Preko 10.000 zmija po kvadratnom kilometru: Ova ‘nepobjediva’ vrsta pokorila je cijeli otok
Smeđa drvena zmija (Foto: Pixabay)
Skrivena genetska raznolikost mogla bi objasniti kako je nekolicina smeđih drvenih zmija uspjela izazvati jednu od najrazornijih invazija na otoku Guam.
Zloglasna invazija zmija, koja je desetkovala autohtone vrste ptica na Guamu, možda je bila moguća zato što su te životinje nosile skrivene genetske prednosti. Koristeći naprednu tehnologiju sekvenciranja dugih fragmenata DNK, istraživači su otkrili više od 19.000 velikih genetskih varijacija kod smeđe drvene zmije, od kojih su mnoge povezane s genima odgovornima za imunološki sustav i osjet njuha. Ta dosad zanemarena genetska raznolikost mogla je pomoći populaciji nastaloj od samo nekoliko jedinki da preživi posljedice srodničkog razmnožavanja, prilagodi se novom okolišu i naraste do iznimno velike brojnosti.
Smeđa drvena zmija danas se smatra jednim od najpoznatijih primjera invazivnih vrsta u svijetu. Ova vrsta potječe iz Australije i južnog Pacifika, a pretpostavlja se da je na Guam stigla nakon Drugog svjetskog rata, vjerojatno skrivena u vojnim teretnim zrakoplovima.
Njezino naseljavanje imalo je razorne posljedice. Smeđe drvene zmije dovele su do lokalnog izumiranja brojnih autohtonih šumskih ptica na Guamu, a svake godine uzrokuju i stotine nestanaka električne energije penjući se po stupovima i električnoj infrastrukturi. Inače, Guam se nalazi u zapadnom dijelu Tihog oceana, u otočju Marijanskih otoka. Riječ je o najjužnijem i najvećem otoku tog arhipelaga te je organizirani, neinkorporirani teritorij Sjedinjenih Američkih Država.
Na pojedinim dijelovima ovog američkog teritorija njihova gustoća doseže čak 11.000 po kvadratnom kilometru.
Invazija koja je prkosila očekivanjima
Ova invazija već dugo zbunjuje biologe jer se smatra da je populacija na Guamu nastala od vrlo malog broja zmija. Tako mali broj osnivačkih jedinki obično uzrokuje snažno genetsko usko grlo. Kada je genetska raznolikost ograničena, srodničko razmnožavanje u pravilu smanjuje sposobnost prilagodbe vrste, a brz rast populacije postaje manje vjerojatan.
Novo istraživanje koje je predvodilo Sveučilište u Buffalu, objavljeno 24. srpnja u časopisu Science Advances, pokazuje da smeđe drvene zmije posjeduju znatno veću genetsku raznolikost nego što se dosad vjerovalo.
Istraživači sa Sveučilišta u Buffalu i Američkog geološkog instituta (USGS) primijenili su napredno sekvenciranje dugih fragmenata DNK kako bi analizirali velike dijelove genoma ove vrste. Otkrili su tisuće strukturnih varijanti, odnosno dijelova DNK koji su duplicirani, izbrisani ili preraspoređeni. Mnoge od tih varijacija bile su koncentrirane upravo u genima povezanima s imunitetom i osjetom njuha.
Takva skrivena genetska raznolikost mogla bi objasniti kako je populacija nastala od tek nekoliko zmija preživjela intenzivno srodničko razmnožavanje, uspješno se prilagodila Guamu i proširila do današnjih razmjera.
„Smeđa drvena zmija možda nije izrazito genetski raznolika, ali posjeduje važne izvore genetske raznolikosti čija je važnost dosad bila podcijenjena“, rekao je voditelj istraživanja Trevor Krabbenhoft, izvanredni profesor na Odsjeku za biološke znanosti Sveučilišta u Buffalu.
Rezultati važni i izvan Guama
Otkriće bi moglo biti obeshrabrujuće za institucije koje već desetljećima pokušavaju ograničiti populaciju smeđih drvenih zmija na Guamu. Veća genetska prilagodljivost mogla bi značiti da je ova invazivna vrsta otpornija nego što se dosad pretpostavljalo.
Istodobno, rezultati pružaju određenu nadu za ugrožene vrste koje imaju male ili izrazito srodnički razmnožene populacije.
„Moguće je da ugrožene vrste imaju veću genetsku prilagodljivost nego što mislimo“, rekao je prvi autor istraživanja Christopher Osborne, nekadašnji doktorand u laboratoriju Trevora Krabbenhofta, danas biolog za slatkovodne ekosustave na Državnom sveučilištu New York u Oswegu. „Sada bolje razumijemo dosad zanemarene izvore genetske raznolikosti koji bi mogli objasniti kako se neke srodnički razmnožene vrste ipak uspijevaju prilagoditi okolišu.“
Napredna tehnologija otkrila skrivene promjene u DNK
Dosadašnja saznanja o genetskoj raznolikosti uglavnom su se temeljila na proučavanju promjena pojedinačnih baza DNK, primjerice kada se baza A zamijeni bazom G ili T bazom C. Rane tehnologije sekvenciranja bile su razvijene upravo za otkrivanje takvih sitnih promjena, ali su bile znatno manje učinkovite u otkrivanju velikih razlika koje zahvaćaju duže dijelove DNK.
Sekvenciranje dugih fragmenata omogućuje istraživačima analizu znatno većih i neprekinutih dijelova genoma. Time se mogu otkriti strukturne varijante koje obuhvaćaju najmanje 50 parova baza. Zajedno gledano, strukturne varijante zahvaćaju gotovo osam puta veći dio genoma nego promjene pojedinačnih baza.
„To je kao da uspoređujete dvije knjige slovo po slovo povećalom i zaključite da su iste, a ne primijetite da su čitavi odlomci premješteni ili udvostručeni. Starije tehnologije sekvenciranja nisu nam omogućavale da lako uočimo kako se isti dio DNK kod jedne jedinke može nalaziti na potpuno drugom mjestu kromosoma nego kod druge“, objasnio je Levi Gray, poslijedoktorand u Krabbenhoftovu laboratoriju. „Način na koji definiramo i mjerimo genetsku raznolikost uvelike ovisi o tehnologiji kojom raspolažemo.“
Gray je ranije proučavao problem smeđih drvenih zmija na Guamu radeći za USGS. Zahvaljujući toj suradnji istraživači su dobili uzorke DNK od USGS-ova Tima za brzi odgovor na pojavu smeđe drvene zmije, koji radi na sprječavanju širenja ove invazivne vrste na druga područja Sjedinjenih Američkih Država i njihovih teritorija.
Više od 19.000 strukturnih varijanti
Analizom uzoraka u laboratoriju Sveučilišta u Buffalu znanstvenici su identificirali više od 19.000 strukturnih varijanti u genomu smeđe drvene zmije. To znači da su pronašli oko 19.000 mjesta na kojima se dijelovi DNK razlikuju zato što su duplicirani, izbrisani ili preraspoređeni.
Te promjene nisu bile nasumično raspoređene po genomu. Posebno su bile česte u genima koji sudjeluju u radu imunološkog sustava i u osjetu njuha.
Smeđe drvene zmije u velikoj se mjeri oslanjaju na njuh tijekom kretanja i lova. Izbacivanjem račvastog jezika prikupljaju kemijske čestice iz zraka koje im pomažu u pronalaženju plijena.
Neobično velika raznolikost gena povezanih s njuhom mogla bi objasniti i jednu zanimljivu bihevioralnu zagonetku. U svom prirodnom staništu smeđe drvene zmije poznate su po tome da jedu druge zmije, no na Guamu postoji vrlo malo dokaza da često love jedinke vlastite vrste.
„Njihov iznimno razvijen osjet njuha možda im omogućuje da međusobno prepoznaju druge zmije kao svojevrsne srodnike, osobito s obzirom na visoku razinu srodničkog razmnožavanja, a ne kao potencijalni plijen“, rekao je Gray.
Je li se genetska raznolikost razvila tek na Guamu?
Znanstvenici još ne znaju jesu li strukturne varijante postojale prije nego što su zmije stigle na Guam ili su se neke razvile nakon početka invazije.
Velike promjene u genomu obično nastaju tijekom mnogih generacija. Međutim, neka istraživanja upućuju na to da snažna genetska uska grla mogu ubrzati nastanak strukturnih varijanti.
Kako bi se utvrdilo kada su se te promjene pojavile, bit će potrebno usporediti genome zmija s Guama s jedinkama iz njihova prirodnog područja rasprostranjenosti.
„Je li moguće da je dio ove genetske raznolikosti nastao tek nakon invazije? Jest, ali da bismo to sa sigurnošću znali, morali bismo sekvencirati zmije iz njihovih prirodnih populacija“, zaključio je Gray.
Uz autore istraživanja, na radu su sudjelovali i znanstvenici USGS-a M. Renee Bellinger i Melia Nafus, istraživač Brian Foote, poslijedoktorand Steven Fleck te doktorandice Sarah Chang i Hannah Waterman sa Sveučilišta u Buffalu.






