset i visok tri metra nekada je bio postavljen na vrhu vjetroagregata u Austriji. Danas je pretvoren u malu kuću s kuhinjom, kupaonicom i dnevnim prostorom. Opremljen je dizalicom topline, solarnim panelima i solarnim sustavom za zagrijavanje vode.
Projekt je predstavljen na Dutch Design Weeku 2024. godine u sklopu inicijative koja je istraživala načine ponovne uporabe materijala uz što manju potrošnju energije i što manje emisijski intenzivne obrade.
Nove namjene dobivaju i lopatice vjetroturbina. Nakon što su 2023. godine rashodovane, 57 lopatica s danskog kopnenog vjetroparka Nørre Økse Sø iskorišteno je za izradu fasade višekatne garaže u švedskom gradu Lundu.
Time se otvorio prostor za niz novih ideja, od konstrukcija za solarne panele do alpskih skija izrađenih od dijelova starih lopatica.
„Projekti poput male kuće, građevinskih projekata koji koriste lopatice i recikliranih skija još nisu rješenje koje se može primijeniti u velikim razmjerima. Ipak, oni nam omogućuju stjecanje iskustva, razvoj novih načina uporabe i poticanje tržišta kružnih rješenja“, kaže Julius-Philipp.
Dodaje kako je, kada je to sigurno i izvedivo, najbolja opcija produljiti životni vijek postojećih komponenti njihovom ponovnom uporabom i obnovom.
Recikliranje lopatica vjetroturbina složen je posao
Lopatice vjetroturbina mogu biti duge između 50 i 100 metara, a projektirane su tako da do 25 godina izdrže rad u vrlo zahtjevnim vremenskim uvjetima.
Upravo svojstva koja im omogućuju takvu izdržljivost otežavaju njihovo recikliranje. Lopatice su sastavljene od više međusobno povezanih slojeva, među kojima su staklena i ugljična vlakna, epoksidna smola, balzino drvo, metali i različita punila.
Vattenfall želi do 2030. godine postići potpunu kružnost kompozitnih materijala, pa razvija različite metode njihove ponovne uporabe, prenamjene, obnove i recikliranja.
„Kada se kompozitni materijali ne mogu reciklirati uz očuvanje njihove visoke vrijednosti, mogu se obraditi kroz energetsku oporabu i/ili zajedničku obradu u cementnoj industriji“, kaže Julius-Philipp.
Vattenfall trenutačno koristi mehaničke postupke recikliranja kojima se materijal lopatica pretvara u kompozitne pahuljice ili punila za nove proizvode. Pirolizom, odnosno toplinskim postupkom recikliranja, moguće je izdvojiti vlakna i druge sekundarne materijale.
Međutim, problem nije samo u tehnologiji. Rashodovane lopatice ne postaju dostupne kontinuirano i predvidljivo, što otežava gospodarsko širenje sustava recikliranja.
Kako će prva generacija velikih europskih vjetroparkova tijekom idućih godina dosezati kraj predviđenog životnog vijeka, sve će više lopatica biti potrebno zbrinuti. Zbog toga će, smatra Julius-Philipp, biti sve važnije razvijati rješenja koja se mogu primjenjivati u velikim razmjerima, koja su financijski isplativa i koja zahtijevaju što manje energije.
Europska unija još nije uvela zabranu odlaganja rashodovanih lopatica vjetroturbina na odlagališta. Obvezujuće nacionalne zabrane zasad imaju samo Austrija, Finska, Njemačka i Nizozemska. Organizacija WindEurope stoga pritišće institucije EU-a da takvu obvezu uvedu za sve države članice.
„Sada je potreban regulatorni okvir koji će omogućiti razvoj kružnih lanaca vrijednosti i širu primjenu sekundarnih sirovina“, kaže Julius-Philipp.
Nada se da bi Zakon o kružnom gospodarstvu Europske komisije, čiji se prijedlog očekuje kasnije ove godine, mogao pomoći u stvaranju takvog okvira.
Budućnost je u lopaticama koje se mogu reciklirati
Proizvođači sve više već pri projektiranju vjetroturbina razmišljaju o tome što će se s njihovim komponentama dogoditi nakon završetka njihova životnog vijeka.
Jedan od primjera su RecyclableBlades lopatice tvrtke Siemens Gamesa, koje se koriste u Vattenfallovu pučinskom vjetroparku Hollandse Kust Zuid u Nizozemskoj.
Te lopatice izrađene su od posebne vrste smole koja se može otopiti u niskotemperaturnoj, blago kiseloj otopini. Na taj se način smola odvaja od ostalih materijala u lopatici, uključujući staklena i ugljična vlakna, plastiku, drvo i metal, bez značajnog narušavanja njihovih svojstava.
To omogućuje širu primjenu recikliranih materijala u proizvodnji novih proizvoda visoke kvalitete.
„Iako reciklirajuće lopatice još nisu široko zastupljene, vidimo sve veći naglasak na razvoju tehnologija koje omogućuju učinkovitije recikliranje lopatica te očuvanje vrijednosti i kvalitete dobivenih materijala“, zaključuje Julius-Philipp.







